
Ovoliko milijuna eura svakog mjeseca izdvajate za partizanske mirovine
Od vremena kraljice Viktorije London je bio središte svijeta, glavni grad carstva u kojem sunce nikada ne zalazi. Iako je nakon Drugog svjetskog rata Ujedinjeno kraljevstvo izgubilo na važnosti u političkom smislu, London je ostao jedno od najvažnijih svjetskih financijskih tržišta u koji se svake godine doseli na desetke tisuća ljudi iz cijeloga svijeta.
Među njima je bilo i dvoje mladih Dubrovčana koji su se 2019. godine uputili trbuhom za kruhom u grad na Temzi.
“Mi smo London uvijek gledali kao usputnu stanicu, mjesto za napredovanje u poslu nakon čega bismo se vratili doma. Ipak, doma smo se vratili i prije nego što smo očekivali”, priča nam Dubrovkinja Ana.
U rodni grad su se vratili 2022. godine, a kada sada pogleda unatrag na tri i pol godine provedene u Londonu, Ana kaže da je najviše čega se sjeća strah.
“Kao žena nisam se tamo nikada osjećala sigurnom. Uvijek sam pazila da se vratim doma do 21 sat i nikad se nisam usuđivala sama hodati ulicama nakon mraka”, priča nam svoju priču Ana koja kaže kako joj čak ni sve mjere opreza nisu pomogle.
“Nikad neću zaboraviti jednu noć kad sam se vraćala doma. U jednom trenutku sam samo osjetila da me nekoliko osoba prati. Srećom, znala sam za jednu trgovinu koja je otvorena 24 sata dnevno pa sam se sakrila unutra dok me nisu pustili na miru. Ali to nije bio kraj moje kalvarije te večeri. Čim sam krenula doma počela me pratiti druga grupa ljudi i brzo hodajući sam jedva došla na sigurno”, govori nam naša sugovornica koja kaže da se nikada u životu nije tako uplašila kao tada.
“Morate razumjeti kako je London grad koji ima puno beskućnika. Uglavnom su to ovisnici koji jako puno kradu i s kojima se ne osjećate tako ugodno na ulici.
Dok nisam došla u London, nikad nisam vidjelo u trgovinama zaključano meso. Tamo je to standardna praksa. Ako hoćete kupiti komad zapakiranog mesa morate nekome reći da vam otključa hladnjak”, dodaje.
Iako su se kući najviše vratili zbog osjećaja sigurnosti, objašnjava kako su i financijski bolje prošli.
“U Londonu smo veliki dio naših plaća davali za stanovanje i prijevoz, dok su ovdje troškovi puno niži. Da ne govorimo o tome kako mi u Dubrovniku ne moramo nikad ni zatvoriti vrata od kuće ako to ne želimo, a u Londonu sam se uvijek bojala za svoju sigurnost.
Odvjetnik poručio: ‘Ne može se slavonsku sirotinju kažnjavati, a prominentne glazbenike ne’
Također, ovdje je puno lakše ostvariti balans između obiteljskog i poslovnog života, što je nama kao mladom paru koji je želio zasnovati obitelj bilo najvažnije. Da smo ostali u Engleskoj, ja bih vjerojatno morala dati otkaz jer su troškovi vrtića tamo astronomski veliki”, objašnjava.
Usprkos brojnim problemima, Ana kaže da neke stvari Britanci rade puno bolje od Hrvata i kako bismo mogli dosta toga naučiti od njih.
Gotovo nestvaran prizor snimljen u Splitu: Pogledajte što ovi ljudi rade usred oluje
“Dok smo bili tamo, moj muž je doslovno u tri klika otvorio firmu. Nekome tko je život proveo u Hrvatskoj teško je povjerovati da birokracija može biti tako jednostavna.
Isto je tako lako naći posao. Onaj tko želi i ima volje raditi, uvijek može naći nešto. Istina je da se radi dugo, malo kada si gotov prije 19 sati, ali posao možeš naći. Ipak, kad se sve stavi na vagu, puno nam je bolje živjeti u Hrvatskoj. Ovu kvalitetu života ne možete kupiti za nikakav novac”, zaključuje naša Dubrovkinja.
Ovoliko milijuna eura svakog mjeseca izdvajate za partizanske mirovine
Ultimatum seljaka propao: Ministrici ne pada napamet ispuniti ovu želju
Ćipe jednim pitanjem uznemirio cijelo ministarstvo: ‘Naravno da ih to boli’
Bolest se širi hratskim školama, ravnatelji umiruju roditelje: ‘Sve je pod kontrolom, odmah reagiramo’