Izvor: Screenshot

Čovjek koji je branio Tuđmana i Arkana gostovao kod Stankovića: ‘Je li me bilo sram što sam Srbin?’

Autor: Z.S.

Beograđanin Srđa Popović bio je ugledni odvjetnik i jedan od najupornijih i najustrajnijih boraca za ljudska prava na tlu bivše Jugoslavije. Rođen 1937. u Beogradu, gdje je 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu ,a  preminuo je 2013. u Beogradu u 76. godini.

Tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća Popović je bio jedan od istaknutih boraca protiv režima Slobodana Miloševića i jedan od prvih intelektualaca koji je na Miloševića ukazao kao na ‘veliku opasnost’.

Branio brojne političke disidente

U bogatoj i dugoj odvjetničkoj karijeri branio je brojne političke disidente, pisce, umjetnike, ali i mnoge kontroverzne osobe, zbog čega je često znao biti izložen osudama i nerazumijevanju u javnosti.


VIDEO: Preminuo Srđa Popović – odvjetnik koji je branio Tuđmana, Šeksa i Arkana

“Branio bih i Dražu Mihailovića, i (Aleksandra) Rankovića da mu je bilo suđeno, i (Alojzija) Stepinca, a možete dodati i bilo koje ime”, objašnjavao je svojevremeno ocijenjujući kako srbijanska javnost jednostavno ne razumije ulogu tužitelja i obrane na sudu.

Bio jedan je od odvjetnika koji su zastupali uhićene nakon studentske pobune 1968. godine, a među ostalima, u svojoj bogatoj karijeri među ostalim branio Zorana Đinđića, Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Miću Popovića, Gojka Đoga, Leonida Šejku, Vojislava Šešelja, Mihaila Markovića, Dragoljuba Mićunovića, Nebojšu Popova, Kostu Čavoškog, Dušana Makavejeva, Željka Ražnatovića Arkana, Andriju Artukovića, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa i Dobroslava Paragu.

A njega je prije 20 godina u emisiji ‘Nedjeljom u 2 ugostio Aleksandar Stanković.

 




Legendarne Nedjeljom u 2: Srđa Popović, 2003. – “Ja nisam Srbin, ja sam advokat”

SRĐA POPOVIĆ: Ovde su se takvi užasi dogodili svima, pri čemu ja ne izjednačavam te strane uopšte, da je još uvek ljudima jako teško da, objektivno i s neke distance, ocene što je bila njihova uloga, a što je bila uloga drugih. Još uvek vredi poricanje i demoniziranje drugih učesnika. To je još uvek na delu. Ustvari, ja često kažem da mislim da je Milošević u izvesnom smislu pobedio. Ono seme mržnje koje je on posadio, ono je živo i zdravo, što nije ni čudno posle svega što se događalo.

Odgovornost treba prvo da se postavi u okviru samoga društva, a tek onda u odnosu na druge.




– Je li u Srbiji trenutno postavljena ta odgovornost na taj način, dakle u okviru samoga društva?

Jeste postavljena, ali postoji jedno ogromno poricanje, prvo činjenica, onda kad činjenice više nisu mogle da se poriču, onda počinje ta priča „a što su radili drugi“, a ja imam utisak da kad ni ta priča više neće moći da se priča, da će onda nastati jedno ćutanje.

– Nije li katarza trebala biti odlazak Miloševića u Haag?

Ja gledam na taj takozvani 5. oktobar malo drugačije nego većina u Srbiji. Smatram da to nije bila revolucija ili kontrarevolucija kako se predstavlja. Ne smatram da je ulica skinula Miloševića. Smatram da ga je skinula Međunarodna zajednica uz pomoć određenih krugova u zemlji. Mislim da je tu napravljen deal, da su tu mnogi zločini oprošteni, da je tom prilikom obećano mnogim ljudima koji su se obogatili pod Miloševićem da samo treba da promene stranu i da će im to dozvoliti da zadrže. Tako da nije moglo doći do katarze jer je ustvari napravljen jedan sporazum da se žrtvuje jedan čovek koji je postao nemoguć, a da se od projekta ne odustane, da se sačuva što više od tog projekta.

Branio bih ga pod uslovom da on, pod jedan – prizna krivicu, a pod dva – da kaže „Pa šta sam ja mogao jedan čovek? Dajte neka sednu sa mnom svi koji su tome doprinijeli pa da svi zajedno odgovaramo“. Pod tim uslovima bih ga branio. Tu su kobne uloge odigrale dve institucije u Srbiji: akademija nauka i mediji.

– Je li Vas ponekad bilo sram što ste Srbin?

Ne. Moja identifikacija nije tako odlučujuća za mene da bih se ja toga sramio. Ja sam recimo advokat. Što kaže gospođa Latinka Perović, tačno, ja sam tom prilikom izjavio „ja nisam Srbin, ja sam advokat“. Nisam ja naročito ponosan ni na advokate, ali se ne bih toga odricao. Ja sam advokat, što mogu.

Objavljuje Nedjeljom u 2 u Nedjelja, 16. srpnja 2023.

‘Ja nisam Srbin, ja sam advokat’

“Legendarne Nedjeljom u 2: Srđa Popović, 2003. – “Ja nisam Srbin, ja sam advokat”

SRĐA POPOVIĆ: “Ovde su se takvi užasi dogodili svima, pri čemu ja ne izjednačavam te strane uopšte, da je još uvek ljudima jako teško da, objektivno i s neke distance, ocene što je bila njihova uloga, a što je bila uloga drugih. Još uvek vredi poricanje i demoniziranje drugih učesnika. To je još uvek na delu. Ustvari, ja često kažem da mislim da je Milošević u izvesnom smislu pobedio. Ono seme mržnje koje je on posadio, ono je živo i zdravo, što nije ni čudno posle svega što se događalo. Odgovornost treba prvo da se postavi u okviru samoga društva, a tek onda u odnosu na druge.”

Je li u Srbiji trenutno postavljena ta odgovornost na taj način, dakle u okviru samoga društva?

“Jeste postavljena, ali postoji jedno ogromno poricanje, prvo činjenica, onda kad činjenice više nisu mogle da se poriču, onda počinje ta priča „a što su radili drugi“, a ja imam utisak da kad ni ta priča više neće moći da se priča, da će onda nastati jedno ćutanje.”

Nije li katarza trebala biti odlazak Miloševića u Haag?

“Ja gledam na taj takozvani 5. oktobar malo drugačije nego većina u Srbiji. Smatram da to nije bila revolucija ili kontrarevolucija kako se predstavlja. Ne smatram da je ulica skinula Miloševića. Smatram da ga je skinula Međunarodna zajednica uz pomoć određenih krugova u zemlji. Mislim da je tu napravljen deal, da su tu mnogi zločini oprošteni, da je tom prilikom obećano mnogim ljudima koji su se obogatili pod Miloševićem da samo treba da promene stranu i da će im to dozvoliti da zadrže.

Šešeljev cimer iz ćelije za Dnevno otkrio neispričane ‘pikanterije’: Obavezno pročitajte

Tako da nije moglo doći do katarze jer je ustvari napravljen jedan sporazum da se žrtvuje jedan čovek koji je postao nemoguć, a da se od projekta ne odustane, da se sačuva što više od tog projekta. Branio bih ga pod uslovom da on, pod jedan – prizna krivicu, a pod dva – da kaže „Pa šta sam ja mogao jedan čovek? Dajte neka sednu sa mnom svi koji su tome doprinijeli pa da svi zajedno odgovaramo“. Pod tim uslovima bih ga branio. Tu su kobne uloge odigrale dve institucije u Srbiji: akademija nauka i mediji.”

Je li Vas ponekad bilo sram što ste Srbin?

“Ne. Moja identifikacija nije tako odlučujuća za mene da bih se ja toga sramio. Ja sam recimo advokat. Što kaže gospođa Latinka Perović, tačno, ja sam tom prilikom izjavio „ja nisam Srbin, ja sam advokat“. Nisam ja naročito ponosan ni na advokate, ali se ne bih toga odricao. Ja sam advokat, što mogu.”

Autor:Z.S.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.