HDZ se sprema za život poslije Plenkovića: Krenuli obračuni, jedino se ovi ljudi ne boje velikog šefa

Postplenkovićevo doba neumoljivo dolazi, a osjeća se to pomalo i unutar HDZ-a, u kojem vodeći ljudi stranke imaju nevjerojatan instinkt uoči velikih promjena. Nešto više od šest mjeseci prije izbora već se naveliko, zasad iza kulisa, odvija frakcijsko komešanje, iako te “frakcije” nisu jasno oformljene, a još manje strogo vođene.

Više to sliči odmjeravanju snaga za vrijeme kada Plenković ne bude vodio stranku, jer malo tko u vrhu HDZ-a vjeruje da će dočekati kraj trećeg mandata, ako ga uopće uhvati. Zasad je samo slavonska linija u HDZ-u pokazala da ima hrabrosti suprotstaviti se šefu.

Kada je Ivan Anušić, najmoćniji slavonski hadezeovac, javno rekao “Barbarić nanosi stranci štetu” i naoko naivno poručio “odluka je na premijeru”, dobro je znao da će to povisiti temperaturu u središnjici.

HDZ-ovci uznemireno progovaraju o ogromnom problemu, krivac je Plenković: To je prijetnja koje je on svjestan

Jer priča o prvom čovjeku HEP-a već se podulje vuče bez pravog epiloga. I zaista, Plenković je ekspresno odgovorio: “Barbarić nam nije problem, a Anušić je mogao doći na sjednicu Predsjedništva na koju nikad ne dolazi.”

Ono što se u vrhu stranke, iza zatvorenih vrata, zna, sada je otišlo u javnost.

Tiha pobuna

Plenkovića je – ponovno – izazvao Ivan Anušić, u osjetljivom trenutku za premijera i šefa HDZ-a koji se jako potrudio poslati poruku kako nema oporbu unutar stranke. Uz dodatak da HDZ stoji stabilno.

I zaista, Plenković u ovom trenutku nema unutar HDZ-a jasnu oporbu, ali se mnogi, poput Anušića, spremaju za postplenkovićevo vrijeme. Slavonski stranački prvak ocijenio je da je baš sada pravi trenutak za to, a mnogi još čekaju, bojeći se reakcije svog šefa. Nitko od njih, koji stidljivo progovaraju ili šute, barem u javnosti, ne računa da mogu ugroziti Plenkovića ili nešto bitno promijeniti u sadašnjem HDZ-u, ali očito računaju da će, možda već brzo, doći kraj šefovoj vladavini. A onda je važno “tko je prvi progovorio”.

Uostalom, i Plenković je počeo graditi sliku lidera kada se, prvi, suprotstavio Karamarku već slavnom izjavom “stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg člana”. Bila je to poruka tadašnjeg eurozastupnika koji je u hladu briselske fotelje, uz šapat Vladimira Šeksa kao suflera, pomno pratio što se događa u zemlji. Tada je Plenković komentirao da je ugrožena stabilnost tadašnje (komične) Vlade, a očita je poruka Ivana Anušića da je i sada “sindrom Barbarić” uteg za Vladu, pa time i za stranku. Elegantno, predao je štafetu glavnom, Plenkoviću, da to riješi, dobro znajući da on odugovlači iz samo njemu znanih razloga.

Povijest se ponavlja. A to je i povijest samog HDZ-a, kada su stranački prvaci dobro nanjušili promjene, spremni okrenuti kaput u pravome trenutku. Zna to, naravno, i Plenković, a još bolje njegov povremeni šaptač, slavni Šeks, koji je i sam sudjelovao u brojnim zakulisnim stranačkim bitkama.

Razgovarali smo s bivšim članom Predsjedništva HDZ-a koji danas više “ne igra” i on nam tvrdi da sve ono što se sada događa u stranci i nije ništa neočekivano. “Ni najbliži Plenkovićevi suradnici ne znaju za prave ambicije svoga šefa i to ih izjeda.”

Presudni obračun

“Predsjednik stranke stalno naglašava da mu je prioritet treći put pobijediti na izborima, a tu njegovu ambiciju nitko ne može dovesti u pitanje. Ionako u HDZ-u nema nikoga tko bi mogao parirati Plenkoviću, ali pravo je pitanje što će biti kada on izgubi na izborima ili ode u Europu. Zato se sada treba dobro pozicionirati, biti visoko na listama.”

Na pitanje hoće li Plenković zamjeriti Anušiću to soliranje, naš sugovornik kaže da mu je “već zamjerio” jer je prljavo stranačko rublje komentirao u javnosti. “Ali, što može. On je ionako svjestan da dolazi vrijeme ne samo presudnog obračuna sa Zoranom Milanovićem, oporbom nego i s ostacima desne struje u HDZ-u koja sve više diže glavu.”

Nakon Anušića može se očekivati blagi udar na šefa stranke i sa samog juga Hrvatske, burno će biti i u Dalmaciji, a mnogi smatraju da će ambicije iskazati i pojedinci koji su bili zanemareni u stranci, a osjećaju da je kucnuo njihov trenutak. Desnu “frakciju” sada ne predvodi Davor Ivo Stier koji uživa u putovanjima Europom i slikanju u europskim institucijama, jer očito će se na kraju ipak vratiti onom što najbolje zna, diplomaciji i vanjskoj politici. Kakve su ambicije Mira Kovača ne može se iščitati, ali hladni odnos s Plenkovićem možda je malo otopljen jer je nakon stranačkog poraza primijenio najbolju taktiku, šutnje i čekanja. Nisu jasne ni ambicije Tomislava Karamarka koji je i dalje član HDZ-a, s očitim namjerama da se vrati u politiku.

Stanković od dubrovačkog gradonačelnika iznudio kritiku šefa Plenkovića

Dubrovački stranački kadar Mato Franković već je nekoliko puta solirao, a sada se podignuo na stražnje noge kada su ga na društvenim mrežama svrstali u stranačku frakciju. “Bezuvjetno podržavam Andreja Plenkovića koji iza sebe ima vidljive rezultate i poručujem spin-majstorima da nisam dio nikakve izmišljene frakcije”, kaže Franković, demantirajući da ide među one desne kadrove kojima je Plenkovićevo vođenje stranke previše liberalno i anacionalno.

Solist u Dubrovniku

A gdje ima dima, ima i vatre, jer Plenković nije zaboravio da je on sa Zoranom Milanovićem položio vijenac i zapalio svijeće na braniteljskom groblju na Boninovu. I to nakon što je šef striktno zabranio hadezeovcima u Lici da očijukaju s predsjednikom države.

HDZ je već prošao baražnu paljbu svojih članova u Dalmaciji, nakon čega su zamijenjena stara lica i dovedena nova. Ali očito je da stranka više nema utjecaj kao prije, da ima raznih koncepcija, a da oni koje podržava Plenković nisu primljeni na terenu. Različite su reakcije slijedile i nakon “afere Barbarić”, pa je i umjereni Oleg Butković morao gasiti vatru i poručivati “nema među nama sukoba”. Uz uobičajeni repertoar, “HDZ je stabilan, miran, moramo se pripremiti za izbore”. A sam je Butković nedavno spomenuo kako nema još jasne osobne ambicije, jer, eto, mora se posavjetovati s obitelji.

Frakcije inače nisu ništa novo u životu HDZ-a. Za ovaj današnji zaista se može reći da one nisu izražene kao prije, kada se lomilo između tvrde desnice i tehnomenadžerske struje, pa zatim između te iste desnice i europski orijentiranih hadezeovaca koje su njihovi oponenti smatrali produženom rukom Bruxellesa. Uostalom, Plenković je najistaknutiji europejac, koji je baš na toj liniji dosad porazio sve svoje stranačke protivnike, takoreći do nogu. Većina je nestala s političke scene, ali poraz nisu zaboravili. Potiho su rovarili unutar stranke, u kuloarima, šaptali novinarima stranačke tajne. Nikada nisu imali hrabrosti javno istupiti, svjesni da nemaju podršku većine i da će ubrzo naglavačke izletjeti iz HDZ-a. Ali Plenkoviću nisu zaboravili što ih je eliminirao iz političkog života.

Kreću obračuni kakve Hrvatska ne pamti. Plenković protiv svih: Teške riječi i udarci ispod pojasa

I ti ostaci su danas najvidljivija “frakcija” unutar stranke, i dalje šutljiva, u potrazi za vođom. U Plenkovićevoj eri nemaju šanse, to uviđaju, ali u postplenkovićevoj sve se može promijeniti.

Prvi udarac

S druge strane, jasno je da Plenkovićevi puleni u nekim sredinama, primjerice Banožić u Slavoniji, katastrofalno stoje, što daje krila i viđenijim hadezeovcima koji i nisu u tom razočaranom društvu otpisanih, a nisu ni krajnja desnica. Iako im desna retorika i pogledi nisu strani.

I tu je sad ta “frakcija” o kojoj se sve češće naglas govori u HDZ-u, a Plenkovićevi ljudi to žele, sa svojim šefom, demantirati. A ni njima nije sve potpuno jasno, prije svega koje su stvarne namjere šefa stranke i treba li ići korak naprijed u razmišljanju o novome šefu. Tko je samo čekao da se stvari same po sebi poslože, nije dobro prolazio u prošlosti.

Recimo, kada je Jadranka Kosor izgubila parlamentarne izbore i spremala se za stranačke, i njezini najvjerniji suradnici, ispred njezina kabineta, kovali su planove za dolazak Tomislava Karamarka na vlast. Ona to, vjerojatno, nije ni znala. U četiri oka su Kosor “davali podršku”, a već su duboko zaglibili u stranačku kadrovsku križaljku pokušavajući spasiti živu glavu. Otud i razne kontradiktorne izjave koje danas zvuče krajnje komično, kada se diže šef u nebesa, da bi dolaskom novog sve bilo ponovljeno, a stari zaboravljen.

Holjevac ‘razmontirao’ svoju ‘omiljenu političarku’: ‘Teško je reći je li to više za ludnicu ili za zatvor’

“Sigurno je samo to da bi Plenković doživio istu sudbinu kada bi izgubio izbore. Nešto bi bolje mogao proći odlaskom u Bruxelles, ali mnogi od onih koji ga sada zdušno podržavaju mogli bi promijeniti ploču. Tako to u HDZ-u jednostavno ide”, kaže naš sugovornik. Na pitanje može li se očekivati formiranje neke jasne frakcije unutar stranke odgovara da to nije realno jer nema jake ličnosti. “Anušić je jak u Slavoniji, ali u Dalmaciji ili Zagrebu ne predstavlja mnogo. Kao i bilo koji drugi lokalni političar za kojeg se kalkulira da snuje o nekoj frakciji. Više se može očekivati da će bockati Plenkovića gdje god mogu, a da ne izazovu vlastitu štetu. Jer krajnji je cilj da budu visoko na listama. Kada neki otpadnu, onda se može svašta očekivati.”

Dotad vrijedi ono staro pravilo u politici da se prvo kukurikanje kažnjava (političkim) odstrelom. Hadezeovci su ispekli zanat, nisu to početnici ili naivci, pa će dobrano vagati svaku riječ, paziti da ih se ne vidi u “nepoćudnom” društvu, izbjegavati da se jasno izjasne, hvaliti na sva usta šefa, a iza kulisa… E, to je već nešto drugo.