Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX

Hrvatska Todoriću ne duguje ništa: Za propast mu nisu krivi Plenković i njegova ‘mafija’

Autor: Ratko Bošković/7dnevno

Generacije i generacije hrvatskih građana bit će obvezane Todoriću vraćati novac – rekla je saborska zastupnica Dalija Orešković na sjednici saborskog Odbora za pravosuđe, kojem se na dnevnom redu našao sudski postupak protiv Ivice Todorića i njegovih najbližih suradnika u ugašenom Agrokoru. “Ako govorimo o iznosu od sedam milijardi (eura) o kojemu Todorić govori, to je jedna četvrtina proračuna zemlje“, nadovezao se predsjednik oporbenog SDP-a Peđa Grbin, po struci odvjetnik kao i Dalija Orešković.

Riječ je o arbitražnom procesu (tužbi) koju su dvije nizozemske tvrtke, Adria Group B.V. i Adria Group Holding B.V., u ožujku 2020. godine pokrenule protiv Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu, SAD, koji djeluje u okrilju Svjetske banke. Sud je 2. ožujka 2020. registrirao spor pod brojem ICSID Case No. ARB/20/06 pa tok njegova rješavanja putem interneta može pratiti svatko na svijetu. A vlasnik je 96,28 posto dionica nizozemske tvrtke Adria Group Holdinga B.V., kao što je poznato, Ivica Todorić iz Zagreba.

Posebna namjena

Najprije, kakva je to kompanija Adria Group Holding B.V. kojoj je Ivica Todorić 96,28-postotni vlasnik? Nakon uvida u nizozemski sudski registar novinarka tjednika Globus Vanja Nezirović u travnju 2017. napisala je da temeljni kapital te tvrtke iznosi milijardu i 170 milijuna eura te da je tri godine ranije tvrtka prijavila dugoročno zaduženje od 505 milijuna eura. Na čelu tvrtke u četiri godine izmijenilo se nekoliko direktorica i direktora iz Den Haga i Edama.

Foto: Damir Krajac / CROPIX

 

Po svemu sudeći, Adria Group Holding B.V. tipična je offshore “tvrtka poštanski sandučić” posebne namjene (eng. SPC, special purpose vehicle), kakve osnivaju i potom im postavljaju nominirane (fiktivne) direktore tvrtke specijalizirane za takve poslove, na koju je Ivica Todorić prenio svoje dionice Agrokora da bi mogao dignuti kredit za financiranje Agrokorova preuzimanja slovenskog Mercatora. Registraciju te i takve tvrtke u Nizozemskoj najvjerojatnije su Ivici Todoriću uvjetovali kreditori kupnje Mercatora s obzirom na to da nisu željeli dati kredit nekoj tvrtki na teritoriju Hrvatske znajući da hrvatski sudovi eventualne trgovačke sporove rješavaju beskonačno, dok to u Nizozemskoj ide glatko.

Slično je, recimo, Merrill Lynch varaždinskoj FIMI kreditiranje kupnje Podravkinih dionica sredinom dvijetisućitih uvjetovao otvaranjem tvrtke dužnika u Luksemburgu ili na Malti, a i kreditiranje gradnje brodova u Hrvatskoj međunarodni investitori nerijetko uvjetuju registracijom tih brodova, primjerice, na Maršalovim Otocima.

Pritom, Adria Group Holding B.V., na koji je Ivica Todorić prenio 96,28 posto dionica Agrokora, registriran je s temeljnim kapitalom od 1,17 milijardi eura (Globus), što znači da je tom prilikom nizozemski sudski registar prihvatio procjenu da 96,28 posto Agrokorovih dionica ima upravo toliku tržišnu vrijednost. Proporcionalno, sve Agrokorove dionice tada su vrijedile jednu milijardu i 215,2 milijuna eura, što otprilike odgovara iznosima koji su se svojedobno pojavljivali u javnosti.




Slika o vlasništvu

No pogrešno bi bilo reći da je Todorić osnivanjem Adria Group Holdinga B.V. išta investirao u Hrvatsku pa bi Hrvatska tu “nizozemsku investiciju” trebala štititi po međudržavnom sporazumu. Upravo je obrnuto, Ivica Todorić je investirao iz Hrvatske u Nizozemsku. No stvar se zaista može promatrati i iz nizozemskog rakursa – nizozemsko je poduzeće posjedovalo imovinu u Hrvatskoj, Agrokor.

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

 

Nakon što je svoje dionice Agrokora uložio u svoj nizozemski holding, Ivica Todorić ih je dao u zalog, jamstvo za povrat kredita kojim je Agrokor kupio Mercator, preciznije za isplatu PIK obveznica koje je Adria Group Holding 2014. emitirao, s dospijećem u lipnju 2018. s ukupnim iznosom od 536 milijuna eura. Za taj iznos od oko pola milijarde eura moglo bi se izvan svake sumnje reći da je nizozemska, međudržavnim sporazumom štićena investicija u Hrvatsku, za koju bi Adria Group Holding B.V. mogao od Republike Hrvatske potraživati odštetu.




Valja pritom reći da je slika o vlasništvu Ivice Todorića u dioničkom društvu Agrokor u Hrvatskoj sasvim drukčija. Nakon što je u njemu pokrenuto “restrukturiranje” vlasništva, Agrokorovi su vanjski vjerovnici sudu prijavili tražbine od ukupno 42,5 milijardi kuna ili 5,7 milijardi eura. Agrokorov je sustav kompanija bio toliko dužan vanjskim vjerovnicima.

Od tog iznosa Agrokorovi su vlasnici, dioničari – a to je gotovo isključivo bio Ivica Todorić – za svoj uplaćeni vlasnički kapital potraživali tek 180,12 milijuna kuna ili 0,42 posto ukupnoga Agrokorova duga. Ivica Todorić unio je u Agrokorovu pasivu, i prenio na svoj nizozemski holding, osobnog novca samo 24 milijuna eura, svih ostalih 536 milijuna eura koje je koristio za rast i razvoj Agrokora “od polja do stola” bio je Agrokorov dug nekom drugom – inozemnim bankama, ulagačima u obveznice, dobavljačima, domaćim bankama, državi, komunalnim poduzećima, jedinicama lokalne uprave i samouprave…

Nezapamćeni prizori u Vukovaru, rijeka ljudi u Koloni sjećanja: Skandirali HOS-ovcima

Velika nužda

Ni spomenutih 536 milijuna eura od prodaje PIK obveznica, koje je Adria Group Holding B.V. nesumnjivo investirao u Hrvatsku, nije bio novac Ivice Todorića nego kupaca tih obveznica, konzorcija banaka i investitora iz pedesetak zemalja svijeta, ponajviše iz Kanade, SAD-a, Europske unije i jugoistočne Azije. Mjesecima prije nego što je Agrokoru uvedena izvanredna uprava, cijena PIK obveznica, kojima se trgovalo u Londonu, spustila se na samo nešto više od četiri posto nominale. Postale su, dakle, bezvrijedne.

A PIK obveznice nisu “obične” obveznice, smatraju se visokorizičnim zaduženjem za kojim dužnici posežu tek u velikoj nuždi. Dok se kod uobičajenih obveznica u slučaju ogluhe ulagači prisilno naplaćuju na imovini dužnika, imatelji PIK obveznica u slučaju njegove ogluhe odmah postaju vlasnici cjelokupne tvrtke dužnika.

No kad je 10. travnja 2017. Agrokoru i svim njegovim povezanim i ovisnim poduzećima uvedena izvanredna uprava po Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (u narodu nazvanom “lex Agrokor”), Ivica Todorić samo je smijenjen s mjesta predsjednika Agrokorove Uprave, a i dalje je bio vlasnik Agrokora d.d., vlasnik (gotovo) svih Agrokorovih dionica, i dalje su one bile imovina nizozemskoga Adria Group Holdinga B.V. kao njegov kapital, i dalje su bile založene za PIK kredit.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

 

Tvrdnja u podnesku tribunalu u Washingtonu kako je “forma ‘izvanredne uprave’ bila državno preuzimanje Agrokor grupe” (izvorno eng. government’s takeover, ako se “takeover” čita kao preuzimanje vlasništva, vlasničkog kapitala, a ne upravljanja), potpuno je pogrešna.

Todorićev kapital, izražen u dionicama, nestao je tek u demokratski i pravično izglasanoj pogodbi svih vjerovnika, pa tako i Ivice Todorića, koju je potvrdio sud, a nestao je s obzirom na to da je prema ukupnim potraživanjima bio beznačajan, praktički nije postojao. Za iščezavanje njegova kapitala u Agrokoru Ivici Todoriću nije bila kriva ni Vlada ni Republika Hrvatska, ni sud, pa ni zakon, nego on sam koji je svoje carstvo gradio bez imalo vlasničkog kapitala, vlastitog ili partnerskog, samo pregolemim zaduživanjem.

Sila ili ucjena

Dakako, bilo bi ne samo skandalozno nego i kažnjivo da je hrvatska država na bilo koji način, putem zakona ili bez njega, Ivicu Todorića silom ili ucjenom navela da potpiše zahtjev za uvođenje izvanredne uprave Agrokoru i njegovim povezanim i ovisnim trgovačkim društvima. A upravo to tvrde Todorićeve nizozemske kompanije, ne samo u tužbi međunarodnom sudu ICSID u Washingtonu. “Agrokor je stavljen pod izvanrednu upravu na osnovi lažnih navoda, ucjena, pritisaka i izmišljenih razloga, kroz niz tajnih radnji i činjenja takozvane ‘Borg grupe’, u režiji, pod nadzorom i kontrolom najviših nositelja državne vlasti u Republici Hrvatskoj”, piše na blogu Ivice Todorića u izjavi za medije od 12. ožujka 2020. godine.

Podsjetimo, prijedlog za otvaranje postupka izvanredne uprave prema članku 21. Zakona može podnijeti sudu jedino osoba ili osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu. Može i vjerovnik dužnika i/ili dužnikovih povezanih i ovisnih društava, ali ne bez suglasnosti dužnika, što je zbilja uviđavno. Martina Dalić u svojoj knjizi piše kako prijedlog za otvaranje postupka izvanredne uprave u Agrokoru nije potpisao samo Ivica Todorić kao predsjednik nego i svi ostali članovi Agrokorove Uprave. Je li itko na svijetu mogao Ivicu Todorića i sve ostale članove Uprave na to prisiliti? Je li ih mogao ucijeniti? U to je jako teško povjerovati, za takvo nešto u javnosti se nikada nisu pojavili neki vjerodostojni materijalni dokazi ili svjedočanstva protagonista.

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

 

Bilo bi zanimljivo kad bi za hrvatsku povijest korporativnog upravljanja o posljednjim danima Agrokora bili spremni javno govoriti članovi Agrokorove Uprave i obitelji Todorić, još bi zanimljivije bilo pročitati dokaze za navode u tužbi dviju nizozemskih kompanija arbitražnom sudištu u Washingtonu, no ona je tajna, baš kao što će biti tajan i hrvatski odgovor na nju. Javna će biti tek presuda.

Odličan zakon

Jedina javnosti poznata epizoda za koju je sam Todorić javno ispričao da je djelovala kao ucjena bila je kad je Martina Dalić od njega, puno prije uvođenja izvanredne uprave, zatražila da svoje dionice Agrokora prenese na nekog javnog bilježnika. To je zaista bio i danas, sa svom naknadnom pameću, teško shvatljiv zahtjev potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, za koji ni ona sama nije objasnila čemu bi služio i kakva bi od njega bila korist. Ali sam Ivica Todorić puno je puta ispričao kako je tu “ucjenu” smjesta odbio i Martinu Dalić je odlučno “istjerao” iz svog ureda. Nije se dao impresionirati.

Premda Ivica Todorić i dalje u javnosti na tome inzistira, za ishod arbitraže u Washingtonu trebalo bi biti irelevantno tko je, kada, gdje i kako pisao “lex Agrokor”. To je odličan zakon, jasan, kratak i provediv, koji izvrsno povezuje zakone o stečaju, predstečaju i trgovačkim društvima. Predložila ga je Vlada, donio Hrvatski sabor, potvrdio hrvatski Ustavni sud, kao oblik stečajnog propisa prihvatile su ga i Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. Sadrži brojna izvrsna i inovativna rješenja, neka vrlo hrabro preuzeta iz anglosaksonskog korporativnog prava, poput zaduženja s prednošću namirenja koje je operativno izvuklo Agrokor s ruba provalije.

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

 

Po tom zakonu Agrokor i 143 njegovih ovisnih trgovačkih društava u Hrvatskoj i desetak drugih zemalja, s gotovo 60.000 zaposlenih i više od 6500 dobavljača čiji su prihodi dosezali 12,8 posto hrvatskog BDP-a, spašeni su od stečaja i likvidacije. Za Agrokorove loše poslovne rezultate nakon globalne Velike recesije nisu krivi ni Republika Hrvatska ni njezina vlada, možda samo na razini katastrofalne makroekonomske politike zbog koje je Hrvatskoj za povratak na BDP iz 2007. trebalo gotovo 14 godina, no za krivnju te vrste nigdje na svijetu kompanije ne mogu tražiti odštetu.

Glavni cilj

Stoga hrvatsku javnost ne bi trebalo plašiti sa “sedam milijardi eura koje će Ivici Todoriću morati plaćati generacije i generacije hrvatskih građana” nego jasno reći da Republika Hrvatska Ivici Todoriću duguje zahvalnost za golemi poslovni sustav koji je sagradio, ali nažalost isključivo zaduživanjem, tako da ni njemu ni njegovu nizozemskom offshoreu Hrvatska niti duguje niti im treba platiti bilo kakvu odštetu.

Globalni kaos može početi: Stvari su jednostavno otišle predaleko

Možemo samo pretpostaviti da glavni cilj tužbe Međunarodnom sudu za rješavanje investicijskih sporova i nije naknada “štete” njegovim dvjema nizozemskim kompanijama, nego nastojanje Ivice Todorića da se “opere” pred međunarodnim sofisticiranim investitorima u PIK obveznice, da ih barem pokuša uvjeriti kako za njihov gubitak od pola milijarde eura nije kriv on nego su krivi Vlada premijera Andreja Plenkovića i njegova “mafija”, te da mu je taj novac silom otela hrvatska država. No pretpostavljamo da će arbitri Christopher Greenwood, Charles Poncet i J. Christopher Thomas lako uvidjeti da za taj Todorićev pravni manevar u stvarnosti nema nikakvog opravdanja.

 

 

Autor:Ratko Bošković/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.