Dusko Mirkovic/PIXSELL

Dražen Đurović: ‘Treba uvesti kemijsku kastraciju pedofila’

Autor: Iva Međugorac

Jedan od kandidata koalicije Pomak doktor Dražen Đurović svoja stajališta iznio je u razgovoru za naš portal.

Jedan od kandidata koalicije Pomak koji se kao neovisni kandidat smjestio u V. Izbornoj jedinici, točnije na 14. mjestu u istoj jest i doktor Dražen Đurović koji je u razgovoru za naš portal iznio svoje nadasve zanimljive stavove, progovorio je i o kritičnom stanju u hrvatskom zdravstvu te političkim ambicijama koalicije u kojoj se i sam nalazi.

Jedno vrijeme činilo se kako ste izašli iz aktivnog političkog života, što vas je nagnalo da se na ovim izborima ponovno angažirate?

Politiku nisam ni napustio, nego HDSSB. U Hrvatskoj sam se rodio, ovdje rastu moje troje djece. Za Hrvatsku sam se kao dragovoljac HOS-a borio u 204. Vukovarsoj brigadi. Imam znanje, iskustvo, integritet i žar za Hrvatsku. To nudim Domovini. Birači će reći žele li to. Ako žele, naći će me kao neovisnog kandidata na posljednjem, 14.mjestu koalicijske liste Pomak u 5.izbornoj jedinici koja obuhvaća Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Vukovarsko-srijemsku županiju. Izaberu li me preferencijskim glasom, ponijet ću taj križ još četiri godine borbe za Hrvatsku u Hrvatskom saboru. Ako ne, Bogu hvala. Živim u Požegi. Radim kao specijalist opće kirurgije. Osim posla u tijeku sam subspecijalizacije i doktorskog studija, što ionako jedva stižem.

Što hrvatski građani od vas mogu očekivati, u slučaju da vam na parlamentarnim izborima odluče dati podršku?

Jasnu i nedvosmislenu borbu za hrvatske nacionalne interese. Oni se ne očituju u ustrajavanju na formi već u promicanju sadržaja. Domoljublje nije fraza, to je svjedočanstvo vlastitog života, vlastitih rezultata i vlastitog primjera. Hrvatsku budućnost danas ne ugrožava Srbija kao 91., već nered, nerad, besperspektivnost, politička korupcija i egzodus mladih. Svaki se politički Hrvat u Hrvatskoj mora osjećati dobrodošao. Imati pravo i jednaku priliku na život, obrazovanje, zapošljavanje, javnu službu ili privatno poduzetništvo, dostojnu mirovinu i sigurnu starost.

Liječnik ste po zanimanju, situacija u hrvatskom zdravstvu je poražavajuća, svjedočite joj iz prve ruke. Koga smatrate odgovornim za to stanje i na koji način ga je moguće popraviti?

Hrvatski zdravstveni sustav se prema svim objektivnim pokazateljima i ljestvicama Eurostata nalazi negdje oko sredine EU 28(27). S obzirom da su gotovo svi drugi sustavi (npr.obrazovanje, gospodarstvo, pravosuđe, konkurentnost, informatizacija itd.) na samom dnu tih ljestvica,usudit ću se reći da je hrvatski zdravstveni sustav znatno bolji od naših realnih mogućnosti. U ovoj gospodarskoj situaciji i uz ovu razinu prava i izdvajanja, po mom mišljenju neki veći pomaci nisu mogući. U godinama koje slijede predstoji nam neizvjesna borba za održavanje danas dosegnute razine prava pacijenata i kvalitetu zdravstvenog sustava.




Sve veći broj mladih liječnika napušta Hrvatsku, prijeti li nam i na tom polju kriza? Tko će za koje desetljeće liječiti Hrvate i je li moguće spriječiti katastrofu koja se nazire?

Ljudi su ključ svakog uspjeha i neuspjeha. Bez kvalitetnih ljudi nema kvalitetnih sustava. Odgovor kako zadržati liječnike u Hrvatskoj trebaju dati Ministarstvo zdravstva, Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički sindikat. Naravno, u suradnji s ministarstvom financija, jer sve mjere koje će se poduzeti imaju i svoju konkretnu cijenu. U svakom slučaju, prije svega treba sklopiti strukovni kolektivni ugovor s liječnicima i izmjeniti Zakon o reprezentativnosti kojim su liječnici zaslugom bivšeg ministra Miranda Mrsića izbačeni iz kolektivnog pregovaranja o vlastitim pravima.

Uz to, dolazite iz Slavonije, čini se kako je to jedan od gospodarski najugroženijih krajeva Hrvatske? Je li moguće oporaviti hrvatsku ravnicu i kako je ona po vama uništena? Mladi odlaze, poljoprivreda je na niskim granama, ima li spasa na tom polju?




U ovom trenutku sve stoji naopako. Poljoprivredno zemljište besmisleno je jeftino, troškovi proizvodnje bezobrazno skupi, finalni proizvod nema se kome ni gdje plasirati, sustav favorizira „velike igrače“, nema kapaciteta za obradu i preradu koji bi dali dodanu vrijednost baznom poljoprivrednom proizvodu. To su temeljni problemi koje treba riješiti. Ključ leži u malim OPGima. Oni su jamac ne samo proizvodnje, već i ostanka ljudi u prostoru, na slavonskom, hrvatskom selu. Koje je danas staro, poluprazno i prodaje se u bescjenje. Stoga sam se i javno zalagao protiv uvođenja poreza na nekretnine, jer bi to bio zadnji čavao u lijes hrvatskog sela. Ako se uvede taj porez, ljudima će se više isplatiti bagerom poravnati djedovinu, nego to održavati, ulagati i još na te de facto bezvrijedne seoske kuće plaćati porez na nekretnine.

Koji su po vama gorući hrvatski problemi?

Gorući hrvatski problemi sigurno su depopulacija, koja uključuje kako starenje tako i iseljavanje stanovništva te problem konkurentnosti hrvatskog gospodarstva koje danas ne uspijeva stvarati dovoljan broj radnih mjesta i proizvoditi kvalitetne i dovoljno jeftine proizvode. To su dvije dugoročne, strateške teme kojima se sustavno moraju baviti sve vlade i sve institucije i sva javna tijela. Ono što danas najviše tišti hrvatske građane i izaziva zebnju to je osjećaj da živimo u nepoštenom, nepravednom društvu koje svima ne pruža jednaku priliku. Kako danas dobiti posao legalno na natječaju? U tom kontekstu ističem često da je rak rana hrvatskog društva hrvatsko pravosuđe. Imamo disfunkcionalno pravosuđe koje je nizom pravomoćnih presuda odaslalo društveno destruktivne poruke. Poruke da se isplati, ukrasti, lagati, silovati, da se isplati politička korupcija, klijentelizam. Da se pedofili i silovatelji mogu izvući s minimalnim kaznama. Zakonodavstvo je prenormirano i preregulirano ali zakoni se provode selektivno i nitko ne odgovara za kršenja zakona. Premalo nas radi, mirovinski sustav je neodrživ. Kad je država nastala, odnos zaposlenih i umirovljenika bio je 1:3, a danas je 1:1,1. To je neodrživo. Ugrožene su mirovine ljudi koji danas rade. Ono što se odmah može učiniti: ukinuti sada maksimalni rok zatvorske kazne koji iznosi 40 godina, uvesti kemijsku kastraciju za pedofile, trostruko povećati kazne zapriječene za kaznena djela na štetu djece, maloljetnika, silovanje, obiteljsko nasilje, političku korupciju i gospodarski kriminal. Uvesti 90%stopu poreza kojom će se oporezovati sva imovina koja ne odgovara dokazanim primanjima. Smanjiti Vladu RH, Hrvatski sabor, broj županija, gradova i općina, poukidati većinu agencija, ukinuti sve parafiskalne namete i građanima i gospodarstvu. Popis mjera koje u prve 2 god.treba provesti ovdje bih mogao iznositi sat vremena. Ali, za sve vam trebaju ljudi koji imaju znanje, osobni integritet, elementarno ljudsko poštenje, ljudi koji vole Hrvatsku, ljudi koji su slobodni i nekorumpirani. To nisu bukači iz birtija, ali nisu ni ljudi koje vam pošalju multinacionalke, banke ili domaći tajkuni.

Što mislite o presudama Perkovići u Mustaču? Je li Hrvatskoj potrebna lustracija?

Od početka te priče zalagao sam se za pošteno i pravedno suđenje toj dvojici. Takov suđenje dobili su u Njemačkoj. O težini stanja u hrvatskom pravosuđu (rak rani hrvatskog društva) ali i DORH-u govori podatak da je DORH po istoj optužnici odbio podići optužni prijedlog, a Njemački sud iste nepravomoćno osudio na doživotne robije. Udbaši su u pokušaju zaštite Perkovića i Mustača učinili sve što su mogli;DORH je odbacivao optužne prijedloge, potom su sve gurnuli u apsolutnu zastaru. Nakon ulaska u EU donijeli su Lex Perković kako bi izmjenili od EU preuzetu pravnu stečevinu. Na kraju su i išli na izmjene Ustava RH, koje im i uz moju malu pomoć nisu prošle. Čak je i DORH, kao predstavnik njemačkog tužitelja, tijekom ekstradikcijskog postupka preuzeo ulogu branitelja. Što je nezabilježeni pravni presedan. Ali, Njemačka je za njih bila naprosto prejaki protivnik. Što se lustracije tiče, ja sam za od 1990. Ali, toga biti neće. Postupak oko izručenja Mustaču i Perkoviću jasno je i nedvosmisleno pokazao zašto lustracije, ni u jednom obliku, biti neće.

Možete li usporediti Oreškovićevu i Milanovićevu vladu te što mislite o novom predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću?

Milanovićeva vlada bila je najgora vlada u 26.godina povijesti moderne hrvatske države. I da je HDZ imao normalnog lidera, a da SDP nije imao Alexa Brauna bili bi pometeni prošle godine na parlamentarnim izborima. To je vlada koja je u samo četiri godine mandata povisila javni dug RH s 156 na nevjerojatnih 289 milijardi kuna. Oreškovićeva vlada taj javni dug u ovih osam mjeseci smanjila je za nekoliko milijardi kuna. Zašto? „ključ uspjeha“, po mom skromnom mišljenju leži upravo u političkoj nestabilnosti. Istoj onoj kojom HDZ i SDP plaše narod. A ja ju zazivam kao spasonosni lijek. Jer, kad se vlast stabilizira, a ekipa posloži, tada kreću razne prenapuhane i nepotrebne velike javne investicije koje generiraju rast javne potrošnje i rast javnog duga. Stoga, zazivam političku nestabilnost i nestabilnu većinu koji nikome neće jamčiti nesmetani grabež iz državnog proračuna. Što se Plenkovića tiče, njemu razne interesne skupine unutar i izvan Hrvatske očito trasiraju put ka mjestu predsjednika Vlade RH. Kakav će biti, nemam pojma. Stara narodna kaže:“Daj čovjeku vlast, pa ćeš vidjeti kakav je“.

Zadnjih tjedana uvelike se raspravlja o pozdravu Za dom spremni, što vi mislite je li takva rasprava nepotrebna i je li taj pozdrav sporan?

Kao pripadnik HOSa na lijevom rukavu odore nosio sam znak ZNGa a na desnom znak HOSa. S tim pozdravom nemam nikakvih problema, osobno ga ne koristim. Protivnik sam bilo kakvog totalitarizma ali i zabrana. Mali narod kao hrvatski ne može si dopustiti da zbog nekoliko simbola završimo na barikadama. A da nas drugi čerupaju dok se mi međusobno koljemo. Tu smo povijesnu lekciju valjda savladali. Spaja nas 99% životnih tema, dilema i problema, a onih 1% oko kojih se nikako ne možemo složiti rješavajmo referendumskom voljom naroda. Pa neka bude kako odluči većina. I gradimo Hrvatsku bolju za našu djecu nego što je bila našim očevima ili djedovima.

Na koncu, nedavno ste napustili HDSSB, gdje je i zašto ”pukla ljubav” s tom strankom?

Kad sam ulazio u politiku čvrsto sam odlučio braniti vlastitu slobodu i osobni integritet po svaku cijenu. Pošteno sam u cijelosti odradio zastupnički mandat HDSSB-u. Izgradio stranku u Požeško-slavonskoj županiji. I otišao slobodnom voljom kako sam i došao. Osjećam se sjajno jer nikome nisam ništa dužan, nitko me nije ni kupio ni potkupio. Nastupam kao slobodan čovjek i zastupam ono u što vjerujem. I kao što sam napisao u ostavci HDSSB-u; neću biti ničija glista. Sloboda nema cijenu.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.