foto: dnevno

‘ARKAN NIJE UBIO ĐUREKOVIĆA’: Svjedok protiv Perkovića i Mustača za Dnevno otkrio zapanjujuće informacije

Autor: Marin Vlahović

Knjiga odvjetnika Ante Nobila „Obrana“, izazvala je brojne kontroverze, a o svemu smo razgovarali i s poznatim hrvatskim emigrantom, Petrom Penavom. Direktan povod za razgovor, nisu samo teze koje Nobilo iznosi u svojoj knjizi, nego i privatna tužba Penave, koji tuži Nobila, zato što ga je Nobilo javno optužio za terorizam. Inače, Petar Penava, napustio je Hrvatsku 1969., a od 1970 aktivno sudjeluje u radu hrvatske emigracije. Svjedočio je na svim sudskim procesima protiv Krunoslava Pratesa, a kasnije Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Prema vlastitom priznanju, surađuje s njemačkim istražiteljima na rasvjetljavanju slučajeva udbaških likvidacija. Štoviše, Penava tvrdi da je jedan od glavnih pokretača procesa protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, te da je dokumente o njihovoj upletenosti u zločin, vidio još početkom devedesetih, kada je ako vanjski suradnik radio za SIS.

Gospodine Penava, u svojoj knjizi „Obrana“, odvjetnik Ante Nobilo prepričava više epizoda o pozadini slučaja „Perković“. Između ostalog, spominje i CIA-u. O čemu se tu zapravo radi i koji je mogući interes američke obavještajne službe za čitavu priču?

„Ma gledajte, sve su to izmišljotine. Kakva CIA! Iz pouzdanih izvora imam saznanja što je Nobilo radio, i gdje se stvarno kretao. Bio je tako u Crnoj Gori, gdje je tražio lažne svjedoke koji su trebali govoriti u korist Perkovića. U Berlinu se sastao sa sinom Vinka Sindičića, koji je trebao utjecati na svjedočenje svog oca. „

S obzirom da surađujete s njemačkim istražiteljima, imate li neka konkretna saznanja o izvršiteljima ubojstva Stjepana Đurekovića i Đure Zagajskog?

„Stalno se pokušavala plasirati informacija da su ubojice Arkan i Giška. To nije istina. UDBA uopće nije koristila kriminalce kao svoje ubojice, nego svoje zaposlenike, plaćene ubojice koji su radili za službu. Kriminalci su im služili da nas špijuniraju, dok su ubojstva odrađivali profesionalci. Ne mogu vam reći tko su izvršitelji ubojstva, no to sigurni nisu bili obični kriminalci. „

Josip Perković je pravomoćno osuđen. Po svemu sudeći, ostatak života, provesti će iza rešetaka. Zašto i dalje šutio? Ako je uistinu kriv, zbog čega istražiteljima nije ponudio važne informacije i dokaze, u zamjenu za blažu kaznu?

„Jednostavno, Nobilo mu je zabranio da govori. Perkoviću su tužitelji dali šansu, ali on je poslušao savjete svog odvjetnika, i sad je tu gdje je. „




Dobro, ali zašto mu Nobilo nije dozvolio da progovori o svemu pred njemačkim sudom? Ili bolje rečeno, da budem direktan, koga Josip Perković šutnjom štiti? Tko su osobe koje predstavljaju vrh ostavštine nekadašnje UDBE?

„Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima. Neke istrage još traju i vjerujem kako će se puna istina jednog dana saznati. „

Zašto pokrećete tužbu protiv odvjetnika Ante Nobila?




„Kao njemački državljanin, podigao sam preko svog njemačkog odvjetnika tužbu protiv Ante Nobila i tražim 20 000 eura, zbog iznesenih laži. Nobilo je tvrdio da sam slao bombe i proglasio me teroristom. Neka sad pred njemačkim sudom dokaže svoje tvrdnje. „

1990. se vraćate u Hrvatsku i radite u SIS-u kao vanjski suradnik. Tehnički gledano, odgovarali ste upravo Josipu Perkoviću, koji je u to vrijeme bio načelnik ove službe?

„Ne, ja nikada nisam odgovarao Josipu Perkoviću. Doduše, on me htio poslati u Hercegovinu da me tamo ubiju, ali sam to odbio. Ja sam radio za hrvatske emigrante i domoljube koji su se vratili u Hrvatsku. Mi smo bili struja koja se suprotstavila Perkoviću i njegovim udbašima. „

Tko je zapovjedno odgovoran za ubojstva hrvatskih emigranata?

„Naredbu bi dala Savezna služba državne sigurnosti, ali republička „UDBA“ je organizirala, i operativno vodila te izvršavala likvidacije. Nisu Srbi ubijali Hrvate. Nažalost, Hrvati su ubijali Hrvate. „

Vratimo se na ulogu odvjetnika Ante Nobila. Prema vašim saznanjima, koji je njegov interes u svemu?

„Nobilo možda ima i neke osobne razloge za sudjelovanje u cijeloj priči. Uostalom, i on je bio na terenu, kao sportaš putovao inozemstvom. Poznat je njegov susret s Mirom Barešić. Ali nije se on sukobio s Barešićem. On je pobjegao od Mire Barešića, zato što je Miro Barešić bio jači od njega. „

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.