Ergovićev apel kao posljednji poduzetnički vapaj!

Autor: Mladen Kevo

Na skupu Poslodavaca, na koji je čini se i Premijerka zalutala, Ergović je zavapio: Mi, hrvatski poslodavci, stvarno više ne možemo! Ako je on zavapio, onda je jasno da je 90% onih hrvatskih poduzetnika, koji bi u imalo normalnim uvjetima sasvim normalno poslovalo, već pred bankrotom...

Ima osam godina od tih vremena, ali pamtim dobro ko da je jučer bilo. Radio sam u jednoj privatnoj tvrtki srednje veličine. Dvije stotine zaposlenih, više od stotinu milijuna kuna prihoda; izvoz, uvoz, usluge, ugostiteljstvo, turizam i još ponešto, kako to već kod nas ide. S tri se djelatnosti misliš baviti, ali kad već radiš registraciju tvrtke, zlu ne trebalo, još pet šest stvari odmah registriraj. Jer nikad ne znaš kad ćeš se u hirovitim vodama hrvatskog gospodarstva, s proizvodnje kemijskih olovaka, morati prebaciti na distribuciju pampersa i onih „alwaus“…znate već čega.

Uglavnom, moj tadašnji poslodavac, bio je moj najbolji frend iz najranijeg djetinjstva. U vremenima kada je u Hrvatskoj iza svakog stajao netko, on je bio jedan od onih koji kada bi se okrenuo, pa bacio pogled da vidi tko stoji iza njega, vidio bi opet sebe. A ako bi iza tog drugog sebe bacio još tri pogleda, još bi tri vlastita ja ugledao! Znači, atipična hrvatska tranzicijska priča. Ona: sve sam!

Ta njegova istrajnost, da sam, s podrškom samog sebe u zaleđu, uleti i ring s najvećim hrvatskim tajkunima, da im se usred sastanka, jer su mu uvjeti zakupa polica jednostavno lihvarsko pljačkaški, digne i kaže: „Nas dva smo završili sve naše razgovore“, to me očaravalo. Još dok smo zajedno klikerali on je igrao na sigurnjaka, a ja sam više onako igrao preuzimajući ozbiljan poslovni rizik. Sad je bilo isto, samo obrnuto! Ali nije to poanta ovog teksta.

Gledao sam ga tako danima, tjednima i mjesecima kako prvo „ljulja“ a zatim „lomi“ svoje poslovne partnere; one koji su i po kapitalu i po razvikanosti bili dva do tri puta jači od njega. Slušao sam ga kako u četiri sata razgovora bez prekida na mobitel, radove vrijedne milijun eura na nekom njegovom novom poslovnom objektu „zatvori“ bez lipe avansnog plaćanja. Sve: „na dođem Ti“.

Ali, za divno čudo, svi su mu na riječ vjerovali. Za drugo divno čudo svi bi mu, materijalom podignutim na pozajmicu, sve naručene radove izveli kvalitetno i na vrijeme. I za treće divno čudo, nakon svega u nekom roku koji im je on obećao, od 120 do 180 dana, on bi im svima sve platio. Istina, svima su sva plaćanja išla u stotinu i devetnaestom, odnosno u stotinu sedamdeset devetom danu. Ali, na kraju su svi oni morali, nakon što su već svaku nadu ostavili, skrušeno priznati da je: „održao riječ“!!! Ali ni to nije poanta! Sad ćete već misliti da Vas vučem za nos. Nikako. Evo što je poanta.

Dakle, gledajući ga tako, kako iz ničega stvara poslovni imperij, jednog me dana puknuo napad poslovne znatiželje, pa sam ga otvoreno upitao: dobro, dok Ti to tako sve radiš da se sa strane čovjek samo diviti može kako ti dobro ide, reci mi ima li netko tko Tebe u biznisu u Hrvatskoj fascinira. Netko kome Ti skidaš kapu, i priznaješ da je bolji?! Prvo je imao bljesak u očima. Onda je rekao: O, da, imaju čak dvojica. Jedan je gospodin Ergović iz tadašnjeg Našice cementa, alias Nexe grupe ili što to već danas jeste. Ime drugog vam neću sada reći, jer mi to kao tema za drugi osvrt treba.

Što je poanta ovog teksta? Taj isti Ergović, na jučerašnjem skupu Poslodavaca, na koji je čini se i Premijerka zalutala, doslovce je zavapio: Mi, hrvatski poslodavci, stvarno više ne možemo! Ako je Ergović zavapio, onda je jasno da je 90% onih hrvatskih poduzetnika, koji bi u imalo normalnim uvjetima sasvim normalno poslovali, već pred bankrotom… Ergovićev apel je ustvari posljednji poduzetnički vapaj!




Autor:Mladen Kevo
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.