EKSKLUZIVNO: Otkrivamo tajne švicarske račune i tvrtke Todorića, Biondića, Valentića, Mikulića, Ergovića…. (1. dio)

Autor: Irena Divković Milanović

Švicarske tvrtke Plive i Ine propale su unatoč milijunskom kapitalu dok su se uz asistenciju švicarskih odvjetnika obogatili pripadnici nove hrvatske bogataške kaste. Tako je primjerice anonimni Ivan Mijatović, sa samo 35 godina, zahvaljujući enormnoj zaradi kroz Plivinu upravu i NO uspio zaraditi za milijunski vrijedan apartman na Petoj aveniji u New Yorku i to u hotelu St. Regis Residence s pet zvjezdica, za dvorac u Sjevernoj Karolini te vilu za odmor u Južnoj Karolini.

Već dugo se podiže golema prašina kada netko spomene tajne račune u inozemstvu hrvatskih bogataša. Znakovito je kako pojedini političari samo u predizbornim kampanjama najavljuju kako će ući u trag bogatstvu isisanom iz Hrvatske. No, kad se slegne predizborna retorika, a izbori postanu prošlost, nitko ozbiljno tko zasjedne u fotelje ni ne pomišlja na istrage prekograničnih računa ili nekretnina. U Hrvatskoj čak nije ni zaživjela praksa koju ima Slovenija, da se razrežu visoki porezi svima koji ne mogu dokazati legalno porijeklo imovine. Doduše, ravnateljica Porezne uprave, Nada Čavlović Smiljanec, najavila je kako će u listopadu javno objaviti popis osoba koje imaju vrijednu imovinu, a da su ju, kako ona tvrdi, stekli nezakonito. No, i tu je izvjesno da je istraga Porezne i njezine ravnateljice ostala strogo unutar hrvatskih okvira. To i ne čudi kad u Hrvatskoj i relevantne osobe poput odvjetnika Veljka Miljevića, u situaciji kada je zastupao direktora Petrokemije, nastojao je promaknuti pred saborskim povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa stav kako inozemnu imovinu ne treba prijaviti u Hrvatskoj, a oko istoga je kako znamo imao dilema i ravnatelj HRT-a, Goran Radman. Također, Hrvatska je još miljama daleko od Slovenije, Italije ili drugih zemalja EU u kojoj se poreznim uredima moraju prijaviti svaka inozemna tvrtka, udjeli u trgovačkim društvima, dionice li vrijednosni papiri te nekretnine. Istraživanje švicarskog trgovačkog registra iznjedrilo je i neka imena za koja se podrazumijeva da su imali potencijala za otvoriti tamošnje račune, pa čak imati i golem prihod preko njih, ali ujedno i otkriva niz imena iz Hrvatske za koja nitko ne bi ni pomislio da imaju takvih transakcija. Također, o neslavnom kraju nekadašnjih hrvatskih perjanica Plive ili Ine, također svjedoči isti registar. Kao što istodobno svjedoči kako se na razvalinama nekadašnjih socijalističkih giganata razvila nova poslovna i tajkunska klasa. Za početak, pogledajmo sudbinu nekadašnjeg hrvatskog farmaceutskog ponosa.

Plivina predstavništva u Zugu raj za bogaćenja hrvatskih menadžera

U Zugu je bilo sjedište nekoliko Plivinih predstavništava koja su sva redom likvidirana. Primjerice, Pliva International AG poslovala je od prosinca 1999. pa sve do ožujka 2013. Imala je temeljni kapital od 5 milijuna švicarskih franaka. U švicarskom trgovačkom registru možemo iščitati da su hrvatski direktori bili: Miroslav Mlinarik i Krešimir Drašković, a ostali su redom bili Švicarci, Talijani, Britanci…. U toj Plivi ovlaštena osoba bio je švicarski odvjetnika Martin Nesse iz Baara koji će važne poslovne uloge obavljati za niz tvrtki znamenitih i bogatih Hrvata. Druga Plivina švicarska tvrtka poslovala je pod imenom "Pliva Global Finance Ag", a uz strance jedini direktori iz Zagreba bili su Tonči Korunić i Ivan Mijatović. Mijatoviću sam 2011. posvetila posebno poglavlje u svojoj knjizi "Kondo kondo". Naime, on je sa samo 35 godina, zahvaljujući enormnoj zaradi kroz Plivinu Upravu i NO, uspio zaraditi za milijunski vrijedan apartman na Petoj aveniji u New Yorku, i to u hotelu St. Regis Residence s pet zvjezdica, za dvorac u Sjevernoj Karolini te vilu za odmor u Južnoj Karolini. Danas u SAD-u živi sa suprugom Debrom i sinom. Korunić je pak menadžer u zagrebačkoj tvrtki InterCapital. Spominjao se u aferi Polančec 2010., odnosno spornoj prodaji dionica Podravke. Kako je svojedobno objavljeno svoje je dionice bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec prodavao putem brokerske kuće InterCapital iz Zagreba. Vlasnici te tvrtke, Danijel Nevidal i Tonči Korunić, planirali su lani u rujnu, netom prije izbijanja afere Spice, spajanje s Fimom Milana Horvata, jednog od osumnjičenika za sudjelovanje u nezakonitom preuzimanju Podravke. Ta je ugašena švicarska Plivina tvrtka imala još impresivniji temeljni kapital, 152 milijuna švicarska franka. I tu je Plivinu tvrtku u likvidaciju odveo spomenuti odvjetnik Neese.

Isti Švicarac vodi poslove Todoriću, Valentiću, Biondiću

Zanimljivo je kako suvlasnik zagrebačke tvrtke Genera istraživanja dolazi iz Švicarske. Radi se o Global Project Finance AG sa sjedištem u švicarskom Obwaldenu. Za tu je tvrtku inače nakon odlaska iz Plive radio nekadašnji prvi čovjek te hrvatske farmaceutske kompanije, Željko Čović. Prema podatcima sa Sudrega uz tu švicarsku tvrtku osnivači su Marijan Hanžeković, Slobodan Vukičević te Hanžekovićeva Genera. U Zugu je sjedište švicarske tvrtke Agrokor AG koja se u trenutku osnivanja u ožujku 1991. zvala Agros Trading. Administratori su osim vlasnika Ivice Todorića još od veljače 1993. švicarski odvjetnici Rudolf Mosimann i Andrew Müller te Martin Neese od prosinca 2005. Sjedište te tvrtke ranije je bilo Baarerstrasse 36, a sada je na adresi Eschenring 3 u Zugu. Zanimljivo je da je na toj adresi telefonski broj registriran na Branka Tarnika, člana NO-a Agrokora. On je na istoj adresi poslovao od travnja 1993. preko Intersina Trading Services koji je likvidiran u ožujku 2005., a još od 1995. zastupnik je u Martar AG, tvrtki koja je također imala sjedište u Baarstrasse 36 u Zugu, a danas posluje na Tarnikovoj adresi u ulici Eschenring na kućnom broju 3. I tu je lako detektirati nezaobilaznog odvjetnika Neesea kao administratora u Martaru. Tranikov Martar imao je i predstavništvo u Zagrebu na adresi Zelengaj 14. I u švicarskom je lako detektirati nezaobilaznoga odvjetnika Neesea kao administratora u Martaru. U Zugu na istim tim adresama (bivšoj i sadašnjoj navedenih tvrtki) od studenog 1995. posluje i Niva Trading, privatna tvrtka Nikice Valentića registrirana s relativno skromnih 100 000 CHF. I tu je ovlaštena osoba isti odvjetnik Neese. Heruc Zug AG u vlasništvu tajkuna Dragutina Biondića imala je sjedište na adresi Gotthardstrasse 20. U neka zlatnija Biondićeva vremena na računima te tvrtke bili su pozamašni novčani iznosi, primjerice potkraj 1997. pola milijuna njemačkih maraka. Biondićev Heruc u Zugu poslovao je od svibnja 2005. do gašenja u prosincu 2012. godine. Osim Biondića, poslove su vodili Plivini i "Todorićevi" odvjetnici Martin Neese i Rudolf Mosimann. Sada ćemo na primjeru bivšeg direktora mostarskog Aluminija vidjeti tko su odvjetnici koji su važne karike u švicarskim poslovima najmoćnijeg Hrvata Ivice Todorića, bivšeg premijera Nikice Valentića, tajkuna Dragutina Biondića…..

I bivši direktor mostarskoga Aluminija Mijo Brajković novu je poslovnu stranicu okrenuo u švicarskom Zugu

Kad je na proljeće 2009. godine tadašnji generalni direktor Mijo – Kruno Brajković otišao u mirovinu nakon 20 godina provedenih u mostarskom Aluminiju, ipak nije do kraja napustio kompaniju. Ostao je posebni savjetnik za strateški razvoj Aluminija, a potom se preselio u Zagreb. Zatim je njegovo ime isplivalo u tzv. "strujnoj aferi", jednoj od najvećih hrvatskih afera zadnjih godina. Sa skupinom suradnika 2010. saslušavan je u istrazi na okolnosti jeftine prodaje HEP-ove struje mostarskom Aluminiju. Na proljeće 2011. godine švicarski Glencore International i mostarski Aluminij potpisali su ugovor o suradnji za razdoblje od početka 2012. do kraja 2014. godine. Za manje upućene, Glencore je tvrtka u vlasništvu milijardera Marca Richa, Amerikanca sa švicarskom i adresom u mondenoj španjolskoj Marbelli. Rich je bio više godina najpoznatiji američki porezni bjegunac kojega je svojedobno Švicarska odbila izručiti SAD-u, a potom je maknut s liste FBI-a kad ga je zadnji dan predsjedničkog mandata pomilovao Bill Clinton. Nekadašnje lice s američke tjeralice obogatio se preko raznih podružnica Glencorea, trgujući sa zemljama bivšeg SSSR-a, a svojedobno je optuživan i za kršenje sankcija i isporuku nafte bivšem iračkom diktatoru Saddamu Huseinu. Ime Marca Richa ušlo je i na stranice hrvatskoga žutog tiska budući da se spominjalo kako upravo njemu Severinin zaručnik duguje uzlet od običnog taksista u Švicarskoj do društva ruskih oligarha. Urbana legenda kaže da je Milana Popovića Rich zamijetio kao sposobnog vozača te ga uposlio u svom moskovskom predstavništvu, a isto tvrdi i bivši hrvatski ministar gospodarstva i bivši direktor Ine Davor Štern, sada Bandićeva akvizicija u Gradu Zagrebu. Štern je tih godina radio u moskovskom predstavništvu Astre te je kadrovske akvizicije američko – ruskih tajkuna mogao doznati iz prve ruke.Globalizirani svijet manji je nego što mislimo, a da je to tako dokazuju sljedeće činjenice. Mijo Brajković novu je poslovnu stranicu u svom životu okrenuo u švicarskom gradiću Zug i to na adresi Baarerstrasse 78, 21. lipnja 2011. Tamo je registrirao tvrtku Lona AG i to u uredu odvjetnika Martina Neesea s temeljnim kapitalom od 100 000 CHF. Iako je Brajković predsjednik kompanija, Neese potpredsjednik, a Dubravka Brajković direktorica, samo Neese ima pravo pojedinačno zastupati kompaniju, a Brajkovići skupno. Advokat Neese inače je partner u advokatskom društvu "Mosimann Nesse Hagmann". U istom uredu kao partner radi i bivši tužitelj iz Zuga Rudol Mosimann koji je svojedobno zbog Marca Richa bio meta istražitelja. Inače i tvrtke Marca Richa posluju iz istog ureda u Zugu kao i tada osnovana Brajkovićeva kompanija Lona AG. Odnos Rich i Mossiman održao se do danas, a partner Brajkovićevog advokata i dalje vodi sve Richove švicarske firme. No, i Lona AG nalazi se u likvidaciji.




Švicarska obećana zemlja i za Vanju Špiljka, Andriju Kojakovića, Vojka Santrića…

U Švicarskoj je i tvrtka Smelt Intag AG Zürich čiji sadašnji vlasnik dolazi iz PAN tvornice papira, Marinko Mikulić. Smelt je nekad bio slovenski ponos a o bivšem slovenskom vlasništvu svjedoči danas tek ime Slovenca Mirana Planinca. Nakon Mikulićevog preuzimanja Smelta 2009. tvrtka je u slovenskim medijima dospjela na zao glas jer radnicima u Sloveniji nisu isplaćene pola godine plaće nakon što je tvrtku preuzeo Mikulić. Inače ciriški Smelt ima 4,363 milijuna CHF temeljnog kapitala. InterIna Holding je poslovala u Zürichu u Dufourstrasse 107 gdje je sada sjedište privatne tvrtke Vanjke Špiljka, sina Mike Špiljka, Mitan Handels AG o čemu sam pisala u posebnom tekstu. Interina je poslovala od svibnja 1987. pa sve do srpnja 1998., a u trenutku likvidacije imala je 1,5 milijuna CHF temeljni kapital. Od Hrvata zastupnici su bili bivši premijer Nikica Valentić, Vanjka Špiljak, Stanislav Hladika, Darko Blagović, Mladen Zlamalik te Andrija Kojaković. Hladiku nalazimo i među zastupnicima ugašenog Bemex Toursa. Tu švicarsku tvrtku je osnovao nekadašnji glavni igrač KOS-a u Lugano Vojislav Vojko Santrić a potom istu prodao INI, kako je objavljeno, za 14 milijuna njemačkih maraka. Bemex Toursom su uz strance upravljali i Hrvati: Tomislav Mijatović, Darko Grgurić i Melita Bezmalinović. U švicarskom registru nalaze se i imena vlasnika ACM-a Franje Sremića i njegova šogora vlasnika Nexe grupe Ivana Ergovića. Sremić je bio zastupnik Minergia Int AG u Zugu od kolovoza 2001. do veljače 2008. kad je tvrtka likvidirana. Partner mu je bio i Rus Victor Ganja. Ergović je pak bio zastupnik Bina Tradinga iz Zuga skupa sa Zagrepčaninom Brankom Nikolićem od kolovoza 2003. do ožujka 2010. kada je tvrtka likvidirana. Preko Zuga, kao i niza drugih poreznih rajeva, posluje i Robert Ježić o kojem sam već pisala u zasebnom tekstu.

U Švicarskoj poslovao i Zdravko Folnegović koji je medijima nudio lažne dokumente o Pašalićevim fantomskim računima




U Švicarskoj je sve do odlaska u lepoglavsku kaznionicu zbog niza pravomoćniih osuda za više financijskih prijevara poslovao i Zdravko Folnegović alias Valentin Mayer. On je svojedobno hrvatskim medijima nudio dokumenta kako su Pašaliću na fantomske švicarske račun legle desetine milijuna maraka, da je Sanader deponirao 19 milijuna dolara vrijedne zlatne poluge na Britanske Djevičanske Otoke i slične priče. No ti računi, odnosno dokazi koje je nudio u medijima ocijenjeni kao lažni. Također, prevario je i neke poznate poduzetnike poput pokojnog gazde Dinersa Žarka Kraljevića. Inače u švicarskom Orpundu, gdje mu je privatna adresa, poslovao je skupa s Juricom i Josipom Folnegovićem i to preko tvrtke Barrick AG. Također, radio je i za Ecowatt Schweiz švicarsku tvrtku Duška Maravića te je bio osnivač Transport und Logistik Folnegovic. Folnegović je brojne ljude u Hrvatskoj i izvan nje prevario nudeći im tzv. šeikove kredite. S Folnegovićem je intrigantni popis Hrvata s računima i tvrtkama u poreznom raju podno Alpa dobio i zanimljivu, čak bizarnu dimenziju. No u nastavku ćemo vidjeti kako su prednosti švicarskog poreznog i bankarskog sustava koristili i brojni poznati Hrvati, ali i oni koji su široj javnosti posve nepoznati, ali zato njihovi poslovi ili bogatstvo zaslužuju novinarsku pažnju. Takav je slučaj i s pokojnim sponzorom predsjednika Mesića u Moskvi koji je preminuo od posljedica fizičkog napada u Moskvi Mladenom Obradom, o čemu sam već ranije pisala. U nekim slučajevima poznati Hrvati poput direktora Petrokemije Josipa Jagušta, čija inozemna i domaća imovina samo u nekretninama vrijedi na desetke milijuna kuna, imale su prijavljenu adresu u zemlji zlatnih poluga. Jagušt je tako bio prijavljen u Baselu na istoj adresi gdje i bivši Inin direktor i bivši hrvatski veleposlanik u Londonu, Andrija Kojaković, te njegova druga supruga Stella.

Nastavlja se…

Pročitajte prošle nastavke serijala "TRAG NOVCA" Irene Divković

6. dio – Mihajlo Perenčević: Anonimni hrvatsko-američki milijunaš bio je Jarnjakov pomoćnik, a sada posjeduje čak i otok kraj Trogira

5. dio – Nova zatajena nekretnina Josipa Jagušta

4. dio – Ekskluzivno: Carstvo Mesićeva zeta proteže se od Pantovčaka do Ujedinjenih Arapskih Emirata

3. dio – EKSKLUZIVNO: Bogatstvo milijunaša Brace sa Srebrnjaka proteže se od Zagreba do Havaja

2. dio – Končar, Štrok, Štern, Horvatinčić, Frenkelovi te milijarder Franjo Sremić izbrisani s liste poreznih bjegunaca

1. dio – Lovranska vila i faraonska kupaona najopasnijeg slovenskog dilera s Obamine liste

Autor:Irena Divković Milanović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.