Boris Scitar/PIXSELL

Andrej Plenković pogrešan je čovjek u najgorem vremenu za Hrvatsku

Autor: Marin Vlahović

Prije nekoliko dana Index je objavio tekst o zločinima Armije BiH nad Hrvatima, uz podnaslov „Protjerivali civile,rušili crkve, mudžahedini zarobljenima rezali glave“. Tekst se dugo nalazio na njihovoj stranici i skupio je veliki broj komentara, a u nedjelju navečer kada sam ponovno ušao na njega, našao sam ga očišćenog od svih komentara i lajkova. Pretpostavljam da su tekst objavili, kako bi prividno pokušali demonstrirati nekakvu lažnu neutralnost i dosljednost u osudi svih zločina, neovisno o tome tko su žrtve, a tko počinitelji. Tekst je napisan korektno i sa zaključnom primjedbom kako u njemu nisu navedeni svi zločini Armije BiH nad Hrvatima, jer bi to bilo suviše „ekstenzivno“, odnosno ne bi stalo u jedan tekst.

Nakon prvotne zbunjenosti čitatelja ovog portala, počeli su prvi komentari koji su sramežljivo najavljivali ono što slijedi. Za početak, neki čitatelji su se pitali što je pisac teksta htio reći i u čemu je njegova poanta? Poslije toga, krenulo se otvorenije uz poznatu podvalu o Hrvatskoj kao agresoru na Bosnu i Hercegovinu, istovjetnog, ako ne i goreg zločinačkog predznaka od Miloševićeve Srbije. Na tu tvrdnju, koju je lako osporiti temeljem notornih činjenica, nadovezali su se komentatori koji su muslimanske zločine prozvali samoobranom od  pravomoćno dokazanog „udruženog zločinačkog pothvata“. Tijekom dva dana, ispod teksta se skupila gomila komentara, punih izljeva mržnje prema Hrvatima i gotovo blasfemičnih opravdanja zločina. Bio je to pravi mali virtualni grad stvarnih i lažnih profila, koji nemaju nikakvog poštovanja prema ubijenoj djeci, ženama, starcima i zarobljenim vojnicima i to iz samo jednog razloga- zato jer su žrtve Hrvati.

Komunikacija društva je na dnu

Možete li uopće zamisliti kakve su gadosti pisane i u kojoj količini, kada se i sam Index odlučio za tako opsežno čišćenje? Je li moguće da su se posramili svog čitateljstva kojeg sustavno oblikuju da upravo tako misli i reagira? Ipak, u dublje razloge zašto su nestali komentari, ovom prilikom, nemam potrebe ulaziti. Uostalom, ovo što pišem, nije nikakva novost. Komunikacija i društveni dijalog, trenutno su na najnižoj razini u posljednjih  trideset godina. Rat je bio mnogo teže razdoblje za Hrvatsku, ali su se barem upotrebljavale lakše riječi. Ovo danas je verbalni građanski rat i genocid, smrt kulture i jezika, preko kojega se posljedično i zasad samo imaginarno, ubijaju oni koji nam iz nekog razloga smetaju. Radi istine, moram napomenuti kako se govor mržnje širi i s druge strane političkog spektra, što je u konačnici dovelo do stvaranja dubokog i širokog ponora unutar samog naroda. Najpopularniji komentar, ispod teksta o svećeniku koji je kupio Mercedes bio je svojevrsni panegirik drugu Titu koji se znao obračunati s klerom. Normalno, mnogi od vas će reći kako se s druge strane nalaze orjunaši, četnici, Srbi, jugo-fašisti i da to nisu Hrvati, ali tu griješite. Izuzev ratnih stradalnika, svaki Hrvat je podložan virusu mržnje roda svoga.

Motivi su različiti i ne može se reći da su najodgovorniji ljevičarski mediji, antife i civilno društvo. Oni svakako doprinose takvoj atmosferi ali najveći problem su odnarođeni političari i njihovi prateći uhljebnički orkestri. Ta kasta predstavlja neiscrpan izvor negativnih priča kojima se širi beznađe, apatija i osjećaj niže vrijednosti među Hrvatima. Karta na koju igraju je generalizacija. Uzmu jednog svećenika i pretvore ga u profil cjelokupnog hrvatskog svećenstva Crkve. Stalnim ponavljanjem, ovaj postupak kod dijela građana stvara uvjerenje kako su svi svećenici, ili barem većina, lopovi, šovinisti i pedofili. Ubrzo postaje sasvim legitimno mrziti svećenike i Crkvu te naravno, vjernike koji ih štuju. Hrvatski narod je priča za sebe. Na prvi pogled, nije lako uvjeriti cijeli narod da je glup i bezvrijedan. Za izgradnju takvog uvjerenja, potrebno je tisuće senzacionalističkih tekstova, poluistina, ali i laži.

Niski kriteriji za biranje političke kaste

Hrvate se uči mrziti Hrvatsku. Sav taj trud bio bi jalov, kada autori ne bi imali dovoljno sadržaja i materijala. I tu se vraćamo na glavni problem, političku kastu, u kojoj su praktički svi kadrovi kontaminirani i kompromitirani. Taj soj ljudi, uistinu djeluje kao nečija loša šala. Čast iznimkama, ali ono što prevladava, kao da je birano po kriterijima najglupljih, najnepoštenijih, najneiskrenijih, najpohlepnijih i ponajviše častoljubivih ljudi u državi. Hrvatska vapi za pametnim, poštenim, suverenim i odlučnim vodstvom jednim autentičnim liderom naroda koji neće pred novinarima histerizirati o hibridnim ratovima, dok istodobno osobe koje je on imenovao, isisavaju milijune iz privatnog koncerna koji je zaplijenio propalom oligarhu.




Ovo što spominjem, tek je mala epizoda, fragment njegove neslavne vladavine. Hrvatskom vlada pogrešan čovjek, u najgore moguće vrijeme. Alternativa koja se nudi, katastrofalna je u svakom pogledu. Egzodus naroda se nastavlja, a sve veći broj onih koji ostaju, javno izražava gorčinu pa i mržnju prema ovakvoj Hrvatskoj. Nezadovoljni smo i nesretni do kosti. Ali osim teških i velikih riječi, malo je spremnih na velika i teška djela. Izgleda da su umjesto zajedničke borbe, Hrvati  izabrali polaganu smrt, a takva je najgora.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.