Ed Yourdon / Flickr

Bilježimo strašan rast broja beskućnika, a Vladini birokrati ne rade svoj posao

Autor: Zoran Stupar

Karlo Hrženjak ima 18 godina. Pohađa treći razred ugostiteljske škole. Slobodno vrijeme provodi na kompjutoru, čita, igra nogomet, šah i belot. Simpatizer je zagrebačkog Dinama. Ove turističke sezone radio je kao konobar na Rabu. Karlo je beskućnik.

Obitelji Hrženjak – ocu, majci te dvojici Karlove starije braće Luki i Ivanu – izgorjela je kuća. Beskućnici su pet godina, a u Prihvatilištu Crvenog križa u Velikoj Kosnici kraj Zagreba su od njenog otvaranja prije dvije godine. Beskućnici su pet godina. Karlo kaže kako mu je u Prihvatilištu super, ali nakon završetka srednje škole se planira zaposliti u struci i osamostaliti. Jedino čime je nezadovoljan je hrana u Pučkoj kuhinji pokraj Prihvatilišta.

Karlo Hrženjak– Užasna je. Svi se žale na nju.

Nedavno je u cijelom svijetu obilježen Svjetski dan beskućnika. Zamišljate li ‘tipičnog’ beskućnika kao našeg Karla, inteligentnog i ambicioznog mladića? Zvonko Mlinar, voditelj Prihvatilišta, ne voli pojam beskućnik jer taj pojam sa sobom nosi predrasude.

Mlinar kaže kako je u ovoj instituciji samo petina onih kojima je to i stil življenja. Mnogi su tu zato jer se sudbina ‘poigrala’ njihovim životima. Mnogi su deložirani, izgubili su stanove zbog hipoteka, ili ostali bez posla te si nisu mogli priuštiti podstanarstvo. To su obični ljudi poput vas i mene, a kojima se poklopio splet nesretnih okolnosti.

Opet nevaljali sustav

Nedavno osnovana Hrvatska mreža beskućnika pokušat će riješiti probleme ove populacije. Mlinar iznosi šokantan podatak.

– 2001. godine u pučkim kuhinjama diljem Hrvatske hranilo se 7500 ljudi. Danas ih se toliko hrani samo u Zagrebu. A bit će ih sve više, bilježimo strašan rast – rekao je.

U svom svakodnevnom poslu susreće se s mnogobrojnim problemima, a najviše ga ljuti manjkavost sustava i nepostojanje političke volje da se unaprijedi.

– Sustav ne valja. Oni koji su plaćeni za to, ne rade svoj posao. Ministarstvo nije propisalo nikakve uvjete za osnivanje i funkcioniranje prihvatilišta. Dvije polupametne osobe bi za dva sata to napravile. Sa predstavnicima Ministarstva socijalne politike i mladih sastali smo se u 6. mjesecu. Prije neki dan, četiri mjeseca kasnije, dobili smo zapisnik sa sastanka – priča Mlinar.

Veliki problem, kaže, predstavlja otpor jedinica lokalne samouprave. Mnoge ne ulažu gotovo ništa u prihvatilišta za ljude bez doma, iako su, objašnjava Mlinar, veliki gradovi i središta županija zakonom to obvezni. U Zagrebu je ovaj problem odlično riješen. Vjerojatno i iz tog razloga će tijekom nadolazeće zime zbog zahlađenja u zagrebačko prihvatilište stići puno korisnika iz drugih dijelova Hrvatske. Prošle ih je zime došlo čak 28 izvan Zagreba jer u svojim mjestima nisu mogli naći smještaj. Zvonko Mlinar i Danijela Vidić

Raznolika populacija

Da bi došli u Prihvatilište u V. Kosnici, beskućnici moraju dobiti uputnicu od Centra za socijalnu skrb. Ondje im je osiguran cjelodnevni boravak, doručak, pranje robe, higijenske potrepštine… Kapacitet je oko 140 osoba, a poduzetni djelatnici Prihvatilišta uredili su još jednu prostoriju u koju će, u slučaju potrebe, ove zime smjestiti još 40-ak ljudi. U Prihvatilištu je trenutno 127 osoba. Korisnicima su omogućene kompjutorske i kreativne radionice i bavljenje sportom, a jedina im je obveza čistiti svoje sobe. Populacija je raznolika – od djece i običnih ljudi, do bivših zatvorenika, bivših narkomana, psihičkih bolesnika, mentalno retardiranih, alkoholičara. Čak polovica njih imaju pravo na smještaj u domovima, uglavnom psihički bolesnici, ali ih država ondje odbija smjestiti. Danijela Vidić kaže kako je posao u Prihvatilištu zahtjevan, ali naglašava:

– Ne smijemo osuđivati te ljude. Bez obzira kako su došli, oni su sada tu. Mnogi nisu ovdje svojim voljom ni krivnjom, ne piju, ne drogiraju se. Oni su ovdje zbog spleta nesretnih okolnosti, neisplaćenih kredita, hipoteka, otkaza…

U Hrvatskoj danas, prema nekim procjenama, ima više od 1000 beskućnika. Izuzev sistemskih ‘debelokožaca’, ugroženi su svi ‘mali’ ljudi. Ovrhe, propadanje obrta, nesretni slučajevi, mogu se dogoditi svakom od nas. Zato ovim ljudima ne smijemo lijepiti etikete. Tko zna što donosi sutra. Osim poskupljenja.

Nekad speleolog i stolar, danas bez doma
Dražen, čovjek u najboljim godinama, u Prihvatilištu je završio nakon što mu je propao stolarski obrt. Osim toga imao je i obiteljskih problema te je odlučio odseliti se od žene i dvojice sinova. On i žena danas su pred rastavom, ali u korektnim odnosima. Ni ona ni sinovi ne znaju gdje Dražen živi.

– Rekao sam im da sam iznajmio stan.

Dražen kaže kako je prošao cijeli svijet. Bavio se speleologijom, radio na naftnim postrojenjima u Libanonu, a kao stolar u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj… Informatički je pismen. Krenuo je i na studij naftnog rudarstva, ali zbog stolarskog zanata koji je naslijedio od djeda, nije ga završio. Danas se, kaže, sva vrata zatvaraju kada ljudi čuju u kakvoj je situaciji, pogotovo što se posla tiče. No, on i dalje pomalo zarađuje, a od onog što uspije uštedjeti kupuje alat kako bi jednog dana ponovo otvorio obrt. No, ovaj put, kaže kako će se baviti samo montažom i popravkom stolarije, umjesto ulaganjem u skupe strojeve i izradu stolarije. Jedna stvar ga ljuti:

– Prihvatilište je u 2. zoni. Dvojica-trojica vozača autobusa ZET-a prema nama su ponekad jako bezobrazni. Većina se ‘šverca’ dio puta. Jasno mi je da moramo platiti prijevoz, ali otkud ovim ljudima novac?

Sramotni potezi institucija
Zvonko Mlinar navodi niz primjera koji pokazuje svu besmislenost i nedosljednost hrvatskih propisa i nevjerojatnih poteza institucija:

– Prošle zime u Prihvatilište je došao beskućnik iz Požege. Centar za socijalnu skrb odbio mu je dati pomoć od 720 kn pod obrazloženjem da može sakupljati boce. Žalio se ministarstvu, koje je odgovorilo za šest mjeseci, iako je zakonski rok 15 dana, odnosno 30 dana ukoliko se zahtijeva dodatna dokumentacija. – Mnogi korisnici nemaju zdravstveno osiguranje jer se, nakon promjene statusa, nisu javili u HZZO u roku 30 dana. – Prihvatilište su nedavno posjetila četiri inspektora jer je netko prijavio da se drže dva psa. Crveni križ je platio 5000 kuna kazne, a Mlinar 1000 kuna kao odgovorna osoba.

Autor:Zoran Stupar
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.