fbpx
Kolaž: Dnevno, ilustracija Foto: PIXSELL, Facebook

STAVI ME U MEDIJE, J**O TI PAS MATER U P**KU’! Ovako se kod nas ‘rješavaju’ problemi: HDZ staje nasilnicima na kraj, obećava novi Zakon!

Autor: Lucija Brailo

Pomorsko dobro. Pravni izraz koji toliko često pročitamo u medijima. Najčešće na primjerima kršenja istog, koji su u zemlji 1000 otoka toliko česti, da u medijima najčešće završe samo oni kojima se grubo prekršio Zakon o pomorskom dobru, pa tako čitamo o tjeranjima kupača s plaža, svađama kome koji metar obale pripada, tko ima koncesiju i pravo biti tu, pa se tu nađu i neki poduzetnici, koji zbog bliskih veza s politikom zamisle da i oni mogu prisvojiti sebi dio priobalja koji im paše za nekakav projekt, a tu su i ‘divlji’ slučajevi uništavanja priobalnog pojasa, što se također nerijetko dogodi u Hrvatskoj. Primjera je puno, pa smo se prisjetili samo najrecentnijih koji su završili u medijima posljednjih nekoliko mjeseci zbog grubog kršenja Zakona. Budući je Zakon o pomorskom dobru u nekim svojim dijelovima kontradiktoran i nejasan, a s vremenom su se i pojavili novi ‘momenti’, kao što je nautički turizam, koji je za Hrvatsku prilično važan jer nautičari troše puno više od prosječnog turista. Zbog toga, ali i problema poput produljenja koncesijskih razdoblja koji ograničavaju veći ulagački ciklus, sve su glasnija upozorenja kako Hrvatska mora donijeti novi zakonski okvir, odnosno novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, za čije je donošenje, prema riječima državnog tajnika Josipa Bilavera, ‘sazrelo vrijeme’.

No, kako bismo razumjeli što je točno pomorsko dobro, potrebno je znati njegovu definiciju u Zakonu.

Naime, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom. Pomorsko dobro kao opće dobro je stvar “res communes omnium” koja pripada svim ljudima te je u tom smislu pomorsko dobro: neotuđivo, ne može biti objekt stjecanja prava vlasništva niti drugih stvarnih prava i ne može biti u prometu.


“Pod pomorsko dobro spadaju unutarnje morske vode, teritorijalne vode, njihovo dno, podzemlje i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen tako, a tu spada morska obala, sprudovi i tako dalje. Na pomorsko dobro ne postoji pravo vlasništva, ni država nije vlasnik, samo time upravlja. No, dijelom kopna smatra se i morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva”, rekao je Branko Kundih, pravnik i urednik stručnog portala ‘Pomorsko dobro’.

‘Definicija morske obale kontradiktorna i neprecizna’

No, on smatra i kako je definicija pomorskog dobra po svom sadržaju u pojedinim segmentima kontradiktorna i neprecizna. Kako kaže, prvenstveno se to odnosi na definiciju morske obale.

Zakon propisuje da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Hrvatski hidrografski institut.

“Iurisprudentia je od donošenja Pomorskog zakonika 1994. argumentirano upozoravala da je definicija morske obale neegzaktna i znanstveno neutemeljena, te je kontradiktorna i nejasna. Upozoravam da je crta do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena vrlo problematična, kako za teoriju tako i za praksu. U tom smislu iznesena su mnoga kompetentna stručna mišljenja”, napisao je Kundih.

Privatne plaže?

Ono s čim se, prilikom rezervacije apartmana ili hotela gosti koji dolaze u Hrvatsku nerijetko susretnu je izraz privatna plaža. Naime, pojedini vlasnici vole istaknuti kako je imaju, no u stvarnosti je to nemoguće, iako ipak ne sasvim. Postoje izuzeci, no oni su toliko rijetki da ih gotovo nikada nema.

Jedan recentni primjer upravo ovakvog kršenja Zakona, imali smo priliku vidjeti nedavno na otoku Drvenik Veli, u splitskom arhipelagu. Naime, u njemu su sudjelovali muškarac koji je za pomorsko dobro, u obliku plaže ispod svoje vile za odmor koju iznajmljuje turistima, proglasio svojim vlasništvom, zajedno s njegovim gošćama iz Češke koje su pokušale otjerati dvije kupačice s plaže, od kojih je jedna bila splitska novinarka, umjetnica i spisateljica, Tonka Alujević, koja je sve i snimila te objavila na društvenim mrežama. Vlasnik je kupačice preko mobitela, koji je jedna od Čehinja držala u ruci, grubo izvrijeđao te im prijetio, nakon što mu je novinarka rekla kako će sve završiti u medijima, što se i dogodilo. Zbog svega je na kraju morala intervenirati i policija, koja je zbog incidenta na plaži morala doći čak s otoka Šolte.




“Ja sam novinarka, znate li hrvatske zakone? Želite li završiti u medijima?”, pitala je ljutitog vlasnika Alujević, a on je odgovorio:

“Ajde stavite me u medije, ajde stavite me! Ali prvo odite u katastar pa pogledajte da je to moja plaža privatna. Jedna crta nema pomorskog dobra. Makni mi se s plaže, je*at ću ti majku! Stavi me u medije! Aj stavi me u medije! Je*o ti Bog mater! Stavi me u medije, je*o ti pas majku u pi*ku”, vikao je na nju zemljoposjednik, koji je, kako se kasnije doznalo i zaposlenik Ministarstva poljoprivrede.

Ovakvi slučajevi i nisu tako rijetki, osobito tijekom ljetnih mjeseci, pa je Kundih je naglasio: “Privatne plaže ne postoje, ali se može ograničiti korištenje pomorskog dobra temeljem koncesije.  Ali i u tom slučaju takvo isključenje ili ograničenje opće uporabe mora biti predviđeno odlukom o davanju koncesije”, objašnjava.




Facebook

A što je s famoznim pravilom da se šest metara od mora ne može ništa privatizirati, na to objašnjava: “Zakon o pomorskom dobru kaže da je pomorsko dobro najmanje 6 metara od crte sredine viših ili visokih voda, ali može biti i šire, primjerice dio kopna koji po svojoj prirodi služi korištenju mora, a iznimno može biti i uže ako imamo recimo neki put ili zidine. Koliko je točno pomorsko dobro posebno se određuje za svaki slučaj. Ovih 6 metara se generalno uzima, ali postoje izuzeci”, rekao je.

Rekao je i kako su takve koncesije izrazito rijetke, a posebno one ‘zatvorene’ koje izuzimaju javnost.

Želite li, pak, provjeriti ima li neko područje važeću koncesiju ili koncesijsko odobrenje, to možete provjeriti OVDJE.

Koncesionari ne mogu zabraniti dolazak na plažu

Koncesije na plaže obično se u Hrvatskoj izdaju pretežito hotelima, koji ih onda uređuju i postavljaju na njih ležaljke i ostali inventar.

No, svejedno, kupačima nitko ne može zabraniti da dođu i na takvu plažu postave svoj ručnik i borave na njoj koliko god žele, no ne smiju pomicati inventar hotela koji se nalazi na plaži. Bilo je i slučajeva diljem Jadrana kada su, u namjeri da onemoguće domaće goste u dolasku, poneki pokušavali naplaćivati ulaznice na plažu, osobito krajem 90-ih godina, ali i u ranim 00-ima. No, bez ikakvog temelja.

Dubrovačko – neretvanska županija može se pohvaliti uređenošću pomorskog dobra i slobodnim pristupom svim plažama. Pročelnik Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Ivo Klaić ističe za Dubrovački dnevnik kako na području županije ne postoje zatvorene koncesije što znači da nema privatnih plaža, niti onih s naplatom ulaza, nego su sve otvorenog tipa. Ipak, pretražujući TripAdvisor može se vidjeti kako pojedini hoteli u Dubrovniku kao jednu od svojih ponuda ističu ‘private beach’. Klaić pojašnjava kako taj pojam postoji samo u ‘kolokvijalnom smislu’.

Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

“Svi mi dugi niz godina kažemo kako idemo na plažu primjerice hotela President, Libertas, Palace, Vrtove sunca… Uvijek su ti hoteli uređivali plaže tako da su ih oni smatrali svojom kreacijom”, pojašnjava Klaić, no ističe i kako apsolutno nitko ne smije nikome zabraniti pristup moru, kao što je to bio recentni slučaj na Drveniku Velom, pa dodaje:

“Komplikacije na našem području generira problem da se plaže nalaze ispred vila ili hotela pa se često, prema nekim drugim osnovama vlasništva, zabranjuje prolazak do pomorskog dobra. Primjerice do plaže Vile Šeherezada u Dubrovniku ne možete doći nego kroz njihov posjed. Konfiguracija terena je takva da se ne može pristupiti drugačije nego kroz privatno područje.”

Ljeto 2018. godine po grubom kršenju Zakona o pomorskom dobru, zapamtila je i Dubrovkinja Ivana Mijić Vulinović. Budući te godine nije bilo lako pronaći slobodan komadić plaže jer su bile prepune turista i ležaljki, Ivana je predvečer s djecom bila na popularnoj dubrovačkoj plaži kada joj je prišao zaposleni mladić i zamolio da se pomakne kako bi postavio ležaljke za sutra.

“Pitala sam ga je li se šali, a onda je on rekao kako se ne šali i dodao da bi trebali požuriti s odlaskom. Spremala sam se, ali tad sam samo sjela na šugaman i rekla djeci da se igraju da ćemo još ostati. Mladić nije odustajao i ponovno je pitao kad ćemo ići, a ja sam rekla da ga se to ne tiče i da ću tu noćiti ako treba. Rekla sam mu i da mi pošalje nalogodavca pa da mu objasnim malo što je to pomorsko dobro. Vjerujem da svi oni to znaju, ali se mogu tako ponašati i uskraćivati ljudima njihova prava” – prepričala je Ivana Mijić Vulinović koja je inače doktorica međunarodnog prava te je dobro upućena u tematiku.

Ona smatra kako institucije države ne rade dobro svoj posao i ne štite građane.

Koliko je građanima Dubrovnika tog ljeta 2018., dok je sve još vrvilo turistima, bila ‘puna kapa’ koncesionara i prekomjernog broja ležaljki na gradskim plažama, govori i činjenica da je Mijić Vulinović kreirala grupu na Facebooku, Uživo sa dubrovačkih plaža, gdje su građani prijavljivali kršenja kojima su svjedočili.

Screenshot: Facebook

Razlika između koncesije i koncesijskog odobrenja

On smatra kako najviše nereda i problema nastaje tamo gdje nema koncesija.

“Tamo gdje postoje koncesije, znaju se zakoni i uvjeti, sve je unaprijed definirano tako da nema problema. Ponekad i koncesionar napravi prekršaj, ali onda ih nadležni sankcioniraju i plate kaznu”, objašnjava Klaić te dodaje kako je trebalo vremena da koncesionari popularnih dubrovačkih plaža poboljšaju svoje poslovanje i shvate kako se moraju ponašati. Također, rekao je, isto vrijedi i za građane.

No, postoji razlika između koncesije i koncesijskog odobrenja.

Naime, koncesije se izdaju kod većih infrastrukturnih projekata i vrlo su skupe. Izdaje ih Županijska skupština i Vlada uz odobrenje Sabora na od 5 do 99 godina, dok su koncesijska odobrenja ona koja se izdaju samo za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru. Prije svega, tu se misli na iznajmljivanje ležaljki i prodaju pića.

“Kod koncesijskog odobrenja je bitno da ne isključuje niti ograničava opću upotrebu pomorskog dobra. Ako na nekoj plaži postoji koncesijsko odobrenje za iznajmljivanje ležaljki, nitko vam ne može braniti da vi legnete na ručnik. Ako postoji kiosk s pićima, nitko vam ne može reći da ne smijete ponijeti svoje piće”, objasnio je Siniša Orlić, ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture za N1 .

Brodovi na plaži i bespravno širenje obalnog pojasa

Jedan primjer kako se ne bi smjelo koristiti pomorsko dobro, došao je početkom lipnja iz Krila Jesenice, u općini Dugi Rat, gdje se već godinama vode rasprave o pomorskom dobru. Kako je pisao Morski.hr, godinama se na ovom području prema pomorskom dobru mnogi odnose kao prema odlagalištu otpada u koje pojedinci nasipavaju i bacaju sve i svašta, a uza sve to kontinuirano bespravno šire obalni pojas nasipanjem nepripadajućeg građevinskog i drugog otpada.

U Krilu Jesenice brodovi su tada bili usidreni na samoj plaži. U mjestu koje se nalazi na pola puta između Splita i Omiša, ima više od 170 brodova, čiji se broj svake godine povećava. Osim što su pojedini neodgovorni vlasnici postali veliki problem okolišu, sada još i brodove vezuju ispred plaža, a nakon što je snimka objavljena, pojavile su se i druge, kao i komentari ljutitih mještana.

“Nisu kupači krivi što nemate di vezat brod, ako ima 100 mista, onda ne radite 101 brod. I nemojte prodavati priču da vas pritišću agencije, neka pritišću Vladu i Ministarstvo. I nemojte se hvaliti plaćenim porezom! Plaćanje poreza je normalan postupak, koji se svugdje u svitu plaća jer se mora, a ne zato što ste Crveni križ. I nemojte time što plaćate porez, tražiti privilegiju i ‘busati se u prsa’”, govorili su.

Što kada institucije ne rade svoj posao?

Priča koja je početkom srpnja došla u fokus javnosti, ona je iz uvale Vruja, između Omiša i Makarske, gdje je organiziran prosvjed pod ironičnim nazivom ‘Festival bespravne gradnje i devastacije prirode’. Već gotovo 20 godina traje priča o bespravnoj gradnji na pomorskom dobru i državnom zemljištu na tom jedinstvenom dijelu naše obale. Posljednji u nizu takvih zahvata je izgradnja ceste od turističkog objekta uz plažu do Jadranske magistrale.

Naime, prosvjednici su podigli glas protiv splitskog poduzetnika Stipe Latkovića zbog, kako kažu, dvadesetogodišnje devastacije toga mjesta u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske. Prosvjed na Vruji podržali su i brojni umjetnici, a informacija da je poduzetnik Latković prijatelj sa Stipom Mesićem i s Ivom Josipovićem, a i sa Zoranom Milanovićem kojem je bio i donator u predsjedničkoj kampanji, dodatno je razljutila javnost. Milanović je prosvjednke s Vruje nazvao i parazitima.

Unatoč brojnim prijavama, rješenjima i zabranama, Latković ondje, ističu prosvjednici, i dalje gradi. Brojne inspekcijske zabrane gradnje i nalozi za rušenje ne mijenjaju stanje na terenu, već se gradnja nastavlja.

“Izdano je na desetke rješenja za uklanjanje objekata, inspekcije su postupale, bilo je nekakvih pravnih koraka. Izdavana su rješenja za rušenje, ali se nikada nije dogodilo da se nešto zapravo srušilo, rekla je jedna od organizatorica prosvjeda Andrea Topić za HRT.

Inače, iz udruge za zaštitu prirode Biom u subotu su ocijenili da je uništavanje prirode bespravnom gradnjom u uvali Vruja podno Biokova “zabrinjavajući primjer evidentnog nefunkcioniranja pravne države kakav se više ne može tolerirati”.

“Potpuno ignoriranje normi vidljivo je u postupku poduzetnika Stipe Latkovića koji je nastavio s betoniranjem šumskog puta, unatoč izrečenoj obustavi građenja i donesenom rješenju o uklanjanju”, ističu iz Bioma.

foto: Miroslav Lelas/PIXSELL, Uvala Vruja

“Nasipavanjem mora smatramo ljudske radnje i aktivnosti kojima se proširuje kopno u more, te se izvorni prostor mora i podmorja pretvara u morsku obalu”, objašnjava Branko Kundih te ističe kako razlikujemo: nasipavanje sukladno zakonskim propisima (legalno nasipavanje) i nezakonito nasipavanje koje predstavlja jedno od najučestalijih oblika devastacija pomorskog dobra.

Dodaje kako analizom pravnih izvora na našoj obali možemo uočiti da je nasip u pravnom kontinuitetu uvijek imao pravni status pomorskog, odnosno javnog, općeg dobra.

“Austrijsko pravo tako je propisivalo da pri nasipavanju mora, ima nasuto zemljište ostati javnim dobrom, a onom zemljištu koje se nalazi iza nasutog i koje prije nasipavanja bilo morska obala, može se to svojstvo oduzeti samo ako na to pristane pomorska uprava”, objašnjava i dodaje kako Zakon o pomorskom dobru iz 2003. prvi puta u hrvatskoj pravnoj tradiciji nasipavanje ne proglašava pomorskim dobrom, u dijelu koji ne služi iskorištavanju mora. To znači da je Zakon ostavio mogućnost da se izvorno pomorsko dobro, more i morsko dno nasipavanjem isključi iz pravnog režima općeg dobra.

A što kada rade?

Priča koja prati Vruju i koja je, očigledno naživcirala mladu načelnicu mjesta, dolazi iz Podgore. Naime, Petru Radić novu načelnicu, koja je preko noći s plaže u spomenutom mjestu uklonila ručnike i ostale stvari kojima si gosti pokušavaju rezervirati i na taj način čuvati mjesto do idućeg dana na plaži.

Početkom srpnja, o čemu smo pisali, Radić je pozdravila ‘Festival bespravne gradnje i devastacije’ jer, kako kaže, ukazuje da postoji svijest ljudi o nepravdi, nejednakosti i okupaciji teritorija RH.

“Bespravna gradnja je oduvijek bila najveći kamen spoticanja razvoja kvalitetnog života na obali; srozava turizam, preopterećuje infrastrukturu i uništava okoliš i pomorsko dobro. Moć i pozicija trebaju i MORAJU služiti kao alat za uvođenje reda i jednakosti pred zakonom, a ne kao filter za odabrane!”, napisala je u objavi na svom Facebook profilu mlada načelnica, usporedivši situaciju u Vruji s gostima koji nastoje rezervirati dobra mjesta na plaži tako što preko noći ostavljaju ručnike i ostale stvari.

Dodala je i kako svim iznajmljivačima toplo savjetuje “da ne glume Milanovića i ne pogoduju svojim Latkovićima (gostima) privatizirajući dijelove plaže, jer će isti odlaziti ljuti i nezadovoljni. Upozorite ih da je naša Općina mjesto gdje je jednakost i poštivanje reda prioritet – na takva se mjesta svi vole vraćati!”, napisala je Radić.

Načelnik Baške Vode jednostavno pripojio cesti gotovo 400 kvadrata obližnje plaže

Samo malo dalje po jadranskoj magistrali, nailazimo na potpuno suprotan primjer načelnika, o kojem se pisalo proteklog travnja. Naime, dugogodišnji HDZ-ov načelnik Baške Vode, Josko Roščić, koji je na čelu mjesta od davne 1993., prije sedam godina protuzakonito je uknjižio svoju općinu preko dijela pomorskog dobra na jednoj od atraktivnijih tamošnjih plaža. Otkako je napravio taj pravni manevar poduzetnicima koji na spornoj površini drže ugostiteljske objekte prestao je izdavati koncesijska odobrenja i počeo im slati trostruko veće račune temeljem ugovora o zakupu općinske površine, piše Večernji.

Roščić koji je prvi čovjek Baške Vode više od 20 godina tako je, prema neslužbenim procjenama, građane protupravnim ugovorima o zakupu javne površine oštetio za više od dva i pol milijuna kuna. Radi se o grubom kršenju Zakona o pomorskom dobru. Naime, prije točno deset godina na snagu je stupio Zakon o cestama koji je primarno osmišljen kako bi se uveo pravni red na katastru i u zemljišnim knjigama po pitanju nerazvrstanih i javnih cesta – prometnica izgrađenih u prošlosti na kojima nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi i vlasnička prava. Govoreći laičkim rječnikom, radi se o onim prometnicama u ingerenciji jedinica lokalne samouprave koje su u svrhu nesmetanog upravljanja trebale biti “pravno očišćene” odnosno legalizirane te kao takve upisane u zemljišne knjige i katastar. Kad je red došao na Bašku Vodu 2014. godine, općina je procijenila kako će biti potrebna izrada geodetskog elaborata kako bi se utvrdilo stvarno stanje, pošto cesta nije izvedena unutar postojećih katastarskih čestica pa je u tom smislu angažirana privatna tvrtka iz Splita Geographica d.o.o.

Detaljnim iščitavanjem dokumenta uočene su pravne manipulacije koje je općina Baška Voda napravila na štetu pomorskog dobra na predjelu Podluka na popularnoj plaži pokraj hotela Dubravka. Radi se naprosto o tome da je Josko Roščić kao prvi i odgovorni čovjek općine zajedno sa suradnicima geodetskoj tvrtki dao nalog da katastarsku izmjeru napravi tako da nerazvrstanoj cesti u vlasništvu općine jednostavno pripoji 394 kvadrata obližnje obale, dakle plaže.

Foto: Miroslav Lelas/PIXSELL

Uništavanje pomorskog dobra uz nasilje

Najnoviji primjer ne samo kršenja Zakona o pomorskom dobru, već i uništavanja istog na svoju ruku i uz prijetnje nasiljem, dolazi iz okolice Pule.

Naime, prošlog tjedna u uvali Vinkuranskog zaljeva, u okolici Pule, na plaži Soline dogodio se incident. No ovog puta, cijela stvar je poprimila veće razmjere. Incident se dogodio kada je, prema opisu i snimljenim fotografijama aktivista iz poznate ekološke građanske inicijative Žućo, nekoliko ljudi odlučilo betonirati dio obale gotovo do same crte mora.

Na suludu ideju betoniranja škrapa odlučili su se ljepilom za keramiku, ne bi li izravnali stjenovite nabore i oštre stijene tik uz more. Kada je aktivist upozorio ilegalne ‘građevinare’, oni su odgovorili prijetnjom te krneuli na njega sjekirom. Srećom, uspio je pobjeći, ali i vratiti se te fotografirati nasilni dvojac, kao i sve zajedno prijaviti policiji.

“Policija će o svemu utvrđenom izvijestiti Općinskom državno odvjetništvo u Puli, Državni inspektorat, Lučku kapetaniju, Općinu Medulin i JU Kamenjak”, poručili su te pozvali napadnutog aktivista da dođe u Policijsku postaju u Puli zbog podnošenja prijedloga za kazneni progon.

‘Sazrelo vrijeme’ za novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama

Primjeri, poput ovih koje smo naveli iznad, u na hrvatskoj su obali vrlo česti, no ne završe svi u medijima. Svakodnevno se Zakon o pomorskom dobru krši na različite načine, no postoje naznake kako bi se Zakon o pomorskom dobru u skorijoj budućnosti mogao, ali i morao mijenjati.

Naime, proteklog je vikenda na otoku Cresu održana konferencija ‘Investicije u marine kao ključni faktor razvoja i jačanja nautičkog turizma, koja je u ACI marini Cres okupila čelne ljude hrvatskog nautičkog sektora. Na konferenciji je istaknuto kako je nautički turizam trenutačno, po ostvarenim rezultatima, na razini prijekrizne 2019., piše Novi list.

U panel raspravi, na kojoj su Josip Bilaver, državni tajnik za more i EU fondove pri Ministarstvu mora, prometa i razvitka, Kristijan Pavić, predsjednik Uprave ACI-ja, Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice (HTZ), Renata Marević, direktorica Marine Punat te Andrija Šimić, vlasnik pomorske agencije Simmor Marine LTD.

Bilo je govora o budućnosti nautičkog turizma, ali i problemima poput produljenja koncesijskih razdoblja koji ograničavaju veći ulagački ciklus, ali i činjenici da nautičari troše više od prosječnog turista. Tako jedan gost sa superjahte troši oko 14.000 eura na dan, kazao je Andrija Šimić, vlasnik Simmor Marine pomorske agencije, koji je na početku panela ukazao kako je u pandemijskoj 2020. imao rast prometa u odnosu na 2019.

Jedna od gorućih tema o kojoj je na panel raspravi bilo riječ jest i trajanje koncesijskih odobrenja za marine i njihov utjecaj na interes vlasnika marina za investicijama, s obzirom na ograničeno vrijeme amortizacije investicija. Kristijan Pavić tako je ukazao kako je za daljnje ozbiljnije investicije potreban adekvatniji zakonski okvir koji definira koncesije za marine, kao i kako je ACI pred istekom koncesijskog razdoblja. Jedan od osnovnih problema, koji bi trebala riješiti i nova zakonska regulativa, jest činjenica da sadašnji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ne štiti postojeće koncesionare koji su prema ugovoru obavezni ulagati u nautičku infrastrukturu, ali se po isteku koncesijskog razdoblja ponovo, bez da imaju ikakvo prvenstvo s obzirom na ulaganja, moraju javljati na natječaj za koncesije.

Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama

Kvalitetniji zakonski okvir za rješavanje ovih pitanja trebao bi, dakle, donijeti novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, za čije je donošenje, prema riječima državnog tajnika Josipa Bilavera, “sazrelo vrijeme”.

“Novim zakonskim rješenjem bi se definiralo da država najprije dosadašnje imatelje koncesije pita žele li produžiti koncesiju, a tek onda na tržištu traži novog koncesionara, najavio je Bilaver. Novi zakonski okvir, koji će prilikom definiranja koncesionara, u obzir uzimati ulaganja dosadašnjih imatelja koncesije, trebao bi svima olakšati poslovanje, investicije i dugoročno planiranje”, istaknuto je na panelu.

Hoće li i kako ova pitanja biti riješena novim zakonom o pomorskom dobru te hoće li i taj zakon biti mrtvo slovo na papiru? Hoće li se kršenja konačno početi brzo, strogo i učinkovito sankcionirati? Sve su ovo pitanja koja muče mnoge hrvatske građane, a Branko Kundih je na stručnom portalu Pomorsko dobro ovako napisao:

“Na ovo pitanje treba pozvati u ispomoć proročicu Pitiju! Sigurno je jedno, ako ovako nastavimo svi smo gubitnici te će osnovna odredba danas na snazi Zakona da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje ima njezinu osobitu zaštitu ostati samo puka parola i sjećanje na generaciju koja nije uspjela zaštititi svoje nacionalne interese!”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor:Lucija Brailo
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.