Feralovci, Documenta i GOLJP opet ‘rade reda’ po Hrvatskoj: Alka je folklorna cirkusarija ratnih zločinaca, koju treba ukinuti!

'Premijer ne smatra kako je sinjsko konjaničko natjecanje nekakva folklorna cirkusarija, što bi razuman čovjek mogao imati na umu, naprotiv, on drži da je to svetkovina od goleme državne i nacionalne važnosti, pa je i preuzeo odgovornu dužnost čelnika Organizacijskog odbora jubilarne fešte. A očito mu nije bliska pomisao kako je drsko nepoštivanje propisa (statutarni članak 20.) u koliziji s njegovom ambicijom da neumorno kruži Hrvatskom i ‘nudi stabilnost i red’. Naime: koja bi bila razlika između ‘slučaja Norac’ i ‘slučaja Hrvatska’?', pita se Viktor Ivančić u Pupovčevim Novostima, glasilu srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj.

Zanimljivo je to kod Ivančića: kad piše za hrvatske medije i prezentira se kao hrvatski novinar, lamentira o hrvatskim ratnim zločinima, jer, kaže, treba govoriti i ono što hrvatskom uhu nije ugodno čuti. Kad piše za srpske, međutim, piše samo ono što je srpskom uhu drago čuti. Tako su i u novom njegovom poduljem tekstu u Novostima svi Hrvati manje više ratni zločinci: i SDP jer je spreman, navodno, koalirati sa strankom ratnog zločinca Glavaša, i HDZ jer nije ali je blizak ideološki ratnom zločincu Glavašu (dakle, kroatocentričan, što je u Ivančićevom etosu zločin koji nadilazi sve druge). Ali nakon poduljeg nabrajanja ratnih zločina i zločinaca (a to su uglavnom Hrvati svi i svuda, Srba ratnih zločinaca za Ivančića, reklo bi se po fokusu njegovog pisanja, nema) koncentrirao se na onog koji ga najviše trenutno smeta: Zorana Milanovića. Nije da on Milanoviću na dušu stavlja to što smo za njegovog mandata gotovo pa udvostručili javni dug, niti što smo jedina zemlja EU koja već 6 godina ne izlazi iz recesije, niti obranu zločinaca koji sjede u Münchenu. Ne, Milanovićev grijeh je što je posjetio Sinj, i to u svojstvu predsjednika Organizacijskog odbora jubilarne 300. Sinjske alke.

A tu je i, kako kaže Radnička fronta koja s oduševljenjem reagira na svom Facebooku na taj tekst, i sprega “fašizma i krupnog kapitala”: sa sobom je poveo trojicu ministara i splitskog gradonačelnika, te neke poduzetnike, među kojima su se, po Ivančiću, “isticali oni s haškim pedigreom, Ante Gotovina i Ivan Čermak.” Što ovdje znači “haški pedigre”??? Radi se o generalu HV koji je pravomoćno oslobođen svih optužbi, ali totalitarni komunistički um priznaje ionako samo sud svoje partije, pa je tako za Ivančića Gotovina očito i dalje – ratni zločinac. Uostalom, dovoljno je prisjetiti se njegovog teksta nakon što je oslobođen Gotovina: takav histerični ispad bijesa i zloće čovjek teško da bi očekivao i od Alexis iz Dinastije. Pa je, nakon što se osvrnuo u prvoj polovici teksta na Glavaša, u sredini na Gotovinu, prešao na još jednog iz “zločinci svi i svuda” ekipe, Norca. Koji za zločine jest osuđen, ali je svoju zatvorsku kaznu uredno i odslužio, i danas je slobodan građanin sa svim pravima. Pa i pravom biti članom Viteškog alkarskog društva.

“Premijer je govorio mnogo i lijepo, izrazio je zadovoljstvo napretkom radova alkarskog muzeja što ih sufinancira Vlada, posebno je čestitao upravi Viteškog alkarskog društva na samoprijegornome trudu, no u toj bujici riječi nije se našlo očitovanje o jednome javnom pozivu, apelu o kojem postojano šuti puna dva mjeseca. Sredinom travnja, podsjetimo, Documenta i Građanski odbor za ljudska prava uputili su zajednički javni apel predsjednicima Sabora, Republike i Vlade, tražeći da povuku pokroviteljstvo nad Sinjskom alkom ukoliko Viteško alkarsko društvo iz svog članstva ne izbriše Mirka Norca, dvaput pravomoćno osuđenog zbog ratnih zločina. Pozvali su se i na članak 20. statuta spomenute organizacije, u kojem stoji kako iz društva treba biti isključen onaj tko ‘od redovnog suda ili drugog organa bude osuđen za djelo koje krnji njegov dobar glas’“, kaže Ivančić. Ukratko, premijer bi trebao plesati onako kako Documenta i GOLJP sviraju, obzirom da su to organizacije koje smatraju da i u demokracijama smiju, mogu, i trebaju postojati oni koji imaju monopol na određivanje prihvatljivog ponašanja, i monopol na određivanje demokratski izabranim dužnosnicima što im jest, a što nije činiti. Documenta, naravno, ima pravo prosvjedovati, tražiti smjene, zamjerati Milanoviću ovo ili ono, no to ne znači nužno da Milanović, kako Ivančić smatra, treba smjesta odreagirati na presudu partije. Ukratko, mentalitet je to zaostao iz nekih drugih vremena, kad se na partijskim plenumima odlučivalo što je državnim dužnosnicima činiti, pa tko nije na liniji partije – taj je fašist, zločinac, i što već.

“Budući da je Norac i dalje član Viteškog alkarskog društva, prevladava stav da se počinjenjem ratnoga zločina, unatoč pravomoćnoj sudskoj presudi, ne krnji nečiji ‘dobar glas’. Isto mišljenje dijele i visoki primaoci apela, jer su se na njega jedinstveno oglušili, s tim da je muk premijera Milanovića bio osobito upečatljiv. Novinar Hrvoje Šimičević, recimo, u šest je navrata slao konkretne upite njegovu uredu, no ni jednom nije dobio odgovor“, kaže Ivančić. Dakle, da rezimiramo: o tome tko krnji dobar glas Viteškog alkarskog društva odlučuje ne samo društvo kojeg je Norac član, već Ivančić, Pupovac, i Teršelićka, s pozicije moralnog suca, arbitra svega u državi, a ako premijer ipak ne želi otkazati pokroviteljstvo priredbe koja se održava stoljećima, iako je Norac kao slobodni građanin tek običan član društva i ništa više, dakle nije više na čelu društva upravo zbog političke nepodobnosti,  onda je on zapravo ratni zločinac, ili bar njihov jatak. To smrdi na one presude nakon rata po kojima se ljudima oduzimalo ljudska prava zbog “suradnje s okupatorom”, a neke i strijeljalo, s tim da je okupator ovdje HV.

No nastavak je još bolji: “Zbog čega netko može komandirati grupnim likvidacijama u Gospiću i Medačkom džepu, ili osobno ispucati metak starici u glavu, a ipak ostati ‘vitez’, opremljen čašću i kitnjastom odorom, o tome Milanović ne razmišlja, niti je pak u tome smislu spreman na bilo kakva moralna zanovijetanja, jer to su stvari koje se podrazumijevaju. Prilike su normalizirane. Provest će ugodno poslijepodne u društvu domaćina, čestitati vitezovima na svemu što čine za svoju zemlju i pojesti tanjur arambašića na zahodskoj školjki.
Pritom premijer ne smatra kako je sinjsko konjaničko natjecanje nekakva folklorna cirkusarija, što bi razuman čovjek mogao imati na umu, naprotiv, on drži da je to svetkovina od goleme državne i nacionalne važnosti, pa je i preuzeo odgovornu dužnost čelnika Organizacijskog odbora jubilarne fešte, “  piše Ivančić. Koji inače proslavu ustanka u Srbu ne drži “folklornom cirkusarijom” i proslavom pokolja civila u susjednom selu te pečenja lokalnog katoličkog svećenika na ražnju od strane srpskih monarhista i žandara – da ne kažemo četnika – nego svetkovinom od goleme državne i nacionalne važnosti. O čemu svjedoče neki njegovi drugi tekstovi. Sve je to vrlo prepoznatljiva politika koja spaja Feralovce, Documentu, GOLJP, i SNV. Sve što je hrvatsko je na neki način povezano s ratnim zločinima i zločincima, makar ta veza bila vrlo iskonstruirana i nerealna, sve što je srpsko / jugoslavensko je “svetkovina od nacionalne i državne važnosti”, makar se radilo o proslavi notornog ratnog zločina kao takvog.

Naravno, nije prošlo ni bez spominjanja mrskih kapitalista: Sve je to u Sinju uzvišenim riječima obuhvatio Milanovićev izletnički prijatelj Emil Tedeschi: ‘U dogovoru s ministrom Kotromanovićem inicirao sam okupljanje skupine nas gospodarstvenika u cilju pomoći Viteškom alkarskom društvu, jer su Sinjska alka, Alkarski dvori i Muzej Sinjske alke od najvećeg hrvatskog nacionalnog interesa.’

Zaista? Ako je tome tako, preostaje još samo u stalnome muzejskom postavu normalizirati zločinačke elemente. Ostaje tek, kao i u slučaju Glavaševe akumulatorske poželjnosti, usvojiti ono neizrečeno: na koji se način metak u lubanji ženske N.N.-osobe starije dobi, što ga je ljubazno izručio vitez Mirko Norac, uklapa u ‘najveći hrvatski nacionalni interes’?”, kaže Ivančić. Koliko podmukao mora biti čovjek, i manipulativan, da bi povezao Norčev ratni zločin s “Hrvatskim nacionalnim interesom?” Odnosno, da bi proglasio Sinjsku alku kao takvu proslavom ratnih zločina, i odrekao premijeru pravo da bude pokrovitelj te priredbe? Ivančićeva konstrukcija je i više nego suluda, ali se lijepo uklapa u shemu. On pita: “Naime: koja bi bila razlika između ‘slučaja Norac’ i ‘slučaja Hrvatska’? sugerirajući vrlo jasno: Norac je ratni zločinac, a i Hrvatska kao takva je “ratni zločinac”. A određivati što jest a što nije hrvatski nacionalni interes treba, naravno, prepustiti gore navedenima. Koji će nam objasniti da je hrvatski nacionalni interes odbaciti sve hrvatsko, i prihvatiti sve srpsko kao svoje vlastito.

Da stvar bude jača, oglasila se i Radnička fronta koja kaže kako je “Sinjska alka kao ogledni primjer sprege kapitalizma i fašizma u Hrvatskoj; kapitalističkom ultra-bogatašu Emilu Tedeschiju ne smeta što je član Viteškog alkarskog društva osuđeni ratni zločinac Mirko Norac. Dapače, kapitalist Tedeschi pomoć alkarskom društvu smatra najvećim hrvatskim nacionalnim interesom, te inicira zajedničku pomoć ostalih kapitalista. Na ovom primjeru jasno je kako fašizam i kapitalizam neizostavno dolaze u duetu. Čuvari ovakvog sistema brane status quo tražeći saveznike među fašističkim ubojicama, a sve s ciljem zadržavanja vlasništva nad sredstvima za proizvodnu i očuvanja ekonomske prevlasti. Prema tome, uz borbu protiv fašizma mora doći i borba protiv kapitalizma”.  Kako tek nazvati spregu Radničke fronte, srpskih “Novosti”, Feralovaca, i Documente? Spregom komunizma, srpskog nacionalizma, i hrvatskog kretenizma? Ili jednostavno spregom luđačke košulje i totalitarizma?