Marko Prpic/PIXSELL

DUBOKA DRŽAVA MILIJANA BRKIĆA: Evo tko stvarno vozi ministre i skrbi o nacionalnoj sigurnosti!

Autor: Marin Vlahović

Već nekoliko dana, glavna vijest u medijima jest Miljan Brkić, odnosno njegova uloga u ‘aferi SMS’. Brkića neki mediji povezuju s prosvjedom koji gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava, organizira u Vukovaru. Prema tim tezama, Andrej Plenković se rješava Brkića, zato što mu ovaj preko desne struje HDZ-a i dijela braniteljskih udruga, na taj način, ljulja fotelju i destabilizira Vladu.

Tko su svi ti “šoferi”?

Priveden je i vozač ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, koji je dojavio Franji Vargi, navodnom kreatoru lažnih SMS-ova, da se pripremi za uhićenje, i uništi tragove svog ilegalnog rada. Većina informacija, koje rasvjetljavaju ove događaje, javno su dostupne, ali rijetko ih ispravno povezuju. Kako bismo bolje razumjeli ove događaje, moramo se vratiti više od deset godina unatrag, u vrijeme kada je Tomislav Karamarko vodio SOA-u. Miljan Brkić, tada mu je bio desna ruka, a kasnije su se u sličnim ulogama našli i u Ministarstvu unutarnjih poslova.

O Tomislavu Karamarku kolaju razne priče. Neka je opća percepcija javnosti da je riječ o vrlo moćnom i utjecajnom pojedincu. Tijekom razdoblja kada su Brkić i Karamarko vodili SOA-u, tamo je zaposlen veći broj osoba koje po svojim biografijama i habitusu ne bi smjele imati nikakva doticaja s nacionalnom sigurnošću. Trenutna zbivanja ponovno su aktualizirala i više od tri godine star intervju sa Zoranom Kotnikom, bivšim agentom SOA-e koji je u Nacionalu optužio Brkića za lažiranje sigurnosnih provjera. Dio tih ljudi, koji su tada zaposleni mimo sigurnosne procedure, i dalje radi u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Prema Kotniku, zapošljavani su temeljem političkih naloga. Do sada se smatralo kako u obavještajnoj zajednici ima najviše “Karamarkovih povjerljivih ljudi”, ali po svemu sudeći, Brkić je uspio dublje i trajnije ući u državni sustav.

Čitava afera zgrozila je širu javnost i podatkom da Ministarstvo poljoprivrede ima čak šest vozača. Fokus interesa, zbog kolektivnih frustracija i sveopće ekonomske situacije, opet je na državnoj rastrošnosti, no ovo je zapravo pitanje nacionalne sigurnosti. Naime, javna je tajna da su vozači u ministarstvima, nerijetko umirovljeni policajci i bivši pripadnici specijalne policije. Prema našim informacijama, određeni broj tih vozača, otišli su u mirovinu kao teški vojni invalidi. Prema medicinskoj dokumentaciji, radno su nesposobni. Ministar Tolušić, bijesan što ga je vozila osoba koja pripada paraobavještajnom podzemlju, tvrdi da je dao otkaz Blažu Curiću, svom vozaču, i po nekim informacijama kumu Miljana Brkića. Nažalost, zbog kriminalne prakse u ministarstvima, Tolušić mu nije mogao dati otkaz, nego tek raskinuti ugovor o djelu. Prema našim izvorima, Curić, kao i brojni drugi vozači ministarstava, uopće nisu potpisali ugovor o radu, niti su to po zakonu mogli.

Jednostavno, ti su kadrovi integrirani, ubačeni u ministarstva, putem političkih naloga. Vrlo vjerojatno, kako uživaju status izvanjskih suradnika raznih ministarstava, nisu morali prolaziti sigurnosne provjere. Drugim riječima, za posao vozača ministra, nije nužno lažiranje sigurnosne provjere.

Duboke države, klanovi i kontaminacija obavještajnih podataka

Postavlja se pitanje koliko je takvih poput Blaža Curić, kumova Miljana Brkića ili nekog trećeg, koji su lojalni interesnim grupama i pojedincima koji su iz zaposlili, a ne hrvatskoj državi? Za ulazak u tu močvaru, Andrej Plenković nema želudac. Uostalom, ni sam nije nevin po pitanju zapošljavanja svojih ljudi, mimo stručnosti i transparentne procedure. Ipak, vozači su manji sigurnosni problem ove države. Pad na sigurnosnoj provjeri nerijetko znači i da je osoba pripadnik kriminalnog miljea, ili barem u neprimjerenom kontaktu s članovima zločinačkih organizacija i drugim kriminalcima. Građane Hrvatske, trebala bi zabrinuti činjenica da u SOA-i rade pojedinci koji nisu prošli takvu provjeru jer kod takvih kadrova postoje veliki izgledi za kompromitaciju i(li) curenje povjerljivih informacija.

Obavještajne podatke o teškim kaznenim djelima, poput likvidacija, SOA prikuplja i šalje MUP-u, ali što ako ti podaci prvo stignu do počinitelja i naručitelja kaznenih djela, a tek onda do policije? Sustav, u kojem vođe mafija, i neki političari, imaju mogućnost presretanja svih povjerljivih informacija, predstavlja državu u državi, paralelnu piramidu moći i Vladu iz sjene.

Suprotno razmišljanjima mnogih, Hrvatska nema problem s jednom dubokom državom, nego više njih koje međusobno surađuju, nadopunjavaju se, ali i sukobljavaju. Na duboku državu Miljana Brkića, izvršen je tek manji napad, koji se može shvatiti i kao upozorenje. Nema sumnje, Brkić ima snage uzvratiti udarac. Pitanje je samo, da li mu se to isplati ili će se duboke države uskoro pomiriti?

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.