Dvije fatalne dame ‘zakuhale’ najpopularnijem ministru: Donosimo detalje | Dnevno.hr
FaH

Dvije fatalne dame ‘zakuhale’ najpopularnijem ministru: Donosimo detalje

Autor:

Premda čelni čovjek Ministarstva poljoprivrede Tomislav Tolušić slovi za jednoga od najpopularnijih i najsposobnijih ministara u aktualnoj Vladi, njegov resor afere nisu uspjele zaobići. Naime, Matildi Copić, ministrovoj stranačkoj kolegici i ravnateljici Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, koja je ujedno Tolušićeva bliska suradnica, lani u prosincu isplaćena je polovica od odobrenih 113.830,50 kuna za projekte malih poljoprivrednika, koje, kakve li slučajnosti isplaćuje ista ta Agencija. Dotična pak u svojoj imovinskoj kartici nema prijavljene ni oranice, ni pašnjake, ali niti poljoprivrednu mehanizaciju. Štoviše, živi u Zagrebu te je državna službenica sedam i pol godina.

No, Copić nije jedina iz vrha Agencije kojoj je ista ta Agencija odobrila izdašne poticaje. Sličan slučaj prema medijskim napisima odvio se i s Božanom Bešlić koja je dobila 15.000 eura za OPG prijavljen na zemljištu oca Matilde Copić, koja je ujedno njezina šefica. Bešlić je pomoćnica Matilde Copić za koordinaciju, međunarodne i horizontalne poslove te je nadležna i za službu upravljanja nepravilnostima, prevarama i greškama. Obje su prije dolaska u Agenciju bile zaposlenice Agencije za ruralni razvoj, a poveznica im je koautorstvo knjige EU projekt-od ideje do realizacije. Izdavač knjige je tvrtka Tim 4 Pim, koju je osnovala HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić, koja je ujedno jedna od autorica navedene knjige.

Ovo je tek kap u moru problema koji bi mogli zadesiti ministra Tolušića, koji se još uvijek nije dovoljno jasno očitovao o spomenutoj aferi. S druge strane, poljoprivrednici polako, ali sigurno počinju negodovati zbog najnovijih izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji se od uspostave hrvatske države mijenjao čak 18 puta. Naime, Vlada je 4. siječnja ove godine u Sabor poslala izmjene Zakona kojima se omogućava da država daje u najam zapušteno privatno zemljište. No, popis ukupno raspoložive državne zemlje ne postoji. Ono što se može naći manjkavo je, neispravno i netransparentno, a takvo lako može postati predmet manipulacija. Upozorili su na to nedavno iz OPGH Život. Nije im, među ostalim, jasno kako je moguće da državne institucije ne posjeduju saznanja o tome tko i za što rabi 420.000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u Arkod sustav.

Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, 70 posto je u rukama privatnika, dok je 30 posto u vlasništvu države. Državnog zemljišta ukupno je 874.230 hektara, a od toga se na poljoprivredno odnosi 364.001 hektar, dok je ostatak šumski.

Ideja da se zapuštena poljoprivredna zemljišta daju na korištenje nije ništa novo, ali plan da se to napravi oporezivanjem neobrađenog zemljišta prije nekoliko godina srušio je Ustavni sud. U kontinentalnim županijama na prodaju će ići površine od 10 ha, u priobalju i na otocima do jednog hektara. Uveden je limit koliko svako gospodarstvo može kupiti državne zemlje, na kontinentu 50 ha, a u priobalju i otocima 5 ha. Prioritet kod zakupa su stočari, ponajprije oni koji s obzirom na broj stoke nemaju dovoljno hektara.

”Ako su ponuđene površine veće, ne cijepaju se, a zakupac se obvezuje u roku dvije godine pribaviti broj grla sukladno novim dobivenim površinama.

Zakon kod zakupa prednost daje OPG-ima, obrtima, malim i mikro pravnim osobama ekonomske veličine 8.000-100.000 eura, u drugi plan stavlja samoopskrbna gospodarstva i velike tvrtke” navodi agroklub.com. Ipak, iz Života upozoravaju da su Hrvatske šume već previše poljoprivrednih površina prebacile u svoje vlasništvo te da je potrebno napraviti reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora. Valja prema njima produžiti rok zakupa na 30-40 godina, jer je rok od 25 godina kratak za trajne nasade, a da se ne ograničava maksimalan zakup na 100 hektara ili prodaju na 50 hektara.

”U Agenciji za poljoprivredno zemljište navode da u RH ima ukupno 2.695.037 ha poljoprivredne zemlje od toga oni raspolažu sa 738.125 ha neobrađene zemlje. Obrađuje se oko 1.100.000 ha, i sada dolazimo do toga da ne znamo gdje je 850.000 ha, a po tome do katastrofalnog podatka da se u RH obrađuje samo 40 % poljoprivrednog zemljišta.

Također je ovdje bitno reći da su iznosi iz fondova ruralnog razvoja puno manji nego što je Hrvatska trebala imati da su sve površine u funkciji poljoprivredne proizvodnje, što je razlika od dvije do tri milijarde eura kroz ovo razdoblje, a samim time povećanje BDP-a za 5-6%”, navode iz OPG Život u priopćenju u kojem su ponudili i niz prijedloga, koje prenosimo u potpunosti;

1) Potrebno dodati u Arkod, kartu sa ucrtanim svim poljoprivrednim površinama u vlasništvu države i HR šuma (stotine tisuća hektara nekad poljoprivrednih površina sada se nalazi u vlasništvu HR šuma) te različitim bojama označiti statuse zemljišta (slobodno, u zakupu i drugo) sa točno navedenim korisnicima pojedinog zemljišta

2) Potrebno je napraviti reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora te uskladiti prava dosadašnjih korisnika i ugovora sa pravima i ugovorima po novom zakonu s ciljem da se mikro i malim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG, i drugi) omogući pristup čim većim površinama poljoprivrednog zemljišta.

To se prije svega odnosi na maximalni zakup po novom zakonu od 100 ha (do sada je netko mogao dobiti u zakup 200, 500 pa i tisuće hektara a netko iz istog mjesta nije mogao dobiti niti 10 hektara), također uskladiti cijene najma a isto se to odnosi i na kupnju zemljišta.

U Slavoniji više nema puno većih raspoloživ površina a većina državnog zemljišta se nalazi na području Banovine, Korduna i Like.

3) HR šume su već previše poljoprivrednih površina prebacili u svoje vlasništvo i u šumsko gospodarsko područje, trebalo bi usporediti stanje poljoprivrednih i šumskih površina iz 1990 i 2017, iz toga će biti vidljivo da nam manjka stotine tisuća hektara poljoprivrednih površina koje su u vlasništvu HR šuma. Sve poljoprivredne površine koje su u vlasništvu HR šuma treba vratiti u vlasništvo države.

4) Treba prioritetno bolje zaštiti dosadašnjeg posjednika ali samo do veličine 100 ha, pogotovo ako je morao krčiti zemlju jer su mu troškovi bili puno veći od prihoda koje je mogao ostvariti u 5 godina, ako je u mirnom posjedu na temelju ugovora koji su istekli a sklopljeni su na temelju ranije provedenog javnog natječaja, na temelju ugovora o prioritetnoj koncesiji i na temelju ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta a koji je ispunio sve obveze iz ugovora koji je istekao.

5) Način na koji zakon predviđa da zakupnik mora raskrčiti zakrčenu zemlju, zapravo je kreditiranje države. Zakupnik mora uložiti velika sredstva u krčenje, ne može iskoristiti drvnu masu, a sredstva koja je utrošio u krčenje dobiti će nazad od države kroz 10-15 godina, a možda i nikad, kroz umanjenje zakupnine. Takav način sigurno ne ide u prilog povećanja poljoprivrednih površina.

Drvna masa treba ostati zakupniku kako bi pokrio dio velikih troškova krčenja, a i upitno je dali HR šume imaju kapaciteta za preuzimanje drvne mase, što je već poznato.

Davanje bankovne garancije u visini troškova stavljanja poljoprivrednog zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje je nemoguća misija za većinu poljoprivrednika te treba naći drugi način osiguranja (mjenica, zadužnica).

6) Treba produžiti rok zakupa na 30-40 godina jer je rok od 25 godina prekratak za trajne nasade koji su tada u punom rodu, pogotovo kada se doda još dvije prve godine za krčenje i pripremu terena.

7) Ne ograničavati maksimalan zakup na 100 hektara ili prodaju na 50 hektara. Svaka JLS može smanjivati ili povećavati veličine zemljišta za zakup shodno količini raspoloživog zemljišta i iskazanog interesa.

U području brdsko-planinsko pogotovo na područjima Banovine, Korduna i Like u mnogim slučajevima nije moguće iskrčiti kompletnu površinu parcele, pogotovo ako su veće, jer ima svugdje dijelova koji nisu prikladni za poljoprivrednu proizvodnju zbog konfiguracije terena gdje se nalaze velike strmine, uvale, i drugo. Takvi dijelovi parcele trebali bi biti i dalje neobrađeni te ostavljeni kao biološka raznolikost što je po zakonu dozvoljeno. Za veće površine treba dati duži rok za krčenje, od tri do četiri godine.

8) Nema nikakvog razloga da se ograniči kupnja površina veličine katastarske čestice na 10 ha za kontinentalno područje i površine na 1 ha za priobalno područje ako je dozvoljena kupnja, stavak (2), maksimalno do 50 ha za kontinentalno područje i do 5 ha za priobalno područje. Nema logike da se ograniči površina veličine katastarske čestice za kupnju, pogotovo ako graniče sa samim gospodarstvom ili su tehnološke cjeline koje su u funkciji proizvodnje u smislu ovoga Zakona, proizvodno – tehnološke cjeline označava jednu katastarsku česticu ili skup katastarskih čestica neposredno povezanih u jednu cjelinu radi racionalnije proizvodnje.

Neshvatljivim držimo da državne institucije nemaju saznanja tko i za što koristi oko 425.000 ha poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u ARKOD sustav, što onemogućava praćenje stvarne sljedivosti hrane, pesticida i drugog a ti proizvodi narušavaju tržišne uvjete te stvaraju pretpostavke za sivo tržište i ostvarivanje dohotka mimo poslovnih knjiga i bez plaćanja poreza.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.