Foto: Damjan Tadic / CROPIX

DIVJAK JE POSTALA PREPREKA! SINDIKALIST ZA DNEVNO: Ovo su stvarni razlozi štrajka

Autor:

Da je kojim slučajem netko na početku mandata Andreja Plenkovića kazao kako će se hrvatsko školstvo pretvoriti u jedan od najneugodnijih kamenčića u njegovim premijerskim cipelama, mora da biste pomislili kako tome nekome nije baš najbolje. Jer zašto bi školstvo u Hrvatskoj bilo kome predstavljalo problem?

Ta ono je ionako godinama zadnja rupa na svirali. No, posljednjih tjedana, čini se kako su političke elite odsvirale svoje, obespravljeni profesori i učitelji odlučili su reći dosta te se odvažili na najdugovječniji štrajk u povijesti Hrvatske, štrajk u kojem se, kako sami navode, ne bore samo za veća primanja, već za vlastito dostojanstvo, ali i bolju budućnost naše djece. Uistinu, prosvjetni djelatnici predvođeni svojim sindikalnim vođama i ranijih su godina dizali bune i pokušavali provoditi revolucije, no nikada to nije bilo ovako buntovno i odvažno kao u mandatu premijera Plenkovića. Njegovi prethodnici mahom bi stvari rješavali dogovarajući se ispod stola sa sindikalnim šefovima, ali prvi čovjek HDZ-a na to ne pristaje. On je na učiteljima odlučio pokazati da je principijelan i da se ne povlači, premda je upravo na principijelnosti kiksao bezbroj puta dosad pa je tako primjerice, principijelno odustao od provedbe pompozno najavljivane mirovinske reforme. Ne treba dakako u ovoj priči prozivati samo Plenkovića, veliki dio odgovornosti za nastali kaos snosi i koalicijski partner HNS te resorna ministrica Blaženka Divjak.

Međutim, dok se vladajući čudom čude, i peru ruke, sindikati su najavili da više nemaju namjeru štrajkati ciklički već frontalno, odnosno svaki dan u svim školama u cijeloj Hrvatskoj i tako sve do ostvarenja njihovih zahtjeva za povećanjem koeficijenata na plaće za 6,11 posto. Cikličkim štrajkom naizmjenično po županijama pritisak sindikata na vlast mogao je potrajati, a gubiti na nastavi ne bi se do te mjere osjetilo, no frontalni štrajk, najjače je sindikalno oružje, kojim su ušli u još žešći rat s Plenkovićevom Vladom.

Istodobno i premijer tvrdoglavo ne odustaje od svoje ponude koja se svodi na horizontalni rast osnovice za 6,12 posto i razmatranje koeficijenata u javnim službama tijekom sljedeće godine. To međutim, ne znači trenutačni selektivni rast samo za nastavnike. Situaciji koja se prelama preko leđa školaraca i njihovih zbunjenih roditelja ne nazire se kraj, a nastavnici ne prestaju s početnom retorikom kroz koju su jasno poručili da se smatraju zakinutima jer u javnom i državnom sektoru mnogi s istom stručnom spremom imaju više koeficijente od njih. Štrajk traje gotovo mjesec dana, a učenici su već izgubili po tjedan dana škole, a nastavi li se štrajk svakodnevno će gubiti još po dan. Tako postaje sve izglednije da bi se mogli kratiti godišnji odmori, što se zasad razmatra kao posljednje rješenje. Jedna od opasnosti koja bi mogla uslijediti nastavi li se štrajk, jest odgoda državne mature, a pitanje je na koji će se način roditelji, pa i učenici, postaviti prema tom problemu. Hoće li prihvatiti da se u školu ide dulje, vikendima i tijekom praznika?

Stanje po školama za sada upućuje na to da je većina prosvjetara uistinu u štrajku, primjerice, u Zagrebu štrajkaju gotovo svi djelatnici škola, u osnovnim školama u Samoboru i Sv. Nedelji ne štrajkaju po dvije osobe, u splitskoj Ekonomskoj i upravnoj školi svi štrajkaju, a slična je situacija i u ostatku zemlje. Do kada će ovo stanje potrajati te koji je krajnji cilj prosvjetara upitali smo i prvog čovjeka sindikata Preporod Željka Stipića.

On godinama svjedoči nedaćama u hrvatskom školstvu. On se pak posebno osvrnuo na resornu ministricu. ”Ministrica Blaženka Divjak duže vrijeme sebe doživljava kao da ona nije sastavni dio Vlade, ona čak i govori o tome kako je ona neka vrsta medijatora, netko tko bi trebao približiti udaljene stavove Vlade i sindikata, pri tome ona zaboravlja da je ona sastavni dio te Vlade i da ono što je njezina uloga u svemu tome, jest da se u Vladi nastoji izboriti za što je moguće bolju poziciju svojega resora. To je ono što ona ne shvaća i ne želi shvatiti. Jasno, da je ministrica Divjak objektivna u ovoj situaciji, ja ne želim time reći da ona nije imala i nekakvu ulogu, ona je imala dosta važnu ulogu u ovom štrajku, ona je sigurno u njegovom prvom poluvremenu omogućila da taj odaziv bude i ovako visok. Jer naravno, puno je lakše štrajkati kad ti resorni ministar pruža podršku, ljudi se osjećaju sigurnije, zaštićenije i tu je njezina uloga bila velika, međutim, ona je u jednom trenutku sada postala prepreka za rješavanje problema. Nisam siguran je li ona toga svjesna. Prepreka je zato što je jako teško  očekivati da će, dok je ona na mjestu ministrice, Plenković ponuditi nešto više od onoga što se nudi sada, a to evidentno ne može riještii ovaj sukob i ne može dovesti do kraja štrajka”, smatra Stipić.

Napominje da Divjak sama treba promisliti o ostavci. Kada je riječ o potpori roditelja i učenika, Stipić na to gleda pozitivno. ”Mislim da mi još uvijek u vrlo visokom postotku imamo podršku roditelja. Nikad vi nemate potpunu podršku, jer je ne možete ni imati.

Teže je dobiti podršku roditelja čija su djeca učenici prvog, drugog i trećeg razreda osnovne škole, dakle mala djeca. Njima objektivno naš štrajk stvara velike brige, i stvara im probleme, prema tome jasno je da nas oni neće podupirati u onoj mjeri u kojoj će to činiti roditelji srednjoškolaca gdje takvih problema nema. Bude li se štrajk duljio vjerujem da će roditelji biti svjesni da će tu nastati problemi. Prvo, dakle odrada vam nikad nije isto što i rad. Odrada je uvijek slabije kvalitete nego rad, čak i ako se formlanmo odrade ti propušteni sati to ne znači da će njihova djeca dobiti ono što su trebala dobiti”, upozorava sindikalist.

Na one koji kontinuirano prosvjetarima spočitavaju slobodne vikende i blagdane te tvrde kako ne rade tijekom zimskih pa i ljetnih praznika, profesor Stipić navikao je i prije ovoga štrajka. To kako nam kaže nije ništa novo. ”Uvijek dakle postoje, i to treba uvažavati, oni koji su negativno raspoloženi prema nama koji radimo u školama. U profil ti ljudi uopće ne bi trebalo ulaziti. Mi to znamo, jer to nama stvara velike probleme u radu s djecom. Zato što obično ti roditelji o nama govore negativno pa je onda puno teže držati, odnosno uspostaviti nekakav dignitet svojega poziva u situacijama kada vi imate djecu koja dolaze iz obitelji gdje se o nastavnicima govori kao o nekakvim uhljebima koji nisu uspjeli u životu pa su se eto skrasili u školi. To je veliki problem, a kada se stvari postavljaju ovako radikalno onda naravno da dio tih ljudi ima negativan odnos prema nama, pa imali su ga i prije štrajka, a sada je to samo malo više pojačano”, komentira Stipić.

Osim borbe za bolje financijske uvjete, profesori i učitelji, kroz ovaj štrajk bore se i za povratak dostojanstva, a Stipić iz prve ruke svjedoči što to točno znači. ”To se definitivno ne može postići samo povećanjem plaće, ali to se može postići i povećanjem plaće. Znači, sigurno naš problem nisu samo naše preniske plaće, naš problem su i uvjeti u kojima mi radimo. Vrlo često nastavna pomagala nedostatna su za jednu suvremenu nastavu, naš problem je i to što se mi vrlo teško stručno usavršavamo, ne zato što mi to ne bismo htjeli, već zato što mi nemamo novca za to. Mi ne idemo na stručne skupove u onoj mjeri u kojoj bi trebali. Naš vam je problem i to što mi ne možemo kupovati literaturu koja nam je neophodna, što smo mi odavno u školama prestali dobivati stručne časopise koji su nam jako važni za usavršavanje. Mi govorimo o dignitetu struke, a to puno toga podrazumijeva.

Obično oni koji nam ne žele dobro to izjednačavaju s pitanjem tih plaća, jer onda ispada da se mi samo borimo za svoje plaće, a da ni o čemu drugom ne vodimo računa. To vam nije tako. Naš je sigurno problem i taj što tijekom radnoga vijeka mi zapravo ne možemo dovoljno  istaknuti, napredovati. Kod nas je svega 14 posto svih učitelja i nastavnika, stručnih suradnika koji rade u školama- oni su vam promovirani u znanje mentora i savjetnika. Pa valjda nitko ne misli da je samo toliko izvrsnih u našim školama, ali je sustav postavljen toliko nakaradno da je zapravo limitiran taj broj, i opet dolazimo do toga da se ne mogu osigurati novci da bi se ta plaća uvećala za 12 posto koliko dobivaju više mentori na plaću, ili 21 posto koliko dobivaju savjetnici na plaću. Sve to ide pod dignitet naše struke, sad je u fokusu ta plaća, ali to ne znači da mi ne shvaćamo važnost svega ovog drugog što bi moralo biti bolje da bi u pravom smislu bio uspostavljen dignitet naše struke”, zaključuje Željko Stipić.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.