Marko Lukunic/PIXSELL

A GDJE JE NESTAO KLEMM? Otkrivamo tko mu je zabranio dolazak u Vukovar

Autor: Marin Vlahović

Prosvjed u Vukovaru, koji prema riječima njegovog formalnog inicijatora, gradonačelnika Vukovara, Ivana Penave, nije bio uperen protiv aktualne vlasti, okupio je dio značajnijih oporbenjaka, među kojima se našao i samo jedan saborski zastupnik HDZ-a. Stevo Culej, ostao je tako usamljen u svom prkošenju predsjedniku Vlade i stranke,  Andreju Plenkoviću.

Debakl unutarstranačke oporbe

Iako neki mediji mjesecima nagađaju, da upravo on stoji iza prosvjeda, nije se pojavio ni Milijan Brkić. Na ranije pitanja novinara, o svom eventualnom dolasku u Vukovar, Brkić je prije dva tjedna u Saboru, odgovorio sljedeće:

„’Ne znam hoću li ići na taj prosvjed, to ćemo vidjeti’- kratko je tada rekao Brkić, i time dodatno mistificirao čitavu priču. U narednim danima i tjednima, Plenković je polako, ali sigurno, po već uhodanom receptu, unosio razdor među braniteljskim udrugama, koristeći se doslovno kupljenim ljudima, poput generala Miljenka Filipovića, koji je mimo natječaja, uhljebljen na visoku poziciju šefa korporativne sigurnosti u HEP-u.

Što se tiče samog prosvjeda, on neupitno ima dvije važne dimenzije, ljudsku i političku, koje se nerijetko međusobno sukobljavaju. S aspekta humanosti i pravde, uistinu je monstruozno da Vukovarom danas slobodno hodaju silovatelji, zvijeri, osobe koje su upirale prst u svoje sugrađane i vikale- e to je ustaša. Nerad i opstrukcija hrvatskog pravosuđa, ne mogu se relativizirati ni preko čuvene abolicije naoružanih pobunjenika. Jer jedna stvar je nominalno pripadati paravojnoj formaciji, a sasvim druga, u toj uniformi počiniti konkretan zločin. Hrvatska država, nikada zločincima nije dala oprost, ali opet, u praksi, mnogi zločinci žive slobodno, i dok god je tako, žrtve i njihovi bližnji, neće naći mir i spokoj.

Što se može postići ovim prosvjedom?

Nažalost, krikovima, jecanjem i vapajem nevinih žrtava, sjećanjem na te bolne dane, ne može se izmijeniti stanje u pravosuđu. Nikog nije moguće prisiliti da preko noći privede krivce i osudi ih na visoke zatvorske kazne, pogotovo kada većina nije dostupna hrvatskom pravosuđu. Pravni proces ima svoj tijek. Procedura se provodi, a ne forsira, jer kada se tako radi, onda su rezultati katastrofalni. Naravno, problem su kadrovi, kako u pravosuđu, tako i u samoj policiji, gdje vladaju razne struje, klanovi i privatni interesi. Odnos prema neriješenim ratnim zločinima, ne može se odvojiti od svih ostalih problema u Hrvatskoj. Od ljudi koji sjede u državnim institucijama, brinući isključivo o vlastitoj materijalnoj dobiti i fotelji, ne može se očekivati ništa osim jalovog rada, ili namjernog nerada, sabotaže, pa i protudržavnog djelovanja.

Politički gledano, od svih stranaka, daleko najodgovorniji je HDZ. No, gradonačelnik Penava, poput discipliniranog stranačkog vojnika, ne želi to javno reći, nego se obrušava na institucije koje je stvorio i kadrovski formirao, upravo njegov HDZ. Neovisno o porukama Ivana Penava, Vukovarski prosvjed je definitivno bio usmjeren protiv današnjeg HDZ-a, kojem je na čelu dragi vođa Andrej Plenković. Problem Culeja, Penave, pa i odbačenog Hasanbegovića, Esih, i ostale ekipe, zapravo je bježanje od odluke da se konačno odmaknu od HDZ-ovog branda, i stvore vlastiti državotvorni pokret i stranku. Naime, svi oni su svjesni snage HDZ-a i zato bi ga iznutra mijenjali i oblikovali u nešto što HDZ nije, niti je ikada bio. Pravi HDZ- to smo mi, umišljaju si ovi epizodisti, nespremni da preuzmu ikakvu stvarnu odgovornost za budućnost zemlje. Njihovo kalkuliranje, najočitije dočarava izjava Milijana Brkića, koji je rekao, da će još vidjeti, hoće li ići na prosvjed. Puno se tu muti i kombinira, skupljaju nekakvi bodovi, i utabavaju pozicije za sljedeće izbore. Vukovarske žrtve i heroji ovog grada, zaslužili su bolje borce za svoju istinu i pravdu.

Hasanbegović, Esih i Željka Markić , kontaminirali su Vukovar

Zlatko Hasanbegović, nije se usudio reći niti jednu jedinu riječ, povodom sramotnog izbora Željka Komšića za predstavnika Hrvata u predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Kada je tako, pa o čemu mi onda ovdje govorimo? O kakvom se selektivnom domoljublju i borbi za interese Hrvata ovdje radi? Gospodin Hasanbegović, nije zaslužio ni da po Vukovaru hoda u cipelama, a kamoli da se tamo predstavlja kao lider nekakve tobožnje desnice. Na uvijek nasmijanu Brunu Esih, ne treba trošiti previše riječi. Ovom duetu, sada bi se trebali pridružiti Stevo Culej, a možda i sam Ivan Penava, čije dodvoravanje Plenkoviću, vjerojatno nije dovoljno udobrovoljilo tog prividno europskog birokrata, ustvari malog partijskog diktatora, koji ne trpi nikakvu opoziciju, i nema sluha, za bilo čije drugačije mišljenje. Ta amorfna masa bezličnih karaktera, jednih, drugih i trećih, doslovno guši ovu zemlju, i sve koji u njoj žive. Stvarne su žrtve, stvarna je nepravda, stvarna je vječna tuga, ali nitko od njih nije stvaran.

Zanimljivo, nije se pojavio ni nekadašnji lider braniteljskog prosvjeda u Savskoj, Josip Klemm. Zoran Maras, predsjednik Udruge specijalne policije, doveo je 9 autobusa umirovljenih specijalaca, ali među njima nije bilo Josipa Klemma, koji se tajanstveno povukao iz politike. Iz povjerljivih izvora smo dobili informaciju da je Klemmu dolazak na prosvjed zabranio upravo Milijan Brkić?! Ne znamo je li to istina, no činjenica je da na prosvjedu nije bilo ni Brkića, ni Klemma. Ali zato se pojavila Željka Markić, koja je nakon Oluje pisala izvještaje o zločinima nad Srbima. Dvadeset godina kasnije, sjetila se da su u tamo nekom Vukovaru, stradali Hrvati. Sve u svemu, teško je kroz priču o ovom prosvjedu odvojiti politiku i ljude ali jedno je sigurno. Dok se ne pojave pravi ljudi, neće biti pravde, kako za Vukovar, tako ni za cijelu Hrvatsku.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.