Ante Tomić, Jelena Lovrić i Jurica Pavičić složno: ‘MILANOVIĆU ODLAZI, DOBRO NAM DOŠEL TOMICE…’

Autor: Domagoj Madžar

Jutarnji list je najbolji barometar što će se dogoditi na političkoj sceni. Predvidio je još 1998. prvu veliku promjenu vlasti u Hrvatskoj i od onda je nepogrešivo birao i služio svim premijerima od Račana, preko Sanadera do Milanovića. Sada su zakleti ljevičari prepoznali svog novog boga u Tomislavu Karamarku. Istina, u zadnji čas, ali nikad nije kasno početi pisati i govoriti stvari koje bi se novom gazdi mogle svidjeti.

Čini se da su u ‘Jutarnjem’ novinari ekspresno poslušali svoga gazdu. Nakon što im je prošli tjedan Hanžeković uputio pismo u kojem izričito traži da se više propagira desna opcija, ‘uvaženi’ komentatori su već ove subote složno i odlučno napali aktualnog premijera.

Svjesni činjenice da bi – više po inerciji – ponovno moglo doći do promjene vlasti, ‘velika’ novinarska imena i uvjereni ljevičari poput Jelene Lovrić, Jurice Pavičića i Ante Tomića su po tko zna koji put’ odjenuli novi dres ulagajući se možebitnom novom gazdi Tomislavu Karamarku, a bjesomučno napadajući šefa vlade i SDP-a.

Ante Tomić oliti ‘novinar godine’ koji se može pohvaliti da je od čitatelja zaista dobio sve moguće pohvale i priznanja pa čak i kante izmeta, tako u subotnjem “Magazinu” Jutarnjeg lista piše:

“Uoči izvjesnog izbornog poraza SDP-a naši najizvrsniji talenti i umovi u duhu migriraju udesno, vrhunski pravnici, povjesničari, advokati i novinari (a među njima i ja) mlate po vlasti u odlasku neštedimice kao Maksim po diviziji, dosjetljivo ismijavajući nesposobnost Zorana Milanovića, pa i ako su ga do prije koju godinu od dragosti zvali Zoki (kao i ja) nudeći se kadšto sasvim diskretno i izokola a kadšto sasvim otvoreno i besramno skorim novim pobjednicima. Trude se zatim biti primijećeni, na televiziji i novinama, govore stvari za koje procjenjuju da bi se Tomislavu Karamarku mogle svidjeti (pa kako neću onda ja) ili se neshvatljivo pojavljuju iza njega u kazališnim lobijima, u periferijskim trgovačkim centrima i autopraonicama, za susjednim stolovima u restoranima. Tomica ih neočekivano susreće dok džogira po Cmroku, jede janjetinu na Boraji ili roni u Modroj špilji na Biševu. Izvede li Karamarko djecu u zoološki, novi mu obožavatelji vedro mašu iz kaveza sa čimpanzama. Ehej, kako je, pozdravljaju ga kod pisoara na benzinskoj pumpi Janjče – pa zašto ne bi i ja…. I Tomislav Karamarko će najkasnije za četiri godine otkriti tko ga zaista voli a tko se samo pretvara, reče Ante i odšeta do Trga žrtava fašizma, sjede onako slučajno preko puta središnjice ne bi li onako slučajno susreo budućeg šefa kojem će vjerno služiti slijedeći mandat – u tiskovini koja je vjerno i bez fige služila svim premijerima od 2000. naovamo – Račanu, pa Sanaderu, pa opet Sanaderu, pa Milanoviću i sada će – ako bude sreće i Karamarku.

Nekoliko stranica prije Tomića u subotnjem Jutarnjem može se pročitati veliki intervju s međunarodnim tajnikom HDZ-a Mirom Kovačem kojeg su u toj novinskoj do jučer besramno ismijavali, a danas ga nazivaju “jednim od najžešćih kritičara politike Vlade Zorana Milanovića” koji u intervjuu na dvije stranice točno 17 puta spominje ime aktualnog premijera i pet puta ime ministra unutarnjih poslova, a tek dva puta ime svog stranačkog šefa.

Opet, par stranica prije, glavna lijeva ideologinja u hrvatskim medijima od propasti Jugoslavije do današnjih dana, Jelena Lovrić neutješno nariče nad skorom sudbinom Zorana Milanovića optužujući ga doslovce za izdaju:

“Izgleda da će Zoran Milanović opet postati žrtva vlastitog karaktera. Ipak će izgleda pretvoriti gotovinu u veresiju. Sve što je na domaćem i inozemnom planu zaradio humanim i dostojanstvenim načinom nošenja s izbjegličkom krizom, premijer Zoran Milanović mogao bi izgubiti svojim posve avanturističkim zalijetanjem u trgovinski rat sa Srbijom. Sam je sebi podmetnuo nogu, kaže Lovrička i ljutito zaključuje kako je razočarao i svoje stranačke drugove i građane Hrvatske.




Bulumentu napada na Milanovića zaključio je Jurica Pavičić koji je hrvatskog premijera napao zbog kamionskog rata sa Srbijom. Iako nevoljko, kazavši kako mu se Vučić zapravo ne sviđa, Pavičić je ipak stao na stranu srbijanskog premijera.

“Ma što god mislili o sadašnjoj srpskoj politici, čini se da je potrebno po stoti puta ponoviti činjenicu koja se u Hrvatskoj zadnjih dana namjerno zamagljuje. Naime, Srbija nije kriva za sadašnje hrvatske izbjegličke neprilike…. Svađamo li se mi doista sa Srbima oko toga hoće li Sirijci koji će ionako završiti u Mađarskoj završiti u Mađarskoj preko Horgoša ili će pak završiti u Mađarskoj preko Bapske?. Ušao je Milanović u programirani i besadržajni fajt s Beogradom koji je njegovu vlastitu opoziciju doveo u lose-lose situaciju… “, tvrdi Pavičić u duhu nove uređivačke politike u Jutarnjem.

jutarnji




Na koncu, i cijela je naslovnica današnjih novina koncipirana protiv Milanovića koji je, kažu urednici, “U ratu sa svima: i sa Srbijom i sa učiteljima i sa Vučićem i sa Karamarkom i sa poduzetnicima”…

Dok je novinu vodio Nino Pavić, on je najmanje godinu dana prije izbora znao prepoznati tko će pobijediti pa je Račanu okrenuo leđa i priklonio se Sanaderu još sredinom 2002. godinu i pol prije izbora. Sanadera nije ostavio do samog kraja, ali je Jutarnji počeo naginjati Milanoviću čim je Kosorica preuzela HDZ-ovu vladu sredinom 2009. Dakle čak dvije godine prije izbora.

Sada su u Jutarnjem okrenuli ploču 40-ak dana prije izbora, odnosno na samom kraju balade. Ne govori li i to dovoljno o sadašnjim Hanžekovićevim urednicima i novinarima…

Autor:Domagoj Madžar
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.