Macko

Lepa Brena promovira velikosrpski kriptofašizam: Takve se poruke šalju prije svakog Thompsonova koncerta

Autor: Mate Bašić / 7Dnevno

Najpopularnija pjevačica na prostorima Jugoslavije, Lepa Brena, rasprodala je najavljeni koncert u Areni Zagreb 14. prosinca. Brena je zadnji put u Zagrebu nastupila u Bestu 2016., a u velebnoj zagrebačkoj Areni pjevala je 2009., u brojnim kontroverzijama otpočetka obilježenoj višenamjenskoj dvorani, smještenoj u naselju Remetinec, u neposrednoj blizini znamenitoga višenamjenskoga pravosudno-policijskoga pritvorskoga centra (onomad specijalno osmišljena i izgrađena u svrhu teatarskoga spektakla o izručenju i suđenju ministru NDH dr. Andriji Artukoviću). Po cijeni ulaznica od 150 kuna za fan pit, 120 kuna za parter, te od 99 kuna do 180 kuna za tribine, nakon što su karte planule brzinom ljetnih požara u Đevrskama blizu Knina, Brena je – odnosno njezini vješti hrvatski menadžeri, koji ujedno opslužuju i onu drugu najpopularniju pjevačicu na prostorima Jugoslavije, nekada zvanu Severina Nacionale – odmah dodala novi koncert dan kasnije, u nedjelju 15. prosinca, koji je, naravno, također rasprodan.

Koliko održavanju Arene Zagreb, grada Zagreba i uopće Hrvatske, može pomoći koncert Lepe Brene, kako na financijskoj, tako i na psihološkoj, sociološkoj i političkoj ravni?

Oprezna misao

Navedimo disclaimer, svakako da je koncert Lepe Brene bilo gdje u Hrvatskoj dopustiv, možda i poželjan, što ujedno vrijedi i za razne druge srbijanske, srpske, čak i četničke i pročetničke performere, jednako kao i za kazahstanske ili južnoameričke, no uvijek uz opreznu misao – što je poruka? Odnosno, može li se redovito unaprijed plasirana poruka svakoga Thompsonova koncerta (osobito izvan Hrvatske!) da on promovira tzv. hrvatski kriptofašizam, postaviti na razinu poruke da se na koncertima Lepe Brene (en passant, Nede Ukraden, Bajage, Cece, Bregovića, Balaševića, Bore Čorbe, itd.) promovira tzv. jugoslavenski, balkanski, konačno, velikosrpski kriptofašizam?

– Meni se čini super Lepa Brena. Napunila je jednu ili dvije Arene, a koncert je uoči Božića. Ja mislim da je ona danas potpuno normalna, urbana, simpatična, poslovna, sposobna žena koja često dolazi u Hrvatsku i zapravo je simpa jer se preobratila iz seljanke u gospođu, iako je pjevala četnicima i išla po prvim linijama fronta srpske vojske u Bosni – kaže mi moj dragi dobrohotni frend s kojim razbistrujem ovu i ovakve teme.

Lepa Brena, pravim imenom Fahreta Jahić, udana Živojinović, vremešna je estradna zvijezda rođena 20. listopada 1960. u Tuzli. Odrasla je u Brčkom, kao studentica se preselila u Beograd, pa napustila studij da bi jedno vrijeme živjela u Novom Sadu, nastupajući u podrumu hotela Vojvodina u centru grada. Javnost je za nju saznala tijekom jednoga Nedjeljnoga popodneva 1981. koji je iz beogradskoga studija u shemi JRT-a vodio pokojni Milovan Ilić Minimaks godine (radijski i tv-voditelj koji se, između ostaloga, aktivno bavio menadžerskim poslovima na estradi te pritom, primjerice, bio i menadžer nekada ultrapopularne Silvane Armenulić). Minimaks je tada – u doba kad su Boris Bizetić i Rokeri s Moravu već uvelike u Srbiju uveli sličan glazbeni i tekstualni izričaj kao poželjan budući standard – uza smijeh puštao snimku bujne 20-godišnjakinje s vidljivim kilogramima previše, u prekratkoj majici i crvenim bermudama, koja u pratnji ništa manje živopisno dizajniranog pratećeg sastava Slatki greh, cupka i cvrkuće: “Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol, to je život moj i tvoj, oj Moravo, oj!” Bila je to godina nakon smrti najvećega sina naših naroda i narodnosti, čovjeka koji je bio mjerom svih stvari (Tito), sve su kočnice popustile, pa ono što je nama, npr. u Zagrebu, zanesenima novim valom, Azrom, Kazalištem, Filmom…, izgledalo začudno i daleko preko rubova apsurda, naglo je kroz nezadrživi pritisak beogradskih medija postalo rolmodelskom normom.

Lijepa djevojka

Što taj nadimak “Brena” uopće znači gotovo nitko nije znao, sve dok ona sam nije otkrila kako je nadimak dobila još u srednjoj školi 1975. na košarkaškom terenu.

– U to doba počela sam aktivno trenirati košarku. Nadimak mi je dao moj tadašnji košarkaški trener, Vlado Bajer. Dok sam šutirala na koš, on mi je doviknuo: ‘Hajde sad, Breno!’ U Bosni je to bio sinonim za lijepu djevojku. Uvijek sam se voljela isticati, boriti za svoje mjesto pod suncem, bila sam kao šilo! Zato sam se i našla pod košem, s loptom u rukama. Tu je došao do izražaja i moj smisao za realnost. Shvatila sam da nisam dovoljno talentirana za košarku i da će uvijek biti boljih od mene koje neću dostići. Kada me je kasnije Saša Popović pitao imam li neki nadimak, sjetila sam se tog događaja, i tako postala – Brena. Tijekom gimnazijskih dana počela sam pjevati po plesnjacima pa sam konačno shvatila da je scena moj teren – ispričala je.

Brenina je karijera, dakle, toga čarobnog trenutka 1981. krenula strelovitom uzlaznom putanjom, pa je do danas snimila 17 albuma, 6-7 filmova, između ostalih hit-seriju “Hajde da se volimo”. Bila je prva koja je održala koncert u Rumunjskoj, u doba kad je kasnije brutalno smaknuti Ceausescu bio svijetu priopćio kako je njegova zemlja prva na svijetu postala raj zemaljski, kako je svladala sve društvene proturječnosti i ušla u besklasno društvo, tj. u komunizam. Zatim, bila je prva pjevačica koja se spustila helikopterom na koncert (1989. u Sofiji i 1994. u Beogradu), a spektakularni koncert u Bugarskoj na stadionu održan je pred nevjerojatnih 120.000 posjetitelja. Održala je 17 koncerata zaredom u beogradskom Domu sindikata, a za svaku Novu godinu imala je svoj posebni nastup u programu JRT-a, bila je pjevačica s najvećim glazbenim tiražama u povijesti balkanske glazbe, ali i prva “naša žena” koja je snimala spotove na egzotičnim mjestima, u Turskoj, u srednjoj Africi, u Španjolskoj, u Ujedinjenom Kraljevstvu, na Floridi…

– Da nije bilo tog prokletog rata, ja bih već odavno radila koncerte i u Grčkoj, i u Turskoj, i u Rusiji, jer je sve to bilo u planu – kazivala je Brena u intervjuu za Jutarnji list 2016.

Brak i otmica

Godine 1991. udala se za tada najboljeg tenisača Jugoslavije Slobodana Bobu Živojinovića (svojedobno je bio prvi na svijetu u parovima, a 18. pojedinačno rangiran), s kojim ima dva sina, Stefana i Viktora, s kojima živi u Beogradu, no svojim smatra i Filipa iz Živojinovićeve ranije veze koji danas živi u SAD-u.

Godine 2000., 23. studenoga, srbijanska mafija bila je otela starijega, tada osmogodišnjega sina Stefana, a nakon što je otmičarima plaćena otkupnina od tadašnjih 2,5 milijuna njemačkih maraka i Stefan oslobođen 28. studenoga, Brena se s obitelji bila odselila na Floridu. Otmičari i organizatori otmice nikada nisu otkriveni.

Biografi Lepe Brene navode da je ova poslovna žena danas vlasnica folk i turbofolk produkcije Grand, predstavništva Red Bulla i Forda za Crnu Goru i Srbiju.

– Prve godine braka, 1991., ja sam slomila nogu, a Boba je ozlijedio kralježnicu. Nije se htio operirati, prestao je igrati tenis i odmah otvorio generalno zastupstvo za Mercedes u Makedoniji. Zatim je otvorio tvrtku koja se zvala Grand Slam Group, koja je bila generalni zastupnik Red Bulla za Srbiju, poslije Hercegovinu i Crnu Goru. Potom je, uz pomoć naših poslovnih partnera, otvorio zastupstvo za Ford. Poslije, na moju veliku molbu da i ja imam nešto ‘da promijenim ploču’, Bobo i ja smo sa Sašom Popovićem otvorili Grand produkciju, koja, evo, uspješno radi toliko godina. A Bobo je neprekidno bio vezan uz tenis, bio je predsjednik Teniskog saveza Srbije, a nekoliko zadnjih godina je u Upravnom odboru u WTF-u – govorila je Brena u Jutarnjem listu.

Prosvjedi zbog Brene

Kada je Brena u zagrebačkoj Areni nastupala za blagdan svetoga Antuna Padovanskoga 2009., ispred dvorane se okupilo mnoštvo prosvjednika, a prosvjed je trajao gotovo do pola noći. Okupljeni prosvjednici, koji su hodali u krug oko Arene, nosili su transparente na kojima je pisalo “Brena i njena garda sramota moga grada”, “Ovčara, Petrinja, Vukovar, Dubrovnik” te slike razaranja Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Mnogi su skandirali: “Cigani, četnici”. Nekolicina je glasno poručivala ljudima koji su došli na koncert da “idu preko Drine”.

– Štikle su za dame, a za vas su opanci – čulo se iz redova prosvjednika. Policija ih je okružila kako ne bi bilo nasilja. Do početka koncerta u 21 sat nije bilo niti jedne intervencije, niti je bilo narušavanja javnog reda i mira. Glavni organizatori bile su udruge HVIDR-a Grada Zagreba, Nezavisni dragovoljci hrvatski, Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata djelatnika Podravke (UBIUDR) i druge braniteljske udruge, a u spomen na poginule branitelje Domovinskog rata palili su svijeće na ulazu u Arenu. Bez prosvjeda nije prošao ni Brenin nastup u makarskoj diskoteci Petar Pan 2014., ni onaj (otkazani, a usput i slabo prodani) u Osijeku 2011.

Glavni uzrok za te prosvjede, naime, počiva na činjenici da se Brena jedne od surovih ratnih godina, 1993., nasmijana, razigrana, raspjevana ukazala agresorskoj srpskoj vojsci u Bosni, štoviše, tamo je snimila i nekakav spot odjevena u maskirnu odoru srpsko-srbijanske vojske što je, uz mnoge druge, istraživao bosanskohercegovački portal saznajemo.net.

– Prema našim saznanjima, fotografija za koju se tvrdi da je nastala 1993. u Brčkom, snimljena je ustvari u rujnu 1994. u Bijeljini. Kako tvrdi major Blagoje Gavrilović, zapovjednik Druge semberske brigade VRS-a, koji i danas živi u Bijeljini, Brena je s pjevačem Milošem Bojanićem došla u njegovo zapovjedništvo iz Beograda oko 10 sati ujutro. Gavrilović tvrdi da Brena bez njegove pomoći ne bi mogla ni otputovati u Brčko, da joj on nije osigurao sve propusnice i vojni džip: ‘Ja sam ostao u zapovjedništvu, a moji vojnici odvezli su je u Brčko. Brenu sam vidio istoga dana i oko 17 sati, kada je ponovno s Milošem Bojanićem došla u moj zapovjedništvo i poklonila mi šteku cigareta Marlboro i bocu viskija za uslugu koju sam joj učinio. S obzirom na to da je bila veoma popularna među mojim vojnicima, svatko se htio fotografirati s njom pa ja posjedujem mnogo tih fotografija, ali ih čuvam u privatnoj arhivi da ih netko ne bi zloupotrijebio’, tvrdi Gavrilović. On ističe i da je u tisku vidio sliku na kojoj je Brena s kapom i oznakom VRS-a te otkriva da je ruka koja je prebačena preko Brenina ramena upravo njegova, kao i kapa na njezinoj glavi. Također, Gavrilović tvrdi da je Brena sve vrijeme boravka u Bijeljini bila u safari odijelu, u kojem je snimala film ‘Hajde da se volimo’. ‘Brena je tada iz rodne kuće u Brčkom uzela neke dokumente i privatne fotografije, ali je sa sobom povela i sestru, što nije bio naš dogovor. I danas sam ljut na nju jer smatram da sam za tu uslugu trebao dobiti više od šteke cigareta i boce viskija’. S druge strane, u Brčkom postoji nekoliko osoba koje tvrde da je Brena za vrijeme svog boravka u ovom gradu ispred Doma kulture dijelila srpskim vojnicima po 50 njemačkih maraka, ali nitko od njih ne želi o tome javno govoriti. Također, postoje i oni koji tvrde da je Brena tada obišla ratne linije srpske vojske na području Brčkog, gdje im je čak i zapjevala. Ovakve tvrdnje iznose svjedoci koji su tada, navodno, kopali rovove i koji o tome neće javno govoriti. ‘Brenu sam vidio svojim očima pred Domom kulture u Brčkom, gdje je četničkoj vojsci dijelila novac. Jedan od njih upitao ju je bi li dobio novac da je zapalio kuću njezine sestre, na što Brena nije odgovorila. Tada sam s još nekim Bošnjacima i Hrvatima čekao da nas odvezu na kopanje rovova i vidio sam je u uniformi VRS-a’, kazao je jedan ugledni Brčak.

Safari kompletić

No, kako se autoru ove kratke pripovijetke čini, u Breninu slučaju postoje daleko veći nesporazumi s hrvatskom publikom od pukog smiješnog natezanja o tome je li se njezin odjevni styling 1993. ili 1994. sastojao od safari-kompletića ili od odore jednoga od odvjetaka velikosrpske agresorke vojske. Neprijeporan je, kako god obrnuli-okrenuli, njezin boravak u tom balkanskom zločinačkom stroju, i točka.

Brena je začetnik, rodonačelnik i glavni pronositelj kulturološki i mentalistički smrtonosne pojave zvane turbofolk, koja ne uništava psihu i intelekt odrastajućih mladih generacija samo tamo gdje je nastala, tj. tamo na Balkanu u Srbiji, nego se karcinomski, koncentričnim krugovima širi daleko okolo i unaokolo – slijedom upitne logike, kome treba u velebnoj zagrebačkoj Areni u prosincu 2019. nastup izvođačice popevki s poskočicama poput: “Kad pogledam naše more, naše reke, naše gore, svu lepotu gde sam rođena i sve što bi reći znala u srcu sam zapisala, živela Jugoslavija. Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra, ponosita, širom sveta o tebi se zna, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati, živela Jugoslavija. Tu je rođen Maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiće se vekovima, živela Jugoslavija”.

Tu otprilike završava svaki razuman tekst.

Autor:Mate Bašić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.