Screenshot/Facebook

BELJAK TVRDI DA IDS NIJE KRIV ZA ULJANIK! Kajin ‘zakucao’: Imenom i prezimenom prozvao sve odgovorne

Autor: Iva Međugorac

Tko je lud u državi Hrvatskoj, pitanje je koje se na dnevnoj bazi nametne prosječnom puku, uslijed izjava hrvatskih političara. Tko je lud, zapitati se valja i nakon izjava saborskog zastupnika Kreše Beljaka, koji se gostujući na N1 televiziji dotakao sudbine Uljanika. Krešo, koji inače bez skrupule proziva kriminalce s vlasti, secirajući HDZ-ove afere, sada naime besramno brani IDS, naravno ne stoga što je naivan pa ne vidi što se u Uljaniku zbilo, već stoga što je IDS dio Amsterdamske koalicije, u kojoj sudjeluje i njegov HSS. “Ne vidim kako je lokalna uprava odgovorna za ovo što se događa u Puli. Lokalna uprava nema ovlasti i ne može biti odgovorna na razini u kojoj je to centralna država. Ljudi iz IDS-a su se dokazali na regionalnoj razini. Istra je najravijenija hrvatska županija. Da je Istra primjer cijeloj Hrvatskoj, Hrvatska ne bi bila na zadnjem mjestu u Europi. Cijela hrvatska industrija je uništena, tisuće radnih mjesta su izgubljene, Hrvatska je devastirana, opljačkana i opustošena”, govori tako Beljak govoreći o Uljaniku te dodaje da u svemu treba tražiti pozitivne primjere.  “HDZ je uništio državu dok je IDS Istru napravio najrazvijenijom. Ili Samobor. U Samoboru i Istri nikad nije HDZ bio na vlasti. Postoje ljudi koji gledaju opći interes i postoje ljudi koji gledaju samo interes svojih stranačkih uhljeba”, oštar je Beljak. Ostavljajući po strani sve HDZ-ove afere, koje je naprosto nemoguće negirati, treba podsjetiti kako je Amsterdamsku koaliciju upravo zbog Uljanika i IDS-a napustila stranka Pametno, kojoj je proradila naknadna pamet, jasno radi se o čistom populizmu, ali usprkos tome, taj potez u okvirima racionalne politike trebao bi imati kakvu, takvu težinu i poslati poruku ostalima koji tvore ovu koalicijsku karavanu koja se usput rečeno nada minimalno jednom mandatu u Europskom parlamentu. Ali kakva težina, hrvatski su političari debelokošci i licemjeri, koji moral grade prozivajući druge, a ignorirajući smeće iz ”svoje avlije”. Osim što Beljak, svojim izjavama o Uljaniku i Istri danas narod spušta na razinu idiota, valja napomenuti kako bi se u ovoj koaliciji lažnih moralista ona biblijska ‘tko je bez grijeha nek baci kamen prvi’ vrlo živopisno mogla primijeniti, pa bi tako zlobik mogao zaključiti kako tu moralnu koaliciju s europskim predznakom tvore provalnik u automobile Beljak, obnoviteljica Gunje Anka Mrak-Taritaš koja se za svoje sitne previde u imovinskoj kartici tek ispričala i prošla lišo te dakako IDS-ovci koji su priča za sebe. A kako glasi ta priča možda ponajbolje opisuju riječi njihova bivšeg kolege Damira Kajina, koji bez zadrške za propast Uljanika proziva upravo IDS_ovu vrhušku.

”Umjesto da vrhuška IDS-a podnese ostavku oni u napadu vide najbolju obranu.

Očekujem da će se Vlada RH i pravna država ozbiljnije pozabaviti situacijom u Istri jer Uljanik je samo vrh sante leda o kojoj desetak godina upozoravam. Krajnja odgovornost države bila bi da raspiše prijevremene izbore za Županiju i Grad Pulu”, poziva tako u svojem javnom obraćanju Kajin koji je poimence prozvao sve one koji su odgovorni za krah pulskog škvera.

”Tko je odgovoran za krah Uljanika?

§  Uprave, poglavito ona koja je osmislila privatizaciju Uljanik plovidbe.  Jednako tako i ona koja je pristala na tobožnje radničko dioničarstvo, a lijepo sam im govorio: “To će biti kraj Uljanika”.

§  Jakovčić, Miletić, Flego… jer su bili na čelu izvršne vlasti u Istri.

§  Aktualni sindikati koji drže NO, postavljaju uprave, biraju strateške partnere, izabiru direktora i dr. te izvode performanse umjesto da se posvete završetku preostalih 3-4 broda.




§  Revizori i Jadranbrod koji su dostavljali “kvazi” revizorska izviješća.

§  Vlada Zorana Milanovića koja je nonšalantno izdavala jamstva. Osobno sam tražio na zahtjev Rossande jedno u iznosu od 120 mil. $, ali sam upozoravao Vladu da Uljanik gradi brodove sa 15 mil. $ gubitaka, kao što sam bio protiv privatizacije Uljanika 2013., kao što sam odgovarao Rossandu da uđe u 3. maj, kao što sam nagovarao Sanadera 2007/08 da pristane na ulazak Uljanika u Viktor Lenac, a što se potom pokazalo sjajnim jer je to brodogradilište izišlo iz stečaja.

Nažalost, 2017. Jakovčić nas je zatekao izjavom da bi u Uljanik grupu mogla ući Palumbo grupa iz Napolija što se dogodilo 2018. 2019. dvojica vlasnika te grupe nepravomoćno su osuđena na 6 godina zatvora u Italiji).




§  Institucije, prije svega DORH, koji zna tko se od kooperanata bogatio na Uljaniku.

§  Oni radnici koji nisu radili, ali su iz Uljanika odnosili što se odnijeti dalo.

§  ISTARSKI MEDIJI

§  Vlada premijera Plenkovića koja je u siječnju 2018. bivšoj upravi na dispoziciju prepustila 96 mil.€, (plus 175 mil. kn za plaće), a znala je da posrnulo brodogradilište taj novac ne može vratiti.

§  Inertna istarska oporba

Prozivati vladu koja će za Uljanik u 2018. i 2019. morati izdvojiti 4.5 mlrd.kn je u najmanju ruku hrabro. To nije drsko, neodgovorno, bezobrazno, već mizerno.

Umjesto da se lokalna vlast pozabavi sama sa sobom, a uskoro bi slična sudbina mogla zadesiti još jednog pulskog brodara, oni napadaju Vladu. Što su Miletić, Flego i Jakovčić učinili da pomognu Uljaniku? Ništa. Onda barem ušutite. Uljanik je uništio IDS.

Trostruko više su potrošili na jelo i piće 2013. nego na pomoć radnicima Uljanika. Ljudi odlaze vani zbog lokalne politike. Istrijani, otvorite oči”, poručuje Kajin koji je na istarske anomalije upozoravao i ranije. Da IDS ima prste u propasti škvera poruka je koju je ovih dana odaslao i prvi čovjek istarskog HDZ-a Jurica Šiljeg u pripćenju za javnost, u kojem navodi kako je Vlada u posljednjih godinu dana učinila sve da spasi Uljanik u kojem je kako je rekao “IDS dvadeset godina haračio, kojem je plan bio od Pule stvoriti Monte Carlo s luksuznim resortima i jahtama, a u čiji se model Uljanik nikako nije uklapao”. Prema njegovim riječima, zid oko Uljanika bio je toliko visok da mu nitko izvan Pule nije mogao pristupiti, pa ni država koja je u gotovo tri desetljeća za Uljanik isplatila 8,3 milijarde kuna, a sve to dokazuju i Jakovčićeve izjave o ideji preseljenja Uljanika.

”IDS je u vrijeme Kukuriku koalicije svojom ucjenjivačkom pozicijom privatizirao Uljanik. Doveli su Rossandu na čelo Uprave i Končara na mjesto strateškog partnera te time zabili zadnji čavao u lijes Uljanika. Pitam vas što ste vi napravili u zadnjih godinu dana. Kakva je uloga Flege i Miletića u spašavanju Uljanika ili se sve svelo na medijsku kampanju koja ima za cilj stvaranje dojma o vanjskom neprijatelju”, upitao je Šiljeg kolege iz IDS-a te pozvao tu stranku da odgovori zašto je u vrijeme Kukuriku koalicije inicirao i proveo privatizaciju Uljanika, čime je smanjen utjecaj države.

·
”Tko je stvorio Rossandi i Končaru preduvjete za gašenje brodogradnje? Objasnite to poreznim obveznicima i objasnite zašto je Jakovčić bio u Nadzornom odboru Končareve tvrtke Afarak od 2013. godine i zašto mu je po toj osnovi isplaćeno više od 2,2 milijuna kuna ”, upitao je šefoce IDS_a predsjednik istarskog Županijskog odbora HDZ-a. ”Nema tog poreznog obveznika, građana i birača u Istri ili bilo gdje drugdje koji će reći da je to normalno. Isplaćena su državna jamstva, nema novca, nema brodova! Odgovorni za to nisu u Zagrebu, Bruxellesu ili Kini. Nažalost, oni su s naše strane Učke”, zaključio je Šiljeg. A da IDS ima doticaja s Uljanikom moglo se naslutiti i tijekom radničkih prosvjeda, i to samo kroz transparente na kojima su stajali natpisi ‘IDS mafija’. I porečki SDP koncem ljeta 2018.godine objavio je informaciju kako je IDS kroz institucije Grada Pule u GUP-u izbrisao Uljanik kao gospodarsku, proizvodnu djelatnost i na mjestu povijesnog i ponosnog Uljanika planirao tisuće suhih, morskih vezova. Što se afera Uljanik više raspliće, to je u IDS_u veća panika, koja se ako je suditi i po Beljakovim riječima prelila na cijelu Amsterdamsku koaliciju. Priču o krivici Vlade, i ugroženosti Istre, sve je teže progurati, unatoč svim mogućim i raspoloživim PR strategijama. Zanimljivo je kako je i Ivan Jakovčić, koji inače rado komentira društveno-političke aktualnosti, pa čak i one vezane za brodogradnju, u trenutku kada je proglašen stečaj Uljanika utihnuo. A dok Jakovčić šuti u kontekstu Uljanika nemoguće je ne spominjati upravo njega, jer unazad nekoliko godina baš je on primio milijunsku naknadu od tvrtke čiji je vlasnik bio donedavni potencijalni strateški partner Uljanika, poduzetnik Danko Končar.

Jakovčić je kao što je poznato godinama bio član NO Afarak Gropue sa sjedištem u finskoj prijestolnici, a u tvrtki je pak bio aktivan od 2013.godine. u tom je periodu podsjetimo ravnao IDS-om, no pod pritiskom javnosti nakon posljednjih zbivanja u istarskom kraju s pozicije u Končarevoj firmi je odstupio, a po svemu sudeći postepeno ga se odriču čak i oni čiji je politički otac donedavno bio.

U IDS-u je navodno stanje na rubu eskalacije, što ne čudi budući da je krah Uljanika te odlazak u stečaj zapravo i svojevrsni kraj IDS-ova višegodišnjeg upravljanja tim krajem. Inače, Jakovčić je od devedesetih politički aktivan, te su se sukladno tome za njime povukle mnoge afere no njegova izravna uloga u nijednoj prozivci nikada nije dokazana.

Mnogo je afera koje su se proteklih godina zavrtjele oko Jakovčića, ali zbog utjecaja i moći one su polako, ali sigurno pale u drugi plan. Priča je počela s aferom Dragonera-Barbariga. Članovi uprave Hypobanke iz te ere Gunter Stridinger i Wolfgang Kulterer kupili su milijun kvadratnih metara priobalja nacionalnog parka Brijuna, gdje se ništa nije moglo gradiuti za oko šest eura po kvadratnom metru. U hitroj urbanističkoj promjeni namjene u turističku zonu s mogućnošću gradnje, cijena metra kvadratnog penje se na 200 eura po metru kvadratnom. Profit- 480 milijuna kuna.

Sličnom postupku javnost je svjedočila u aferi Dajla. Okretalo se 500 milijuna kuna da bi se šuma koja ne vrijedi previše transformirala urbanistički u golfteren, a glasine po Istri upućuju na to da je iza svih afera stajao upravo Jakovčić. Nadalje, u klupko se upleo bivši ministar Veljko Ostojić kupnjom zemlje kod Rovinja za 900 tisuća kuna, na kojoj se nije moglo graditi. Tu pak po uhodanoj špranci dolaze urbanističke promjene to jest transformacija u turističko zemljište.

Bivši ministar prodaje zemlju za 25,6 milijuna kuna poduzetniku Dragutinu Biondiću, a za to u džep arhivira 24,7 milijuna. Gradonačelnici i načelnici odani Ninu, ali i oni javnosti manje poznati članovi IDS-a na taj način osiguravaju si lagodan i ugodan život, i ne samo sebi već i svojoj djeci. Javna je tajna na istarskoj političkoj sceni da se moćni Nino ne igra malim poslićima, njega zanimaju samo poslovi vrjedniji od 500 tisuća eura, repovi koji se vuku za njime dotiču se čak i EU parlamenta, gdje nas spomenuti zastupa.

Njemački investitor Georg List nedavno je javno Jakovčića optužio za reket. Na sastanku u jednom porečkom klubu zamolio je Jakovčića pomoć oko ishođenja dokumenata za izgradnju polo igrališta u blizini Motovuna. Uložio je pet milijuna eura u taj program, a na realizaciju uzalud čeka punih dvanaest godina. Jakovčić pristaje pružiti mu pomoć, ali pod uvjetom da isplati 500 tisuća eura njegovom suradniku Curiću. Nijemac odbija reket, a vrijedan projekt biva mu blokiran. Ova priča istarskom Županijskom odvjetništvu nije zanimljiva, a Jakovčić nikada nije zaintrigirao dvojac Bajić, Cvitan. Je li doista Jakovčić do sada bio pod svojevrsnom političkom i institucionalnom zaštitom ili su sve afere tek glasine zlobnih političkih konkurenata, pitanje je na koje za sada odgovor nije poznat.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.