Davor Javorovic/PIXSELL

DOZNAJTE: Kako je i zašto Bajić štitio Čermaka i zataškavao šverc nafte Srbima tijekom rata!

Autor: D.Boroš

Čudna pitanja zamjenice Županijskog državnog odvjetništva podnositelju kaznene prijave protiv Čermaka nije ništa drugo nego manipulacija DORH-a i želja da se pronađe razlog odbacivanja svake krivnje ratnih profitera? Ispada da ukoliko kaznene prijave hrvatskih građana ne sadržavaju točne brojeve (tajnih!) bankovnih računa u nekoj banci poreznih utočišta, odnosno točan broj pokradenih milijuna dolara ili eura na tom ili tim računima - prijava automatski ide u koš!.

Nakon naših napisa o Ivanu Čermaku i njegovim “poslovima” koji su mu donijeli ogromno bogatstvo, svakodnevno nam se javljaju čitatelji s novim dokazima o mutnim generalovim poslovima posebice tijekom Domovinskog rata.

Tako nam se javio i Saša Radović iz Pule, koji je još prije pet godina Državnom odvjetništvu RH podnio kaznenu prijavu protiv Ivana Čermaka zbog kaznenog djela pomaganja neprijatelju, podrivanja vojne i obrambene moći države, te zlouporabe položaja i ovlasti.

Budući da je na snazi Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, Radović se nadao kako bi DORH mogao ispitati njegove navode. No tada je na čelu Državnog odvjetništva bio Mladen Bajić poznat po zaštiti državnih dužnosnika i sve je završilo u njegovoj ladici.

– Kao dragovoljac Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine, glavni instruktor borbenih vještina Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV, časnik za stegu i časnik SIS-a, smatram veleizdajom snabdijevanje srpskih tenkova hrvatskom naftom koji su ubijali moje suborce tijekom Domovinskog rata. Neosporna, notorna činjenica je da je kao glavni logističar HV Ivan Čermak najodgovornija osoba za te zločine, temeljem kojih je i stekao milijunske dobiti zlouporabljujući položaj i ovlasti, tvrdi Radović.

Saznanja o navedenom stekao je, kako kaže, na temelju službenih dokumenata i po nizu javnih objava koje nikada nisu demantirane, te na temelju razgovora s braniteljima. Nakon čvrstog uvjerenja da je spomenuti niz nedemantiranih javnih objava evidentan dokaz veleizdaje, podnio je kaznenu prijavu sa opsežnom dokumentacijom i svjedocima.

Međutim, dvije godine nakon podnošenja Kaznene prijave, dobio je dopis od zamjenice Državnog odvjetnika Danijele Paić. Njena pitanja na koja je on trebao dati dodatna pojašnjenja bila su tako sročena da je na njih bilo nemoguće odgovoriti.

– Odgovore bi teško mogla dati i Obamina nacionalna sigurnosna agencija. Prvi upit bio je: na koji način bi Ivan Čermak bio glavni logističar Hrvatske vojske imao doticaja s naftom(?), o kojim računima Ivana Čermaka se točno radi(?) te na koji su račun prema mojim navodima sjedale milijunske svote, gdje su ti računi, u kojim bankama (adresa banke)”, kaže Radović.

U svom odgovoru on je podsjetio zamjenicu Paić da je ubijanje naših branitelja, iako posredno – zločin, a za svoje navode iz kaznene prijave je ustvrdio kako se temelje na relevantnim dokumentima, izjavama visokih dužnosnika (Mesić, Manolić, Tus, Borković (Mali Jastreb), mnogih branitelja, te po nizu javnih i nedemantiranih objava u tisku i na internetu.

Iz priloženih podataka, posebice iz priložene izjave Stipe Mesića na svjedočenju u Haagu 1997. godine: “Preko Valentića sam znao da Abdić dobiva velike količine goriva od INA-e u Zagrebu. Abdić se borio protiv Armije BiH. Rekli su mi da tone goriva u cisternama odlaze na srpsku stranu. To nas je iznenadilo, jer smo se borili protiv Srba, a istodobno ih opskrbljivali gorivom”, razvidno je da se radi o nafti Ine.

Kao drugo, konvoji cisterni hrvatske nafte kretali su iz Splita i Ploča na pobunjeničke teritorije gdje je distribuciju kontrolirao ratni zločinac, general Manojlo Milovanović. O tome ima niz objavljenih informacija na internetu, ali najbolji opis daje Globus 13. rujna 2007. godine: “Nafta je dolazila tankerima u Sjevernu luku pa se u INA-inu terminalu prekrcavala u kamione, koje su vozili na ruti Split-Livno-Banja Luka, s tim da su u Livnu skidali hrvatske tablice i stavljali srpske, da se ne gubi vrijeme s formalnostima i carinom”. To je bila “zapadna ruta”, a “istočna ruta” išla je pravcem Split-Čapljina-Trebinje (tablice su se mijenjale u Čapljini), odakle se gorivo distribuiralo u Crnu Goru i Srbiju. Ukupna vrijednost šverca? Milijarde dolara – oko pet isisano je samo iz srpske ekonomije u doba dok se na ulicama Beograda iz kanistara prodavala litra za pet maraka.

Hrvatski vrh financirao srpski ratni stroj

Public.carnet.hr je objavio sljedeće:

…Najveća sramota Domovinskog rata bio je Tuđmanov general Čermak koji je prema riječima Ante Kotromanovića prodavao naftu bosanskim Srbima. Hrvatska nafta koju je prodavao Čermak, pokretala je srpske tenkove, a ti tenkovi su ubijali hrvatske bojovnike.

U svibnju 2005. u emisiji Radio Slobodne Europe o ulozi Fikreta Abdića u ratu u BiH i tadašnjoj hrvatskoj politici prema BiH je kazano: … preko Abdića se vršila i velika trgovina prije svega naftom, tako da je ta nafta djelomično bila isporučivana i pobunjenim Srbima u Hrvatskoj i Srbima u BiH. Ispada da su Hrvati uz znanje političkog vrha, isporukama nafte pokretali ratni stroj onih koji su s njima ratovali. O manipulacijama ili bolje rečeno švercu s naftom i oružjem u Hrvatskoj opisuje se i u trilogiji „U ime države” slovenskih istraživačkih novinara Blaža Zgage i Mateja Šurca.

Iz dokumenta sa sjednice VONS-a od 19. 09. 1993. razvidno je i da Ivan Čermak ima vodeću, odgovornu ulogu o prodaji “benzina” Cazinskoj krajini, odnosno posredno Srbima. Stenogram sa sjednice Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti, koja je pod predsjedanjem Franje Tuđmana održana 19. rujna 1993. godine u Uredu predsjednika RH, svjedoči o naravi odnosa hrvatske vlasti i APZB kojem je temeljni cilj bio profit i privatno bogaćenje. Čelni ljudi s hrvatske strane u tim nemoralnim djelima bili su premijer Nikica Valentić, ministar obrane Gojko Šušak, ministar policije Ivan Jarnjak, glavni Vladin pregovarač s pobunjenim Srbima Slavko Degoricija, predstojnik Ureda predsjednika Hrvoje Šarinić i tada visoki Vladin dužnosnik Vladimir Šeks, te Ivan Čermak, glavni MORH-ov logističar.

Stenogram

Franjo Tuđman: U svezi sa ovakvom situacijom oko Bosne, nama je važno da razvijemo odnose, i zato sam pozvao ovdje – a tu je i Čermak, imao sam i razgovore prekjučer sa Abdićem da, znači, u Bihaćko-cazinsku krajinu, znači, ekonomski, i u svakom drugom pogledu sasvim držimo na svojoj strani. Jer, nije isključeno da bi u tom muslimansko-srpskom pregovaranju Alija možda pokušao da preko svoga Petog korpusa, preko tih ljudi u tom svom korpusu da ponudi i to Srbima. Tako da nam je veoma važno da potpomažemo Aliju i druge tamo – nasuprot Aliji, Fikreta, da spriječimo te moguće Alijine makinacije sa Srbima. Zbog toga bi bilo važno da sve što ide u Cazinsku krajinu, bihaćku, a ide preko ljudi, koji su Fikretovi. (Upadica: Da ima samo jedan kanal.) Nikica Valentić: Ima još neka sitna, dva, tri kanala. Ali, dopustite, ako mogu reći. 95 posto ide preko Fikreta, radi se o velikim količinama robe, i radi se o robi koja postiže trostruku, do desetorostruku cijenu u Cazinskoj krajini. Prema tome, ako je to tako moramo biti svjesni da je to vjerojatno tamo izvor financiranja njemu, čak i vojska možda, što je nama, može biti dobro. Jer, on meni tvrdi da on kroz taj porez plaća vojsku, taj dio svog korpusa. I, ne znam, on kupi benzin kod nas po marku, tamo prodaje po tri marke, i porez je taj 200 posto. Prema tome, ako se tako dogovorimo, onda stvarno Čermak treba ovo sve drugo eliminirati, jer dobivamo iz Bihaća preporuke za druge, isto, mislim ovaj general iz HVO.

Hrvoje Šarinić: Šantić. Ali, on je sa Fikretom, zajedno.

Nikica Valentić: Ali, ima još potvrda za pet, šest tih drugih, isto tako, i za druge. I, mi bi to morali stvarno vidjeti, tko iza koga stoji, i da to prekinemo, jedanputa.

Franjo Tuđman: Čekajte, znači, što se tiče HVO, to je jasno, HVO da i Fikret – da. Osim toga, HVO nam je veća garancija. Nego je pitanje svih tih muslimanskih drugih, da ne bude, mislim. Ali, usuglasiti, znači, Fikreta i HVO.

Ivan Čermak: Kao što je rekao gospodin Valentić, 95 posto i više ide preko Fikreta Abdića. Samo se događa jedna druga stvar – da se stvaraju velike zalihe. Mi smo radili analizu roba, koja je išla sada dolje u zadnje vrijeme za Cazinsku krajinu, i došli smo do zaključaka, da po pojedinim strukturama robe, ako u Cazinskoj krajini ima 250 tisuća stanovnika, u ovih šest mjeseci robe po pojedinim je poslano, kao da ima za pet, šest milijuna.

Franjo Tuđman: Ma, prodaje on, da.

Ivan Čermak: Znam ja da on prodaje, znam, i ide na drugu stranu itd. Ali, ja se slažem da bi trebalo ići samo jednim kanalom, i to prema njemu, da bi on mogao to imati dolje manje-više sve pod kontrolom.

Franjo Tuđman: On je igrač, on je i sa jugoarmijom, i sa Srbima i s nama i sa svima, ali je on ipak došao do spoznaje da taj svoj može graditi i svoje poslove sa Zagrebom, sa Karlovcem, sa Rijekom i zbog toga je sada s nama. Prema tome, nemojmo, ako bi mu Srbi ponudili da bi imao bolje uvjete, prema tome…

Hrvoje Šarinić: Samo suradnjom sa svima je mogao i opstati.

Čudna pitanja

Napominjem da sam o prvim saznanjima o Čermakovom ratnom profiterstvu razgovarao s Josipom Manolićem bivšim premijerom RH na privatnom ručku s njim u hotelu Kontinental u Rijeci prije završetka moje knjige „Tko je jamio, jamio!” Tada mi je Manolić, koji je dobro upoznat s činjenicom šverca hrvatske nafte našim neprijateljima, spomenuo da bi Čermak trebao biti suđen ne u Haagu, nego u Hrvatskoj i to upravo za predmetni šverc naftom, tvrdi Radović.

Čermak je prije 1990. u Končarevoj ulici otvorio vodoinstalatersku radionicu, no posao mu nije baš išao dobro. Tek u tridesetoj, u “Modnoj kući” u Praškoj ulici, kupio je prvo odijelo. Početkom Domovinskog rata Čermak naglo počinje s “naftnim businessom”. Odmah kupuje dvorac Klokovec. On je bio jedini koji je želio platiti 180.000 njemačkih maraka za dvorac i imanje, a poslije je uložio milijune i milijune kuna u uređenje dvorca. U razgovorima sa susjedima, rečeno je da je Ivan Čermak izuzetno dobar gazda koji je plaćao svake subote radnike koji su obnavljali dvorac u kešu, na crno. Nikome nije jasno kako je mali obrtnik, koji je prije rata postavljao klime i rashladne uređaje, stekao toliko veliko bogatstvo.

Čermak je gradio svoje bogatstvo na nafti i tako je dobio generalski čin. Na nekim od isplatnica koje se tiču 300 milijuna, kojima je policija ušla u trag, stoji i Čermakov potpis.

Bivši šef slovenske vojne obavještajne službe Andrej Lovšin izjavio je da su čudni poslovni odnosi Čermakova Croduxa s državnim JANAF-om, odnosi u kojima je potonja firma služila kao poluga za brzinsko i vrtoglavo bogaćenje umirovljenog generala koji danas trguje naftom preko tvrtke Tifon, živi u raskošnom dvorcu u Hrvatskom zagorju, ima ekskluzivni ljetnikovac u Dubrovniku i vilu i stanove u Zagrebu, kuću u Londonu, te skupocjenu jahtu.

 

Na pitanja zamjenice Državnog odvjetnika koja su služila samo da bi se opstruirala istraga o kojim se računima Ivana Čermaka točno radi, gdje su oni i u kojim bankama Radović je odgovorio: “Postavljati takva pitanja umirovljeniku koji nema sredstava da bi uposlio neku detektivsku firmu ili tajnu službu – blago rečeno, glupo je. Nasuprot tomu, državne institucije raspolažu službama primjerenim za takve istražne poslove, te raspolaže velikim materijalnim resursima a ti podaci su lako dostupni! Inače, nije teško pronaći račun na koji je stiglo 150 milijuna eura od MOL-a za kupovinu Tifona (vrlo je vjerojatno da je to „opran” novac).

Najbolji dokaz je enormno Čermakovo bogatstvo koje gleda cijela hrvatska javnost, a koje nikako nije mogao steći u kratkom vremenu kada je Hrvatska bila na koljenima.

– Ovo moje pojašnjenje samo je mali dio objavljenog materijala o ovoj veleizdaji koja se dogodila u Domovinskom ratu i o kojoj zna veliki dio hrvatske javnosti, uključujući nas, dragovoljce i branitelje. Zato je velika sramota što službe države Hrvatske do današnjeg dana nisu otvorile istražne postupke o ratnom profiterstvu. Ne treba pitati nekoga: „Na koji račun u inozemstvu su sjeli milijuni DEM ili dolara?”, jer je to teško dobiti, a svi kriminalci su dovoljno lukavi da to sakriju. Dovoljno je upitati: „Odakle vam to?” – i oduzeti sve nelegalno stečeno.

Treba upitati Čermaka: „Odakle vam to?” i „Jeste li platili porez na to?”

– Čudna pitanja zamjenice Županijskog državnog odvjetništva smatram manipulacijom ŽDO i željom da se pronađe razlog odbacivanja svake krivnje ratnih profitera? Ukoliko kaznene prijave hrvatskih građana ne sadržavaju točne brojeve (tajnih!) bankovnih računa u nekoj banci poreznih utočišta u Luxenbourgu, Liechtensteinu, na otocima Cook, u Hong Kongu, Londonu, New Jersey, u Delaware, Isle of Man, na Kajmanskim otocima, Kanalskim otocima, Djevičanskim… – prijava ide u koš.

Ako nije točan broj pokradenih milijuna dolara ili eura na tom ili tim računima, ako nisu točne adrese banaka iz područja tih poznatih destinacija za obradu crnog kapitala; (SWR Egvestments Limited – Kajmansko otočje, Regent Europe Limited – Kajmansko otočje, SWR Investment Limited – Kajmansko otočje, Berclays Bank PLC iz Velike Britanije i dr.) – prijava ide u koš!. Smiješno, zaključuje Radović.

Možda će Cvitan imati više hrabrosti?

Autor:D.Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.