Photo: M. M./ATAImages/PIXSELL

HRVATSKA ŠUTI, A VELIKA SRBIJA SE BUDI! Dubrovnik je prvi na udaru: ‘Dobro došli u predvorje velike Srbije’!

Autor: 7dnevno/Tihomir Dujmović

Bilo je ključno da se u Haagu relativizira krivnja, da ne budu jedini krivci za rat, da im ključne tajne službe “prežive” hašku fazu, i čim su se digli na noge, srpski stratezi su se vratili starom poslu – stvaranju velike Srbije. Cijeli prostor regije već dvadeset godina ne može naprijed jer je Srbija Republikom Srpskom blokirala bilo kakav razvoj BiH, godinama ruši crnogorsku vlast izravno se uplićući u sve moguće procese, u Vojvodini čini sve da zauzda elementarna nacionalna prava Hrvata i Mađara, dok u isto vrijeme za Srbe u Hrvatskoj traže pet puta veća prava. Borbom za Kosovo antagonizira i velike sile, a provokacijama prema Makedoniji provocira njezin raspad ne bi li dobila komad očekivanog kolača. Hrvatskoj se 25 godina nije kadra čestito ispričati za ratne zločine, te ne samo da nam nije platila ni kunu ratne odštete nego nam nije vratila ni pokradeno kulturno blago. Sjećate se kako su se na kraju čak i ismijavali našim zahtjevima pa je Boris Tadić Josipoviću u Vukovaru (koji ništa nije razumio!), na temu ukradenog hrvatskog kulturnog blaga vratio: sjećate se, jednu srpsku ikonu!

Drugo oko

Upornim i ustrajnim radom velika Srbija sada je dogurala do toga da Hrvati priznaju svoje ratne i poratne zločine nad Srbima, ne tražeći da se ispriča ključna priča: ona o agresoru koji je sve započeo. U Memorandumu 2 najprije je stajalo da će se tražiti povratak “konstitutivnosti srpskog naroda u Hrvatskoj”, ali to je poslije izbačeno. Zašto? Pa zato što im je sugestijama iz Hrvatske objašnjeno da Hrvati ipak nisu tako blesavi da u tom smislu promijene Ustav, ali to ne znači da u praksi to ne treba ostvarivati. Samo da nigdje tako ne piše! Vratiti hrvatske Srbe na približno iste pozicije i u približno istu društvenu snagu kao u Bakarićevoj Hrvatskoj, samo da se to tako ne zove. I upravo se to i ostvaruje. Pa u Zagrebu se već slavio čak i dan srpske vojske!

I za kraj, sad je palo i drugo oko u glavi, kako je Milošević svojedobno slikovito tretirao Crnu Goru u velikosrpskoj ilustraciji. Drugo oko u glavi – to je Crna Gora velikoj Srbiji, a sada se i onamo vratila srpska čizma. Dame i gospodo, dobro došli u predvorje velike Srbije!

Doista, ključno je bilo najprije da se izvuku iz Haaga. U tom je smislu žrtvom figure žrtvovan Slobodan Milošević kao metafora krivnje i rata, a sve da bi se spasila ključna struktura vojske i tajnih službi. Kad se i to uspjelo, momci su se vratili starom poslu. Tu je, primjerice, Vukovar dosta slikovit primjer. Da su u Haagu optuženi pa onda i osuđeni svi KOS-ovci koji su sudjelovali u Ovčari, da su suđeni svi časnici koji su grad razarali i da se po tom modelu sudilo za sva ratna razaranja u Hrvatskoj i BiH, onda se Srbija ne bi ovako brzo vratila – velikoj Srbiji. Jednostavno, vojska i tajne službe bile bi im desetkovane. Ovako, kad se po Hrvatskoj sudilo marginalcima, uglavnom tzv. teritorijalcima i nevažnim pijanim četnicima, a ne oficirima KOS-a koji su planirali sve likvidacije, kad su im časnici čak i za vukovarske užase dobili minimalne kazne, bilo je jasno da će se izvući. I vratiti gdje su stali! Zato danas, 20 godina poslije, imamo veliku Srbiju na korak do ostvarenja.

Srpska bitka

Nakon što su izgubili Kosovo, bilo je logično da multietnička Vojvodina dobije europski primjereni status. Od dvojezičnosti preko kulturne autonomije i za Mađare i za Hrvate, a po logici reciprociteta i sve one prinadležnosti koje u Hrvatskoj uživaju – hrvatski Srbi. Recimo, tri zajamčena zastupnika u Saboru. Ne samo da ništa od toga nisu dopustili nego su noćnim zastrašivanjima, pa i prebijanjima viđenijih Hrvata, kasnije i katoličkih svećenika, utjerali Hrvatima strah u kosti. Zagreb je pak uglavnom – šutio. Formiranjem nekoliko političkih opcija koje se referiraju na tamošnje Hrvate potpuno su ih podijelili, a svaki prijedlog hrvatske strane za afirmaciju njihove elementarne kulturne autonomije su izigrali. Zagreb je šutio i kao dijete se veselio kad bi bili najavljeni udžbenici na hrvatskom jeziku pa se i to tretiralo kao srpska galantnost prvog reda. Kad se i skupi nešto snage u maloj tamošnjoj hrvatskoj zajednici pa se glasno prosvjeduje, istu noć Šešeljevi četnici s bejzbolskim palicama prošetaju po hrvatskim selima i do daljnjega je – mir. Eto, to je Srbija. I to je šutljiva Hrvatska.




U BiH su uspjeli u ključnom. Nakon što su potpuno blokirali svako normalno funkcioniranje BiH, uspjeli su u nemogućem: vezali su hrvatske čelnike s Dodikom i sad gledamo kako nam se povijest cereka u lice. Hrvatski čelnici dolaze na proslavu Republike Srpske koja je preorala Posavinu i otjerala 150 tisuća Hrvata, a iz Banje Luke i okolice istjerala sve Hrvate i Bošnjake tako da ih ondje ima koliko i Indijanaca u Americi. I na obilježavanju godišnjice stvaranja te genocidne nakaze bride dlanovi i od pljeska hrvatskih čelnika u BiH. Može li perverznije? U svakom slučaju, ondje je iz srpske perspektive sve spremno na odcjepljenje, čekaju se samo idealni vanjskopolitički uvjeti.

Photo: Denis Kapetanovic/PIXSELL

No, cijelo vrijeme traje srpska bitka za Crnu Goru. Tako su prije pet godina pokušali izvesti državni udar pa su demonstranti tamošnjeg Demokratskog fronta pokušali nasilu ući u tamošnju skupštinu. Na sam dan izbora, 2016. godine, Đukanovićeve pristaše izvijestile su da su ruski i srpski specijalci upali u Crnu Goru s ambicijom da ga likvidiraju! “Uoči tih izbora, Republika Srbija se sa svim svojim kapacitetima, državnim, političkim, ekonomskim, obavještajnim i medijskim, direktno umiješala u te izbore”, reći će ovih dana ugledni crnogorski književnik Milorad Popović, dodajući da su sada Bošnjacima koji su državljani Crne Gore, koji žive u Sarajevu, iz Republike Srpske postavljali barikade da ne mogu doći na glasanje, istaknuvši da su pravoslavni popovi u Crnoj Gori išli od kuće do kuće i kleli vjernike da nikako ne smiju glasati za “nevjerničku vlast”! Popović tvrdi da je prioritetni cilj ove srpske pobjede da se “crnogorska nacija svede na nivo statističke pogreške, da prestane biti fizički subjekt, kako bi se u sljedećoj etapi Crna Gora pripojila Srbiji”. Popović predviđa da će se u Crnoj Gori sada događati nešto slično onome što se događalo u Republici Srpskoj, a to je izbacivanje i protjerivanje autohtonih Crnogoraca. Tamošnje društvene mreže već u tom smislu obznanjuju da je u Nikšiću prije nekoliko dana ranjen jedan Crnogorac koji je nosio državna obilježja, a da se u Pljevljima brutalno prijeti tamošnjim Bošnjacima.

Na pitanje kako je politički odrađen ovaj projekt pada Crne Gore u srpske ruke Popović odgovara da je formirana jedna stranka koja je okupljala one Crnogorce i Bošnjake koji nisu bili zadovoljni načinom na koji je Đukanović vladao. Ta je pak stranka nominalno bila reformska, prozapadna i ekološka, ali ona je zapravo stvorena kao pontonski most kako bi na vlast dovela srpske strukture koje inače same to ne bi mogle. Ključni kreatori te akcije bili su bivši potpredsjednik Đukanovićeve Vlade Rakčević i nekadašnji bliski Đukanovićev suradnik Miodrag Perović. Zbog nekih neostvarenih poslovnih projekata, oba su se s vremenom odmaknula od Đukanovića. Navodim sve ove detalje da se vidi kako je u cijeloj regiji rukopis prevrata zapravo isti. Od Mesića 2000. do Đukanovića 2020.!




Okretanje glave

Na sve ove činjenice Hrvatska je reagirala ili šutnjom i okretanjem glave od tih činjenica ili, da stvar bude još gora, pomaganjem službenom Beogradu s europskim integracijama. Da je Hrvatska svijetu obznanila da se ovdje ponovno pokušava ustrojiti velika Srbija i da to neće proći bez nasilja, da je dakle srpski fašizam živ da življi ne može biti, da je bila partner najprije Albancima koji su se krvavo borili za samostalnost, pa Crnogorcima koji su pokazali prkos, to bi vani odjeknulo. Ali mi više ni otete vukovarske ade ne tražimo onim marom koji ta otimačina traži! Umjesto da Dodika označimo kao negativca, mi smo preko Dragana Čovića s njim prijatelji prvog reda! Umjesto da pažljivo pratimo izbore u Crnoj Gori i ne dopustimo da baš hrvatska manjina bude ta točka destrukcije koja će dopustiti dolazak velikosrpske pozicije na vlast, mi spavamo zimski san. Na sve provokacije prema Hrvatima u Vojvodini reagiramo krajnje snishodljivo i baš nikada ne dižemo glas. Ne samo to nego smo sad došli do razine da ovdje s predstavnicima Vučićeve Srbije klečimo pred srpskim grobovima prije negoli je Vučićev predstavnik nota bene kao predstavnik agresorske Srbije kleknuo pred jednim jedinim hrvatskim grobom iz iste te srpske agresije! U isto vrijeme, vodimo takvu vanjsku politiku da Joe Biden koji obilazi srednju Europu i bude primjereno dočekan u Ljubljani doslovno izbjegava Zagreb!

Mirotvorno, mudro, pametno diplomatsko držanje apsolutni je prioritet u svijetu vanjske politike. Ali, kad imate posla s nasilnikom kao što je Srbija koja uporno ne odustaje od projekta velike Srbije, onda je ovakvo ponašanje naivno i kontraproduktivno. Prvi će ceh preuzimanja Crne Gore platiti Dubrovnik. Sjećam se kad je Milanović bio premijer, a prvi put je obznanjeno da je Srpska akademija u svoja izdanja uvrstila tezu da je dubrovačka književnost dio srpske književnosti. On je na novinarsko pitanje zbog čega Vlada ne reagira na takvo nešto rekao da se tamo svaki dan izgovore razne budalaštine i da ne misli da gluposti treba demantirati i na njih reagirati. Milanović naime uopće nije razumio da se ne radi ni o kakvim budalaštinama i marginalcima, nego o Srpskoj akademiji koja je prva prihvatila literaturu s tom tezom. Činjenica da je jedna akademija krenula tim putem ne može biti tretirana kao marginalna budalaština. Da, ali kome? Onima koji zrelo promišljaju nacionalnu poilitiku i onima koji poznaju srbologiju. Nekoliko godina nakon toga, ta je teza srpske akademije znanosti ušla u sve srpske školske udžbenike! Ali, neće oni ni na tome stati!

Političko samoubojstvo

Mirno gledanje kako Sarajevo sve migrante šalje u bihaćku regiju pa se ondje sada skupilo između 30 i 40 tisuća migranata, te šutnja što sad i “naš prijatelj” Dodik sve migrante šalje isto tako u bihaćku regiju, sve je to političko samoubojstvo prvog reda! Niti se bunimo, niti prosvjedujemo, niti nešto činimo, a u tom području skuplja se prava vojska migranata koji sve češće upadaju u Dalmatinsku zagoru i ondje zasad samo provociraju mještane. Neki dan su oteli jednog mještanina i pod prijetnjom oružja tražili da ih dovede do neke točke koju su imali označenu na geografskoj karti. Drugi dan su oteli jedan auto u Imotskom i došli sve do Senja, gdje je auto pronađen. Treći dan je napadnut jedan hrvatski seljak u okolici Trilja. I ništa od tih incidenata nije natjeralo Hrvatsku na bilo kakav krupniji ili glasniji diplomatski korak. Ako nam sad još nova crnogorska vlast otvori drugi pravac za migrante preko Debelog brijega, to će moćnom i snažnom dubrovačkom turizmu donijeti silne probleme. Dakle, o moru prilično izglednih sutrašnjih hrvatskih problema mi uglavnom šutimo, niti reagiramo, niti preveniramo moguću štetu. To redovito dovodi do toga da nas problemi zateknu i da ih vatrogasno rješavamo. Novo okrupnjavanje male velike Srbije koje je uzelo maha zadnji je trenutak za buđenje hrvatske vanjske politike prije negoli se stvari zakompliciraju preko svake mjere. Nažalost, mi se temeljito probudimo tek kad srpski tenkovi već kreću na Zagreb…

U SARAJEVU BIJESNI: Plenković i Milanović primaju Dodika samo dan nakon što je pozvao na ujedinjenje Srbije i Republike Srpske

 

Autor:7dnevno/Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.