Foto: Nera Simic / CROPIX

Hrvatska hitno treba donijeti ovaj zakon, znatno bi pomogao siromašnima i ‘krvnoj slici’ države

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno

Demografska problematika shvaćena u najširem smislu kao odnos stanovništva prema kompleksu društvenih i prostornih čimbenika sa svim posljedičnim odrazima u društvu i prostoru neosporno postaje uslijed silnih negativnosti ključno pitanje hrvatske budućnosti, znanstvenog razmatranja, izvršnog političkog djelovanja, razvojnog planiranja, zakonskog reguliranja, sigurnosnog usmjeravanja i sličnog spoznavanja i postupanja.

Pritisak demografskih negativnosti s vidljivim posljedicama gotovo posvuda i pogotovo sad već njihova podulja trajnost i konačna prihvaćenost u javnom okruženju, uvjetovao je dugo očekivani politički odmak od standardnih političkih, pa dijelom i stručno-znanstvenih najamnih frazeoloških najavljivanja i objašnjavanja kako je sve što se događa s hrvatskom demografskom destrukcijom očekivano, normalno i već viđeno i ranije i u drugim sredinama.

Frazeologija se gotovo javno nametala kao meritum stvari i znala je dolaziti s visokih pozicijskih razina i pritom nije bilo ni primisli o drugim modelima rješavanja, osim neselektivnim, stihijskim, nepromišljenim i neplanskim dovođenjem neidentitetske radne snage; jer se eto bez njih urušava hrvatsko gospodarstvo i “to je neizbježno”. “Našem gospodarstvu treba ljudi, a naši ljudi odlaze u druge države i vraćaju se tek kad otiđu u mirovinu. Natalitet je u opadanju, a jedan od načina da gospodarstvo radi je uvoz radnika” (Index.hr, 10. 2. 2024.). Svođenjem cijele demografske problematike na ekonomsku osnovu potvrđuje se višegodišnje ignoriranje znanstvenih ukazivanja iz drugih znanstvenih polja, a potvrđivanje “neizbježnosti” samo jednog modela jednosmjeran je put prema demografskoj supstituciji i očekivanim društvenim i prostornim neuređenostima.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Prihvaćanje iseljeništva

Slično vrijedi i za izdvajanje migracijske problematike od opće demografske i negaciju hrvatskih povijesnih, prostornih, društvenih i ukupnih specifičnosti, a posebno usputno prihvaćanje hrvatskog iseljeništva kao velikog hrvatskog potencijala, bogatstva i nacionalnog idealizma po puno osnova. Migracije su po svojim osnovnim obilježjima primarno prostorno kretanje stanovništva i malo su kome s potvrđenom spoznajom upitne kao dio demografske problematike pa se sukladno potvrđenom ne mogu planski niti provedbeno izdvajati u zasebnost, jer su u protivnom posljedice iracionalnosti u isključivoj profitnoj i sličnoj interesnoj funkciji koja se nameće kao smisao planiranja i uređivanja.

Dosegnuta depopulacija potvrđena u posljednjem međupopisnom razdoblju za više od 400.000 osoba, prirodni nestanak na godišnjoj razini u zadnje četiri godine više od 20.000 osoba, iseljavanje mladih i obrazovanih i mladih obitelji s djecom nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju više od 400.000 osoba, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola na godišnjoj razini u rasponu od 5000 do 7000 učenika, podizanje prosječne starosti ukupnog stanovništva na razinu 45 godina, početak zamjene stanovništva kroz jedini model uvoza strane radne snage bez limita i selekcije, funkcionalno i poticajno neuključivanje hrvatskog iseljeništva u ukupni život matične zemlje i niz popratnih posljedičnih sustavnih i strukturnih negativnosti, davno je već trebalo podići razinu zabrinutosti i političkog prihvaćanja stvarnosti. Umjesto neizbježnosti, normalnosti i očekivanosti, nastupilo je vrijeme strateškog djelovanja po istom ili sličnom obrascu kao i nakon oslobađanja razorene i raseljene zemlje u kolovozu 1995.

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo




Bila su to vremena idealizma i u izvršnom djelovanju zasnovana na stručno-znanstvenom utvrđivanju izvršnih nužnosti, a takav je bio i izvršni sastav pa su odmah nakon Oluje uslijedila zakonska i provedbena postupanja. Usporedbom tadašnjih vremena i današnjih prema destrukcijskim razinama vidljivim u hrvatskom prostoru posebno, znanstveno je egzaktno moguće dokazati kako su ova današnja s obzirom na demografske i sve ostale vezujuće negativnosti puno složenija i potencijalno znatno opasnija za hrvatsku budućnost.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Potvrđena stručnost

Malo je komu tada nakon oslobađanja bilo sporno formiranje Ministarstva razvitka i obnove s ministrom istovremeno i potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i u njemu posebne Uprave za regionalni razvitak, koja je pokrivala demografsku i užu migracijsku problematiku. Tadašnji je sastav ministarstva praktički na svim vodećim funkcijama imao potvrđenu sveučilišnu znanstvenu stručnost jer je svođenje na političku funkciju s te razine bilo jednostavnije i opravdanije od današnjeg obrnutog selektiranja. Usporedba tadašnjih djelatnika s današnjima vezanim za istu demografsku problematiku jednostavno nije usporediva pozicijski, stručno, provedbeno, rezultatski i praktički po svim drugim osnovama.

Donošenje Zakona o obnovi (Narodne novine, 24/1996., 26. 3. 1996., Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, ELI: /eli/sluzbeni/1996/24/428) i Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, 44/96, 5. 6. 1996., Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, ELI: /eli/sluzbeni/1996/44/854) iste godine u razmaku u dva mjeseca i deset dana, jasna je potvrda političkog pristupa i prihvaćanja strateških prioriteta.




Proglašavanje područja posebne državne skrbi i donošenje poticajnih modela ostanka u tim područjima i odlaska u ta područja shvaćeno je kao strateški državni prioritet, dok je raspon poticajnih mjera bio sve do dodjele stanova i kuća u privatno vlasništvo nakon prebivanja u području najmanje deset godina. Aklamacijsko prihvaćanje Zakona svih saborskih klubova i svih sabornika bio je politički putokaz rješavanju najvažnije tadašnje problematike, koja je s odmakom postala još važnija. Mali podsjetnik na poticajne mjere može trenutnim izvršiteljima biti osnova kako je moguće novim zakonom o demografskoj obnovi imigracijskim revitalizacijskim modelom demografsku obnovu pokrenuti odmah.

Foto: Lucija Ocko / CROPIX

Dodjela stana

“(1) Ministarstvo razvitka i obnove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) najmanje dva puta godišnje oglašava poziv za naseljavanje područja posebne državne skrbi.
(2) Naseljenicima, u skladu s redom prvenstva iz članka 28. ovoga zakona, Ministarstvo odobrava naseljavanje.
(3) Naseljenicima iz stavka 2. ovoga članka daje se na korištenje, ovisno o mjestu naseljavanja i djelatnosti kojom će se baviti, stan ili obiteljska kuća, a ako je riječ o poljoprivrednom kućanstvu, i pripadajuće zemljište.
(4) Korisna površina stana ili obiteljske kuće iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se prema mjerilima iz Zakona o obnovi, a prema broju članova naseljeničke obitelji.
(5) Nekretnina iz stavka 3. ovoga članka daje se na korištenje rješenjem Ministarstva, a nakon 10 godina neprekidnoga prebivanja naseljenika u stanu ili obiteljskoj kući u području posebne državne skrbi postaje njihovo vlasništvo.
(1) Plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima, plaće zaposlenika u upravnim tijelima i službama jedinica lokalne samouprave te plaće službenika i namještenika u javnim službama, kojima se plaće osiguravaju u državnome proračunu ili u odgovarajućim izvanproračunskim fondovima, a zaposleni su na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju se u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske:
1. za 50 % na područjima prve skupine, iz članka 4, ovoga zakona,
2. za 25 % na područjima druge skupine, iz članka 5. ovoga zakona.
(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka odnose se i na plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika zaposlenih na područjima posebne državne skrbi.
(3) Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i na djelatnike jedinica lokalne samouprave na tom području te državne službenike i namještenike koji su zaposleni izvan područja posebne državne skrbi a koji su upućeni na rad na to područje na poslove lokalne samouprave. Djelatnicima u jedinicama lokalne samouprave plaća se utvrđuje sukladno plaćama državnih službenika i namještenika odgovarajuće stručne spreme” (Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, 44/96, 5. 6. 1996., Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, ELI: /eli/sluzbeni/1996/44/854).

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Ideološki otklon

Osim navedenog, bilo je još niz poticajnih mjera vezanih za dodjelu kuća i stanova, oporezivanje dobiti, dohotka, prometa nekretninama te nasljedstva i darovanja, carinske povlastice, plaće u državnim tijelima i javnim službama, naknade za iskorištavanje mineralnih sirovina, plodouživanje na poljoprivrednom zemljištu, prodaju, darovanje i zakup poljoprivrednog zemljišta te privatizaciju dionica, udjela stvari i prava kojima raspolaže Hrvatski fond za privatizaciju.

Prioriteti su također jasno navedeni za fizičke i pravne osobe koje imaju prebivalište ili sjedište na područjima posebni državne skrbi: obitelj poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja i civila, ratni vojni i civilni invalidi Domovinskog rata; hrvatski branitelji koji su u postrojbama proveli dulje vremena, a najmanje tri mjeseca; osobe koje obavljaju djelatnost nužnu za obnovu i razvitak područja čija je djelatnost ključna za pokretanje ukupnoga gospodarskog i socijalnog razvitka; prognanici i izbjeglice; obitelji s većim brojem članova; politički zatvorenici; iseljeni Hrvati – povratnici iz inozemstva te ostale domaće fizičke, odnosno pravne osobe. Posebnu su prednost imale obitelji s troje i više djece i mladi stručnjaci. (Narodne novine, 44/96, 5. 6. 1996., Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, ELI: /eli/sluzbeni/1996/44/854).

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo

Poticajna širina Zakona ukazivala je na nužnost njegove primjene u duljem razdoblju, no njegovo aklamacijsko prihvaćanje nije značilo i njegovu primjenu nakon promjene vlasti i ideološkog otklona od nacionalne strategije, a rezultati su vidljivi posebno danas u demografskoj praznini znatnog dijela hrvatskog prostora. Nastavak demografske destrukcije svom silinom ponovno stavlja Hrvatsku pred ključnu odluku, a političke bi najave trebale slijediti i provedbena postupanja. Neosporno je prihvaćanje demografske problematike kao strateške za opstanak Hrvatske pa je povratak znatnim dijelom na već postojeće zakonodavno i provedbeno postupanje objektivna hrvatska potreba. Isto vrijedi za oba revitalizacijska modela te je zakonski početak prvi korak nakon pozicijskog ustrojavanja, a Zakon o demografskoj obnovi osnova izvršnog političkog djelovanja.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.