fbpx
SAB laže gore od SUBNOR-a
+ AAA -

ANTIFAŠISTI SE TEK SADA SJETILI KEVINE JAME: ‘Misle da se plaštem antifašizma još uvijek mogu pokriti komunistički zločini!’

Autor: dnevno.hr

"Moja pokojna majka imala je više hrabrosti u svom malom prstu nego svi ti anonimni "antifašisti" zajedno. Ona se nije bojala govoriti o ubojstvu svoga oca i njegovim ubojicama ni onda kad je većina šutjela, a autori "odgovora" uživali blagodati propale im ideologije i države. Ako su Kaštelani, znaju to dobro", ističe Ratković u svom osvrtu na reagiranje tzv. antifašista koje prenosimo u cijelosti.

U tjedniku 7Dnevno objavljen je nedavno dio teksta o Kevinoj jami jer se ona u javnosti počela često spominjati u potpuno krivom kontekstu. I sad se oni, tzv. antifašisti, javljaju, misleći da su još uvijek u sustavu u kojem se plaštem antifašizma mogu pokriti njihovi zločini. Punih 25 godina otkako je tema prvi put otvorena u javnosti, antifašisti su se, čini se, iznenada i naglo probudili.

Reagiranje Udruge Antifašističkih boraca i antifašista grada Kaštela prenosimo u cijelosti, a potom i osvrt Siniše Ratkovića na njihov odgovor:

“Sada već pokojna Filka Ratković Stude iz Kaštel Novog prije svoje smrti napisala je pamflet o „nevinim“ žrtvama partizanskog zločina koje su završile u Kevinoj jami u svjetlu stradanja njezinog oca Vlade Stude. Gospođa Ratković smišljeno je čekala trenutak kada će njen sin Siniša objaviti pamflet o žrtvama, kada su već svi sudionici tih događaja koje ona navodi pomrli i ne mogu se braniti od laži koje je izmislila gospođa Ratković-Stude.


Ona svoj pamflet počinje događajima iz 1943. godine, odnosno padom fašizma 9. 9. te godine. Međutim, svoj put prema Kevinoj jami „Pape“ gospođe Ratković ucrtao je sredinom travnja 1941. godine, kada su tih dana fašističke horde iz pravca Trogira umarširale u Kaštela i kada je on, „Pape“, s grupicom istomišljenika u Kaštel Novom na staroj Kaštelanskoj cesti dočekao ih s buketima cvijeća i pozdravom skandirajući: „Buono arivate nostri! (Dobro došli naši!)“

I tako su za cijelo vrijeme njihove vladavine Talijani za Vladu Stude bili „nostri“ (naši), što mu je omogućilo i dalje nesmetanu i unosnu trgovinu vinom, uglavnom s Italijom, a za što su oni od njega tražili izvjesnu protuuslugu… Osim toga i jedna njegova kćer se udala za oficira talijanske fašističke vojske.

Nakon uspostave fašističke vlasti u Kaštelima 1941., zavladao je strašan teror. Partizanski aktivisti su digli u zrak teretni vlak Zagreb-Split, južno od Sadinama, a iznad crkve Gospe od Stomorija. Poslije toga uslijedila je nezapamćena odmazda. Talijanski su fašisti uz asistenciju domaćih doušnika-denuncijanata pohapsili sedam djevojaka i mladića, mahom skojevaca i objesili ih na telegrafske stupove duž Kaštelanske ceste, kao opomenu. Među stanovništvom je zavladao strah. Uveden je policijski sat (coprifuogo). U školi se nije smjelo govoriti hrvatskim jezikom. Obavezno se učila i pjevala fašistička himna – Giovinezza. Talijanski učitelji i učiteljice mahom su dolazili iz Zadra i povremeno su s učenicima u nužnoj potrebi govorili slabim iskrivljenim hrvatskim jezikom. Mnogi od njih u školu su dolazili u fašističkim uniformama, da bi demonstrirali duh i silu fašizma.

Da ne govorimo o masovnom zatvaranju Kaštelana od zatvora Svetog Roka u Splitu do logora na Molatu i drugima po Italiji, batinanju i ricinusovom ulju itd…

Fašist Codemo „Piccolo maestro“ (Mali učitelj – tako prozvan zbog niskog rasta), inače upravitelj osnovne škole u Kaštel Novom, a ujedno i voditelj militantne zloglasne fašističke organizacije Gjill – Gioventu Italijana liberta (Đil) usred bijela dana zapalio je kuću partizana Marka Jurića koja je udaljena svega dvadesetak metara od kuće Vlade Stude. Kako je kuća bila u bloku, tako je izgorjela kuća obitelji Luke Dobrić i to ne slučajno, jer je Codemo saznao da u toj kući aktivistkinje AFŽ-a za partizane pletu odjeću. Trebamo naglasiti da je taj Codemo u Kaštel Novom zapalio i kuću partizana braće Beretin. Čuvar drva iz kule Čipiko nije bio nikakav čuvar, već je to bio Marko Jurić koji je tražio objašnjenje od Vlade Stude zašto su ga prijavili fašistima koji su mu zapalili kuću.

Osim Kevine jame, na sjevernim padinama Kozjaka nema nikakvih drugih jama koje u svom pamfletu spominje gospođa Ratković, ako ne misli na „Vrućine“, „Vlake“ i „Kljućanice“, polja u donjim Kaštelima, gdje su fašisti ubili grupu partizana i njihovih pomagača, a lokaciju su im otkrili fašistički doušnici i gdje su pobijeni Vlade Šimera, Ante i Duje Klišmanić, Mijo Božić, …….. Grgin (Spavalo).




Gospođa Ratković u svom pamfletu spominje grupu uglednih građana, njihovo hapšenje, odvođenje u Divulje i pogubljenje na groblju u Kaštel Novom. U ovoj priči gospođa Ratković navela je samo kraj, a vješto izbjegla početak. Svi su oni prije rata bili istaknuti orjunaši, a u ratu smatrali se četnicima. Mate Amat, čiji su neki članovi obitelji doista pogubljeni na groblju u Kaštel Novom, bio je četnički vojvoda i visoki oficir u četničkom pokretu Dalmacije. Pod njegovim pokroviteljstvom djelovala je naoružana četnička postrojba od četrdesetak četnika stacioniranih u hotelu Rivijera u Kaštel Novom. Nakon rata, kao visoko pozicionirani četnik, Mate Amat bježi u SAD, dobiva američko državljanstvo i nakon što su donekle zacijelile ratne rane, nekoliko puta je posjetio Donja Kaštela i svoju rodnu kuću.

Nakon kapitulacije Italije, od strane partizana u Kevinoj jami je završila nekolicina svima tada poznatih talijanskih špijuna i nije istina da su masovno kamionima tamo odvođeni talijanski vojnici, a istina je da je nakon dugotrajnih teških i krvavih borbi, po oslobođenju Knina, u toj jami završio jedan „kontingent“ četnika. Dapače, zarobljeni talijanski vojnici su pušteni da se vrate kući, te su brodovima odvezeni u Italiju, a neki su se priključili partizanima, te je u Splitu bio formiran „bataljon“ Giuzeppe Garibaldi.

Posebno je podla i rigidna laž kojom gospođa Ratković govori o Josipu-Bepu Babinu. Laž je da je neki izmišljeni Trogiranin Vinko, prema njenom pisanju bio odgovoran za smrt njezina oca jer je navodno on u Općinskom vijeću Donja Kaštela glasao protiv zaposlenja Josipa-Bepa Babina, sina, ne vijećnika, kako ona tvrdi, već načelnika općine Donja Kaštela Filipa-Balde Babina. Josip Bepo Babin u tom periodu je kao civil imao vrlo dobro državno zaposlenje u Divuljama i bio na izvoru važnih vojnih informacija i u blizini nabave oružja za budući ustanak.




Bepo Babin se nikome nije osobno osvetio, pa čak ni onima koji su pokazali Talijanima gdje postaviti zasjedu u kojoj je poginuo Ante Savin-Manistra, a on lakše ranjen i čudom ostao živ, kao ni onima koji su mu u noći 22. 4. 1943., na Veliki četvrtak, ubili oca, časnog starca od preko 70 godina, istaknutog HSS-ovca i zadnjeg načelnika općine Donja Kaštela, a nije bio ni komunist ni partizan, već je ubijen samo zato što je bio Bepov otac (vidi knjigu don. Frane Ivasovića – K. Stari iz života i njegove povijesti, str. 193 i 202). Za naglasiti je da je zajedno s njim ubijen i Štafiličanin, 26-godišnji Janko Gruica.

Na tom istom mjestu, ali 5 mjeseci kasnije, strijeljan je fašistički komesar, u stvari načelnik općine Donja Kaštela Matteo Mirosevich, strah i trepet stanovništva Donjih Kaštela, inače advokat iz Imotskog.

Bepo u vrijeme „strašnih“ zločina nije ni bio u Kaštelima, već je kao komandant 4. dalmatinske brigade zapovijedao obranom Klisa, gdje je preko 20 dana zadržao Nijemce i ustaše da ne prodru u Split i okolicu, čime je omogućio partizanima da izvuku sve vrijedno i potrebno što je ostalo od propale talijanske vojske.

Posebno je licemjerno od gospođe Ratković, da je Josip Bepo Babin počinio suicid zbog navodno probuđene savjesti za zločine koje je počinio u ratu. Prava istina je u tome da je Bepo posljednjih godina života bio teško bolestan od Parkinsonove bolesti i kada je saznao (a što su mu ukućani krili) da mu je 30 godišnji sin Filip, inače inženjer arhitekture zaposlen u GP Lavčević bolestan od raka i da mu preostaje još svega nekoliko mjeseci života, shvatio je da nema svrhe da dalje živi.

Vlade Stude je imao i brata Antona koji se nije slizao s Talijanima i nije imao nikakvih neprilika s partizanima, a nakon rata bio je vrlo cijenjena osoba, kako od građana tako i od vlasti i inicijator je osnivanja Turističkog društva u Donjim Kaštelima, te je bio dugogodišnji član njegovog Upravnog odbora.

I još nešto, u Kaštel Novom je u Đardinu postavljen spomenik ubijenim svećenicima u Kaštelima, čemu se protivio i sam župnik Kaštel Novog, don Luka Vuco, jer u Kaštelima ni jedan svećenik nije ubijen, zatvaran ili proganjan od strane partizana, niti kasnije od strane Narodne vlasti. Štoviše, neki kaštelanski župnici su zdušno pomagali Narodnooslobodilački pokret.

Ovaj odgovor na laži gospođe Ratković na traženje nekih građana Donjih Kaštela koji se sjećaju i pamte događaje iz tog vremena.

Udruga Antifašističkih boraca i antifašista grada Kaštela”

Osvrt Siniše Ratkovića, bojnika u miru, na odgovor antifašista grada Kaštela

Da tema nije tragična, bilo bi mi smiješno. Neko opskurno i meni potpuno nepoznato društvo pod nazivom Udruga Antifašističkih boraca i antifašista grada Kaštela (u daljnjem tekstu UAbiagK) šalje odgovor o nečemu što ih nitko nije pitao. Iz naziva te udruge predmnijevam da se sastoji od dijela nekadašnjeg SUBNOR-a, novoprosvijetljenih boraca protiv “ustaških guja” i njihovog pionirskog pomlatka.

Ma tko oni bili, nisu imali dovoljno pristojnosti da se potpišu imenom i prezimenom, što u javnoj komunikaciji pokazuje minimum dobrog odgoja. To se uči u obitelji od malih nogu. Moja pokojna majka i ja smo naše tekstove objavljivali pod punim imenom i prezimenom. Mi se nemamo čega stidjeti. Osim toga, ja svako ljeto nekoliko mjeseci provodim u Kaštel Novom. I vjerujem da me većina mještana, posebice starosjedilaca, pozna. Ni jedan od njih nikad mi nije pristupio i izrazio svoje negodovanje objavljenim tekstovima. Upravo suprotno. A imali su vremena i prilike. I još uvijek imaju. I još nešto na početku: moja mama se nikad nije prezivala Ratković Stude. Nikad nije upotrebljavala ovakvu kombinaciju djevojačkog i udanog prezimena. Informator UAbiagK-a je malo pogriješio. Gledao je na krivo mjesto. I njeno ime je Filomena. Filka je za prijatelje, a ovi iz UAiagK-a sigurno to nisu.

Kevina jama šutnjom zavijena

O Kevinoj jami se prvi put počelo pisati u Slobodnoj Dalmaciji ujesen 1990. godine na poticaj njihove novinarke koja obavila razgovor s mojom majkom. Kroz nekoliko brojeva objavljeno je više tekstova i komentara, razgovora s raznim ljudima i nekolicinom stranačkih čelnika. Serijal tekstova je uključio i reagiranje tadašnjeg SUBNOR-a. Tada su oni mog djeda Vladimira Studu optužili, prilično nemaštovito, da je noću za vrijeme okupacije vodio Talijane do partizanskih kuća i izvodio slične nepodopštine. SUBNOR se tada malo zaletio s optužbama pa kad su shvatili da one “ne drže vodu” neki njihovi članovi javno su se povukli iz polemike i i isto tako javno ogradili od tih budalaština. U svojoj arhivi imam sačuvane te novine, pa ako me likovi iz UAbiagK lijepo zamole, rado ću im ustupiti preslike.

U rujnu 1993. godine ponajviše zaslugom obitelji žrtava te Poglavarstva Grada Kaštela i Općine Radošić uređen je okoliš jame i postavljen je kamen s jednostavnim natpisom: Kevina jama. Služena je sv. misa pred mnoštvom puka, ne samo iz Kaštela. Nazočili su dužnosnici svih razina – od predstavnika mjesnih odbora, općina i gradova, do dužnosnika Republike Hrvatske. Tada je Jama napokon postala Grob. Nitko, ni ondašnji SUBNOR ni sadašnji UabiagK, a ni nitko treći, nije se tada oglasio. Zašto nisu?

U tjedniku Hrvatsko slovo 2003. godine objavljen je integralni tekst (složen u četiri poglavlja, a protegao se kroz desetak brojeva tog tjednika) čiji je autor moja majka. U njemu iznosi još više podataka te opisuje događaje od ubojstva svog oca pa zaključno do posvećenja Jame. Ni tada, zamislite, nitko ne ragira. Još jedno veliko Zašto nisu?

I eto nas u 2015. godini. U tjedniku 7dnevno objavljen je dio teksta (prvo poglavlje) o Kevinoj jami samo iz razloga jer se u javnosti počela često spominjati u potpuno krivom kontekstu.

I sad se oni, tkzv. antifašisti, javljaju. Punih 25 godina otkad je tema prvi put otvorena u javnosti oni su se iznenada i naglo probudili. I gle čuda, našli su se u stvarnosti u kojoj se ne snalaze. Misle da su još uvijek u sustavu u kojem se plaštem antifašizma mogu pokriti komunistički zločini. Ili ih barem opravdati u ime viših ciljeva. A sad malo o njihovom nezatraženom odgovoru, reakciju na “pamflet” kako su, koristeći svoj bogati vokabular, izvoljeli nazvati tekst moje majke.

Prvo su naveli da je pokojna, što je točno (umrla je 6. studenog 2013. g.). I to je jedina točna činjenica u toj njihovoj loše napisanoj umotvorini. Nakon što konstatiraju da nije više među živima, već u sljedećoj rečenici na teret joj stavljaju da je “smišljeno čekala trenutak kad će njen sin Siniša objaviti njen pamflet o žrtvama…” jer je, kao, čekala trenutak da svi upleteni pomru. Uključivo i ona.

SAB laže gore od SUBNOR-a

Tekst u 7Dnevno objavljen je godinu i pol nakon njene smrti. Zar zaista mislite da ja mogu komunicirati s pokojnicima, pa makar to bila i moja mama? I da mi ona tako daje naputke? Pa ako je i od bezbožnika, previše je. Točnije je tumačenje da su ti hrabri borci i njihovi novokomponirani prirepci čekali da moja majka umre da bi je onda bezobzirno i zaštićeni anonimnošću mogli optužiti za navodne laži za što nisu imali petlje dok je bila živa. Jer se ona ne bi libila glasno im reći istinu. Moja pokojna majka imala je više hrabrosti u svom malom prstu nego svi ti anonimni “antifašisti” zajedno. Ona se nije bojala govoriti o ubojstvu svoga oca i njegovim ubojicama ni onda kad je većina šutjela, a autori “odgovora” uživali blagodati propale im ideologije i države. Ako su Kaštelani, znaju to dobro.

U tekstu na koji reagiram naveden je glavni krimen Vladimira Stude: da je, navodno, pozdravio Talijane pri njihovom dolasku. Otkud su sad ovi to izvukli? Toga se čak ni SUBNOR prije 25 godina nije dosjetio! Pribavljeni su novi, svježi svjedoci? I čak kad bi to bila istina, to je bio razlog što su ga potajice i mučki ubili? I, zamislite, kao sljedeću optužbu navode: trgovao je za vrijeme njihove (talijanske) vladavine. I to, pazi sad, s Italijom! Možda je za vrijeme talijanske okupacije trebao trgovati s Englezima, Amerikancima i Rusima? A trgovao je, za informaciju autorima “odgovora”, i za vrijeme Austro-Ugarske, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tijekom okupacije… Sigurno bi nastavio i nakon “oslobođenja” (hrvatski Prevrat) da mu Kompartija i njeni vjerni izvršitelji nisu 1943. godine oduzeli ne samo život nego i imutak. Svi, pa i autori “odgovora”, znaju gdje je bila obiteljska vinarija i kako je završila. A ako su neki od njih iz Donjih Kaštela, kako navode, znat će kuda su odnesene opljačkane dragocjenosti iz naše obiteljske kuće. I sve U ime naroda i na korist pojedinaca iz slavne Narodnooslobodilačke vojske. Navode još jednu tešku optužbu – citiram: “Osim toga i jedna njegova kćer se udala za oficira talijanske fašističke vojske”. To je još jedna njihova glupa i smiješna tvrdnja. Mislim da su se malo zaigrali i pogriješili: činjenica je da je jedna od sestara otišla s obitelji (suprugom i sinom) živjeti u Trst, ali tek nekoliko godina nakon završetka rata. A do tada su živjeli u Splitu. A njen suprug nije bio Talijan. Čak i da je bio to što mu se pripisuje, u čemu je tu grijeh Vladimira Stude? Ah, ti informatori. Stvarno se na njih ne možeš uvijek osloniti, zar ne?

Neću se osvrtati na dijelove “odgovara” koji opisuju događaje u Kaštelima za vrijeme okupacije jer o tome malo znam, a nemaju apsolutno nikakve veze s predmetnom temom. Iskreno govoreći, nimalo me ni ne zanima. Isto tako, kakve veze ima spomenik ubijenim svećenicima u Đardinu u Novom s Kevinom jamom? O pojedincima koje spominjete ne želim ništa govoriti. Oni iz UAbiagK koji su sada reagirali mogli su, da su htjeli i imali obraza, o tome pitati moju majku dok je bila živa. Moja majka, a ni ja nismo ni jednom riječju pokušali umanjiti teror i zločine koje su počinili Talijani, Nijemci ili ustaše bilo gdje, a posebice ne u Kaštelima. Za njih nema opravdanja. Ali mi ne govorimo o tome. Govorimo o zločinu, ne samo jednom, koji su počinjeni, a koje članovi udruge tkzv. antifašista negiraju i danas. Kao da smo još uvijek u njima nikad neprežaljenoj Jugoslaviji u kojoj se o takvim stvarima moralo šutjeti pod prijetnjom zatvora. Zapamtite: istinski antifašist je ujedno i istinski antikomunist. Ne možete (opravdano) optuživati jedan totalitarni režim i istovremeno (neopravdano) veličati drugi. Osim ako nisi član UAbiagK. I sličnih jugonostalgičarskih kružoka.

Komunizam iz njih ne izlazi

Zanimljivo je da oni u svom “odgovoru” spominju ORJUNU, o kojoj u tekstu moje majke nema ni slova. Još je zanimljivije što ničim izazvani priznaju ubojstva nekoliko članova jedne obitelji samo zato jer je jedan od njih bio u četnicima. Za čuđenje je i zgražanje način kako i dan danas članovi UAbiagK sasvim normalno i hladnokrvno pišu o tim mrtvim osobama stadalim isključivo na temelju kolektivne odgovornosti. Oni su, možda, stvaranjem RH izašli iz komunizma, ali komunizam iz njih očito nije. Moram priznati da sam iz njihovog “odgovora” nešto i naučio: “kontigent” znači grupu ljudi (ovaj put govore o četnicima iz Knina) koji završavaju u jami. Lako je zaključiti da je i moj djed bio dio jednog “kontigenta”. Kod vrlih “antifašista” lakoća ubijanja jednaka je lakoći govora. Da im se pruži prilika i danas bi “kontigentirali” neistomišljenike. Ne mogu se oteti dojmu da “antifašistički odgovor”, nimalo slučajno, koincidira s riječima predsjednika jedne nam susjedne a autorima pisma očito i prijateljske države, koji je nekako u vrijeme nastanka pisma izjavio da je današnja Hrvatska uskrsnuće Pavelićeve NDH. Antifašistima prošlim i sadašnjim svaka Hrvatska je ustaška.Ne bih volio da likovi iz te grupe pomisle da sam ja protiv antifašista. Naprotiv! Ja sam ponosni antifašist koji se u Domovinskom ratu borio za obranu, a potom i oslobođenje naše Domovine. Borio sam se protiv agresorskog srpskog fašizma čiji su pripadnici na svojim kapama nosili dvije oznake: komunističku crvenu zvijezdu petokraku i četničku kokardu. A meni su one istoznačnice. I na kraju ponuda UAbiagK i, kako oni navode, nekim građanima Donjih Kaštela: organizirajte javnu tribinu na temu Kevina jama i neka se na njoj argumentirano jednom zauvijek rasvijetli istina. Ako to napravite i mene pozovete, rado ću se odazvati.

Radujem se našem susretu!

Siniša Ratković, bojnik HV-a u miru

Autor:dnevno.hr

ZADNJE VIJESTI

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.