
Anušić na zadatku u Pragu: Poslao važnu poruku svijetu
Život u Hrvatskoj nije lak, tome svjedoče tisuće ljudi koje su proteklih godina napustile domovinu u potrazi za boljim životom.
Niske plaće u usporedbi s drugim europskim državama, visoke cijene po kojima smo doista dio ‘europske obitelji’, napredovanje uz stranačku iskaznicu – neki su od razloga koje su brojni mladi ljudi naveli kao okidače za odlazak iz Hrvatske.
No, je li moguće i u našoj zemlji izdignuti se iz siromaštva?
O tome je na Redditu otvorena zanimljiva tema, a priče ljudi koji su podijelili svoja iskustva su uistinu potresne i inspirativne.
“Pitam se kako su se nekad siromašni ljudi izdigli iz te bijede i siromaštva. Dakle, govorim o ljudima čiji su roditelji uglavnom nkv, nezaposleni ili sa slabim primanjima i bez nekretnine. Kako ste uspjeli? Kako je izgledala vaša mladost? Jeste li se jednostavno uputili putem korupcije i nepotizma ili ste otišli van? Jeste li se vjenčali za bogatog partnera? Ili ste naučili keramiku/IT?”, glasi pitanje na koje se nanizalo uistinu mnogo opširnih odgovora koje donosimo u nastavku.
“Blizak član obitelji se izvukao iz malog mjesta u nerazvijenoj županiji i u*rane obitelji, socijalnog slučaja. Roditelji NKV, nekad nisu imali za jesti jer bi stari potrošio sve u kladionici, izbacili ga iz kuće čim je završio strukovnu školu. Završio je za električara, živio prvo po rupetinama dok se nije snašao, naradio se u životu kao konjina, dok na kraju prije par godina nije osnovao svoju firmu. Biznis mu ide odlično od potresa, sagradio je kuću u Zagrebu i uzdržava ženu koja ne radi i dvoje djece. Sad ga ljudi iz sela i neki članovi šire obitelji komentiraju prepuni ljubomore u stilu “aha vidiš kako je lako kad se ima”, iako dobro znaju u kakvoj je nezavidnoj situaciji bio cijeli život i koliko se žrtvovao fizički i psihički da dođe do toga. Odjednom su roditelji i random rođaci i propalitetski prijatelji iz djetinjstva odlučili biti dobri prema njemu kad su vidjeli kako mu dobro ide. Meni su on i žena jako pomogli kad sam se doselila u Zagreb i dužna sam im do kraja života, a ove đabalebaroše je odje*ao i dalje tjera svoju briju”, prva je inspirativna priča.
“Otišao za Njemačku, nakon šest mjeseci doveo curu. Radio dvije i pol godine u McDonald’s-u, nakon toga krenuo na školovanje za Industrijskog elektrotehničara. Danas ja i ona imamo dijete i drugo na putu. inače radio kao konobar u Hrvatskoj za 2600 kn u Slavoniji. Danas imam između 3000-3500€ netto plaću i razmišljam o kupnji kuće. Inače i moja žena i ja dolazimo iz jako siromašnih obitelji”, napisao je Hrvat koji je svoju sreću potražio u inozemstvu.
“Odrastao sa samohranom majkom s 3500 kn plaće. Završio medicinu. Nisam bogat, ali zaradim do 2300 eura mjesečno, definitivno nisam više siromašan”, otkrio je mladi liječnik.
Novinarka otkrila kako je skupila novac za stan u samo tri godine: ‘Mama me ovo naučila’
“Rastavljeni starci, mama me izbacila iz kuće kad sam imao 15 godina, preselio iz jako malog mjesta kod tate u Zagreb…Krpali kraj s krajem, završio gimnaziju i upisao faks, radio paralelno s faksom, išao na Erasmus praksu i dobio posao vani. Otišao van sa 600e u džepu (to je sad kad gledam bio all-in na mene samoga), u 5 godina promijenio 4 firme u struci, digao već ionako visoku plaću za još 50%. Sad radim za jednu od najvećih firmi u svijetu (rangirana na fortune 100), o parama, iako ih još nemam u izobilju, ne razmišljam puno, a prošli tjedan nakon 2.5 mjeseca rada u novoj firmi me šef unaprijedio i dobio sam ključeve od novog službenog auta vrijednog cca. 80-100 000 eura. Bi li sve ponovio iz početka? Ako ne moram ne bih, volio bih možda da mi je malko mladosti ostalo za mirnije živjeti. Je li mi sad dobro? Jest, stvarno dobro. Isplati li se trud? Isplati se, samo treba biti strpljiv (nekad i sam imam problem s ovim)”.
Ovaj je savjet dala osoba koja se potpisala kao ‘osoba koja više nije siromašna’.
“Imaj talent, radi na talentu godinama i pretvori ga u vještinu na razini koju malo ljudi može postići. Prodaj vještinu za dobre pare”.
“Iako smo živjeli u malom selu i bili jako siromašni, pogotovo u ratno vrijeme, roditelji su me uvijek poticali u obrazovanju i učenju. Nisu bili visoko obrazovani ali su vjerovali da je znanje najlakši put do boljeg života. Zato mi je neopisivo tužno kad danas vidim roditelje koji svoju djecu ne poticu na učenje ili, još gore, aktivno sabotiraju njihovo obrazovanje.
Onda sam pred kraj osnovne škole dobio super učitelja iz tehničkog. Jedan dan je donio Orla na nastavu. Tad sam se zaljubio u računala i programiranje. Ne znam kako, ali starci su mi uspjeli kupiti računalo u srednjoj i ostalo je, kako kažu, povijest. Ja sam puno sam radio, nisam nikad prestao učiti, razvijati se i evo danas zarađujem iznadprosječno puno čak i za IT sektor. Nažalost, starog nema već neko vrijeme i nije doživio da vidi što sam sve postigao. Želim vjerovati da bi bio ponosan na mene”.
Važna vijest za Hrvate u dugovima: Stižu nova pravila za utjerivače
“Da nije bilo centra za socijalnu skrb koji su pogurali to da odem u Zagreb studirati, sigurno se ne bi makla iz tog siromaštva. Upala sam na faks, ali novaca nije bilo. Sram me i pričati koliko smo siromašni bili. A ključno je puno raditi i truditi se. U srednjoj sam već počela držati instrukcije, pa sam radila preko ljeta. Uvijek sam gledala kako zaraditi i uštedjeti novce. Na faksu sam držala instrukcije i nastavila nakon diplome. Sad radim u školi, privatnoj pa imam i dosta dobru plaću + instrukcije. Ostvarila sam neke stvari koje nisam ni pomišljala započinjati u životu. Kad nemaš ništa i ako si ambiciozan i sposoban, jednostavno tražiš načine kako doći do nečega. U mom slučaju je to jako puna truda i rada. Savjet je obrazovati se, postati kvalitetan u svom poslu i posla će biti. Uspjeh ne dolazi preko noći, a niti novci”, napisala je jedna korisnica Reddita svoj put.
Hrvatica otkrila zašto umire od straha kad uđe u trgovinu: ‘To se moralo dogoditi prije ili kasnije’
“Živio u siromaštvu cijelo djetinjstvo, živio u siromaštvu većinu mladosti. Živio jedno vrijeme u šatoru. Bio tri mjeseca u Vrapču radi depresije i tjeskobe. Cijelo to vrijeme sam se profesionalno razvijao, znao sam da mogu puno, a ništa nisam mogao napraviti. Dao 100% sebe u firmu, dobio još više posla. Promijenio firmu, postao najbolji radnik, ku**c.
Na kraju sam imao sreće, najviše od svega. Prvo, što sam se rodio s takvim mentalnim sklopom koji samo gura naprijed i što mi se mozak dovoljno razvio. Imao sam sreće i što sam naletio na ekipu u kojoj kad ekstra potegneš dobiješ ekstra bonusa. Radim 8 sati, pon-pet. Bez pritiska i žurbe. Imam oko 3000 neto redovno, bude oko 5000 godišnje redovnih bonusa i svake 3-4 veći bonus u rangu nekoliko desetaka tisuća”, neka su od iskustava koje su ljudi podijelili.
Anušić na zadatku u Pragu: Poslao važnu poruku svijetu
Stigla prognoza za snjegoljupce, model pokazuje što slijedi: ‘Auu kako ovo moćno izgleda, divota’
Zagreb bi uskoro mogao biti zatrpan smećem: Spominje se napuljski scenarij
Nagrađen junak Hrvatske: Riskirao je svoj život da zaustavi vlak