fbpx
Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

ĐAPIĆ ŽESTOKO NAPAO MILANOVIĆA I RASPUDIĆA! ‘Sramota! Nino Raspudić je nasjeo na Milanovićevu bahatost’

Autor: Iva Međugorac

Sukob između predsjednika Zorana Milanovića i ministra vanjskih poslova Grlića Radmana prokomentirao je poznati pravaš Anto Đapić koji je uvjeren kako je riječ o konfliktu koji ima isključivo unutarnjo-politički karakter te nema nikakvog sadržajnog ni protokolarnog značaja to što je Radman odbio putovati s predsjednikom na summit NATO-a.

”To znaju i Milanović, koji je taj sukob potencirao, znaju i Radman i Plenković, zato su i donijeli takvu odluku. U takvim okolnostima obično zemlju predstavljaju, u hrvatskom slučaju predsjednik ili premijer (od ranije postoji dogovor da predsjednik ide u NATO, a premijer na sjednice Europskog vijeća), a njima je tamo svojevrsni domaćin šef hrvatske misije pri NATO-u, u ovom slučaju veleposlanik dr. Mario Nobilo. On je na sjednicama pratnja predsjedniku i to je praksa većine članica”, kaže Đapić te napominje kako sastanke na vrhu priprema Tajništvo NATO-a u suradnji s veleposlanicima akreditiranima u Savezu.

”Kad je u pitanju ova Deklaracija, potpuno pretežit ili potpun utjecaj na njen sadržaj je imalo MEVP i ministar Radman, odnosno Vlada. Općenito, predsjednik je simboličan sukreator vanjske politike preko instituta potpisa izbora veleposlanika. Milanović je ovu situaciju iskoristio računajući na neznanje javnosti, a šlagvort mu je dao telefonskim pozivom i gl. tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, koji je, znajući da je Milanović neodgovoran i spreman na sve, pa i na incident u Bruxellsu radi svojih unutarnjo-političkih ciljeva. Stoltenberg je htio spriječiti svaku eventualnost, vrlo vjerojatno, ne bez kontakta s Radmanom ili Plenkovićem i obavijestio Milanovića da je uvršten hrvatski zahtjev”, tvrdi Đapić nadalje pa objašnjava kako predsjednik u Hrvatskoj to predstavlja kao pobjedu svoje energičnosti tvrdeći da je to riješeno u pola minute.

”Pola minute je trajao razgovor, a Stoltenberg ga nije zvao da s njim riješi problem, nego da ga obavijesti da problema – nema. Netko je to drugi riješio, a ne zove se Milanović, pogotovo zato što Milanović po hrvatskom Ustavu ni ne sudjeluje u pripremi i pregovorima o takvim dokumentima s hrvatske strane.

Važno je naglasiti da Stoltenberg nije zvao Milanovića zato što je impresioniran s njim, nego zato što je Hrvatska prije Milanovića izborila pravo na veto i status partnera. Danas to tako banalno zloupotrebljavati u dnevno- političke svrhe dno je dna, a ne državnički čin kako mu tepaju oduševljeni anti-plenkisti.

Nije problem da na tu banalnost nasjedaju neuki ljudi, ali je problem kad to koriste kao navodni argument obrazovani ljudi kao Nino Raspudić primjerice. To je sramota.

Milanović ignorira jednu bitnu činjenicu i to teško zloupotrebljava. Naime, kad je bio predsjednik Vlade imao je neusporedivo veću državnu moć, a prava hrvatskog naroda u BiH su se kršila gotovo u stampedu. Zašto tada nije blokirao neku odluku Europskog vijeća EU ili NATO?  Zato što okolnosti nisu dopuštale, a ovisile su isključivo o pripremljenim i izlobiranim pozicijama Hrvatske. Znao je da na nepripremljenu terenu ne može ništa postići, jedino ispasti smiješan. Ova Vlada i diplomacije od Mire Kovača, Davora Ive Stiera do Gordana Radmana i na čelu s Plenkovićom godinama priprema teren za ostvarivanje hrvatskih interesa. Tu je veliku ulogu odigrala i Kolinda Grabar Kitarović, zatim eurozastupnici, prvenstveno Picula i taj proces traje godinama. Milanović to zna i zato je lukavo sad jednu sjajnu akciju hrvatske države pokušao bagatelizirati i predstavljati kao isključivo svoj uspjeh, iako praktički, nikakve zasluge za to nema”, oštar je bivši pravaš koji smatra da se Milanović nema što junačiti i govoriti da se neće vratiti u Hrvatsku bez postignutih ciljeva jer je to njegova obveza i jer samo radi svoj posao kojega mu je netko drugi pripremio.

”Zašto nije lupio šakom o stol i zatražio da u Deklaraciju NATO-a uđe obaveza Srbije da nam plati ratnu odštetu? I to je jedan od prioriteta, pa je tu mogao pokazati moć i državništvo. Naravno da nije, jer to nitko još nije uspio pripremiti da bude zrelo za realizaciju.




Raspudić često ili namjerno, ili iz neznanja banalizira stvari i ozbiljna pitanja svodi na inače vrlo nisku razinu nekakvih mostovskih politika. Od njega bi čovjek očekivao da konačno uzdigne te politike iznad Grmojinih populističkih i antihadezeovskih razina, no on se izgleda trudi biti veći Grmoja od Grmoje. Recimo, stalno inzistiranje na nekom direktoru, jedne od mnogobrojnih direkcija Vijeća Europe, koji se tragom odluke suda u Strasbourgu u slučaju Sejdić Finci (pripadnici ostaluh etničkih skupina u BiH) u Sarajevu založio da ta odluka bude temelj uređenja BiH. To bi značilo BiH na građanskom modelu, bez suverenih naroda.

Raspudić stalno napada Plenkovića da je za taj stav toga nekakvog direktora odgovorna Marija Pejčinović Burić, koju naziva Plenkovićevim kadrom i zbog toga optužuje Plenkovića da podupire građansku BiH. To je tragično i vrlo prljavo”, vjeruje Đapić, podsjećajući da je bivša šefica diplomacije glavna tajnica Vijeća Europe pa kao takva nema nadležnost nad primjerice povjerenicom za ljudska prava koju bira komitet ministara Vijeća Europe kojeg čine minitri vanjskih poslova svih zemalja.

”Komitet se sastaje jednom godišnje i njegove odluke su obavezujuće, dok su recimo odluke parlamentarne skupštine savjetodavne. Taj komitet bira i glavnu tajnicu, ali bira i povjerenicu za ljudska prava, u ovom slučaju Dunju Mijatović iz BiH, poznatu kolokvijalno kao “Alijinu Srpkinju” iz Sarajeva. Vijeće Europe se ne bavi kolektivnim pravima naroda, nego isključivo pojedinačnim pravima i u fokusu su im manjinske grupacije. Pejčinović Burić je predstavnica i Turske, i Rusije, i Ukrajine, i Njemačke, i Hrvatske.

Kako pomiriti recimo turski i hrvatski interes u BiH? U Vijeću Europe nikako, niti na to treba gubiti energiju, jer ono ne odlučuju ni o čemu vezanom za status naroda u BiH. Zato je Raspudićevo inzistiranje na tome otprilike usporedivo kao da vi dođete u slastičarnicu i tražite kilo pečenog odojka. Čovječe – nema. Ne pečemo. To se na žalost svodi na banalno izigravanje nekakve opozicije i ozbiljno preveslavanje javnosti koja o tome nema pojma”, zaključuje Đapić.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.