Nel Pavletic/PIXSELL

Die Presse: ‘Frljićeva glupa prenemaganja o terorizmu’, Der Standard: ‘Idiotska predstava s neugodnim zadahom školskog igrokaza’

Autor:

"Praizvedba predstave 'Naše nasilje i vaše nasilje' u Bečkom kazalištu Schauspielhaus je najniža točka ove kazališne sezone: neumjereni i besmisleni cinizam", piše austrijski Die Presse o Frljićevoj predstavi nedavno izvedenoj u glavnom gradu Austrije. A der Standard je još oštriji: "I tako se bečki se festival u 2016. godini mora nositi s ovom idiotskom predstavom", piše Ronald Pohl.

To nije prvi put da je austrijska kazališna kritika najblaže rečeno popljuvala Frljića kao nenadarenog, sirovog i vulgarnog politikanta koji umjetnost koristi kao sredstvo propagande. Frljić se u travnju prošle godine u riječkom Novom listu (koji bi se trebao zvati “Jugoslavenski list”) hvalio kako je austrijska publika odlično prihvatila njegovu interpretaciju Büchnerove drame “Woyzeck”, a pohvalio se i da je ‘Aleksandra Zec’ uvrštena na tjednu listu deset najboljih predstava prema Nachtkritiku. Niti jedno, naravno, nije bilo točno: ugledna kazališna kritičarka Barbara Petsch je napisala kako je Frljićeva predstava sastavljena od loših klišeja, te se čak zapitala je li među gostima na galeriji među kojima su neki zapljeskali (dok su brojni pak napustili predstavu prije kraja) bilo Frljićevih suradnika, odnosno ljudi kojima je plaćeno da plješću. “Stalna publika je odmahivala glavom”, napisala je ona. I dodala kako se radi o pasiji pomiješanoj s pornografijom, predstavi koja nema ni reda ni smisla i jedino pokušava provokacijama izazvati kakvu-takvu reakciju.

Ovaj put su austrijanci bili još puno oštriji: “Naše nasilje i vaše nasilje” je predstava napravljena po narudžbi berlinskog kazališta Hebbel am Ufer. Ona pršti jednostavnošću i sirovošću, izvedena je amaterski, a u grčevitom nastojanju da šokira gledatelje izaziva dosadu”, piše Norbert Mayer u tekstu naslovljenom “Glupa prenemaganja o terorizmu Olivera Frljića”. Sama ta rečenica zapravo sve govori o Frljićevom režijskom stilu: osim glupavih i infantilnih provokacija, tu nema ničeg, naročito ne umjetnosti.

 

“Navodno je kao predložak poslužila trilogija “Estetika otpora” Petera Weissa koja majstorski obrađuje temu radničke klase u fašizmu. Frljić je očito to htio prenijeti na aktualnu situaciju u Europi. Umjesto fašizma glavni je neprijatelj kapitalizam, dok su izbjeglice koje nadiru u EU izrabljena klasa. Može biti. Međutim, inscenaciji je nedostajalo ne samo književne kvalitete, nego i uvjerljive angažiranosti – jedino što smo vidjeli je neprimjeren opći napad na sve i svakoga. Tekst je antizapadno intoniran i potpuno antiliberalan. Kako drugačije objasniti činjenicu da minutu šutnje za žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu ne slijedi samo jedna minuta za četiri milijuna žrtava zapadnjačkog terora na Bliskom i Srednjem istoku nego kao huškanje jer je brojka od četiri milijuna žrtava plod mašte”, kaže kritičar. I tu pogađa u bit Frljićevog djelovanja: on primitivno i đonom ide na ljude, pokušava u njima pod svaku cijenu izazvati osjećaj krivnje, a sebe prikazati kao iskupitelja naših izmišljenih grijeha.

“Zastava iz vagine”

“Predstava duga 75 minuta počinje trčanjem devet glumaca po pozornici na koju je Igor Paučka postavio zid od 95 kanistara. Odjeveni u narančaste kostime svi se glumci predstavljaju i objašnjavaju zašto ih je režiser odabrao za ovaj projekt. Svi su oni navodno izbjeglice s Bliskog istoka ili djeca migranata. Nakon toga su se skinuli te počeli ljubiti i dragati. Nastale su hetero-, homo- i biseksualne grupe. Njihova tijela bila su prekrivena slovima istočnjačkih jezika koja su se razmazivala tijekom grljenja. Uz slobodnu ljubav oglasila se “Tiha noć”.

Vrijeđali su publiku i kritizirali režisera Alvisa Hermanisa, koji je kritizirao natpis na kazalištu „Refugees Welcome“. Neprestano se insinuiralo da u Europi opet postoje fašističke tendencije. Jedan musliman je mučen svinjskim mesom i alkoholom. Zatvorenici su upucani ili ubijeni nožem. Uz to je osmišljena prikladna propaganda.

Može li biti prostije? Da. Jedna muslimanka s hidžabom na glavi izvukla je austrijsku zastavu iz vagine i objesila ju. Poslije je silovana: zid pada, a križ s kanisterima ostaje stajati na pozornici. Neka vrsta Isusa u crveno-bijelo-crvenim gaćama penje se na ženu i prisiljava ju na seks. Nakon toga si obriše donji dio trbuha njezinom zelenom maramom. Slab aplauz. Klicali su samo lubitelji hard-core pornografije”, piše die Presse.

Može li biti jasnije?

Može!

Još oštriji je Ronald Pohl iz der Standarda, koji za scenu prisilnog hranjenja muslimana krvavom svinjskom glavom (valjda je to uzeo iz mitova i legendi o Titu) kaže: “Antifašizam je krvavica! Kad biste starom ljevičarskom šok-umjetniku Johannu Kresniku došli s takvom besmislicom, valjao bi se po podu od smijeha. I tako se bečki se festival u 2016. godini mora nositi s ovom idiotskom predstavom”,  komentira on u zaključku svoje kritike Frljićeve kazališne nebuloze. “Predstava Naše nasilje i vaše nasilje traje puno predugačkih 75 minuta, uz neugodan zadah školskog kabarea”, piše Pohl, zgražajući se nad glupošću i sirovošću uprizorenja predstave koja je puna golotinje, s neizbježnim Isusom, homosekualcima, okrivljavanjem kapitalizma za sva zla svijeta, a naročito nad scenom u kojoj glumica vadi austrijsku zastavu iz vagine. “I tako vrijeđanje nacionalnih simbola daje hrabrost u borbi protiv fašizma”, kaže ironično.

No, možda smo mi sve ovo pogrešno preveli i razumjeli. Pričekajmo da Novi list prenese kako je Frljićeva predstava doživjela ovacije u Austriji. I da Frljić u idućoj predstavi polijepi slike Ronalda Pohla, Barbare Petsch i Norberta Mayera na usrane gaće glumaca, i na kante za smeće pred riječkim HNK.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.