Hrvati izumiru, a Šterc vidio plan od Šuice: Ne može doći k sebi od viđenog

Unatoč učestalim najavama temeljenima na znanstvenim istraživanjima, predviđanjima i rješenjima demografskih stručnjaka Ujedinjenih naroda te niza predmetnih, granski srodnih i ostalih racionalnih i mislećih znanstvenika, javnih djelatnika, političara i svih ostalih zabrinutih za demografsku budućnost svojih zemalja i Europe u cjelini, simplificiranje, minimiziranje i neuvažavanje ukupne demografske i migracijske problematike i posebno modela obnove stanovništva, dohvata radne snage i razvojne budućnosti, već standardno s domaćih poslovodnih analitičarskih razina i naročito političkih, dobiva ovih dana novu formu u političkim najavama s europskih visina, širina i vrlina te nemjerljivih vrijednosti kojima bi svi trebali težiti s ushitom i poklonstvom.

Uvriježeni već obrazac obraćanja politički usmjerenih te potom samoproglašenih dostojanstvenika, s pozicija ispod kojih svijet dolje u prizemljenoj stvarnosti izgleda kao malena igračka u funkciji dokazivanja odanosti i pravovjernosti jedino prema onima o kojima ovisi njihovo postavljanje te njihova pozicija i daljnja opstojnost.

Netko je stavio šapu na Slavoniju: ‘SOA zna za sve i ne može ništa napraviti’

Dojmljivost je pritom primarno važeća vrlina, sustavno politički utrenirana za potrebe ostavljanja javnog dojma neovisno o izgovorenoj sadržajnoj smislenosti, a učestalo obraćanje znak je političke postojanosti, djelotvornosti i nezamjenjivosti te valjda dokaz nerazumijevanja i nesposobnosti svih ostalih izvan zatvorenih i pomno biranih upravljačkih krugova sa samog vrha.

Nužna polazišta

Kakvi stručnjaci i znanstvenici Ujedinjenih naroda, ostalih zemalja, razumni politički i javni djelatnici ili pokazatelji i trendovi sa svojim najavama neizvjesne ili manje izvjesne razvojne i sigurnosne budućnosti, kad su njihova pozicija i njihova postavljanja dodir svemira s kojeg su i same njihove najave postulati ili nužna polazišta koja se ne mogu niti trebaju dokazivati, ali se trebaju prihvaćati u formi polazišta, postavki, zahtjeva ili traženja. Svaka sumnja u izrečenu najavu povlači za sobom pozicijsko nezadovoljstvo i negodovanje te političku osudu koja vrle često graniči s negacijom svake smislene znanstvene spoznaje.

Prevladavajući europski obrazac vladanja atribuiran u svim prilikama kao posebna europska vrijednost, usvojen je i u Hrvatskoj i u provedbi i u tumačenju kao nužnost bez koje bi se sve urušilo i poprimilo formu kojom nije moguće potvrđivati europsku otvorenost, razvojnu uređenost i ukupnu sigurnost. Siguran je to put prema ideološko-političkoj dominaciji praktički u svemu, a demografska je problematika samo usputni problem koji se s tako postavljenom dominacijom rješavati ne može, ali se može ustrajno najavljivati s terminologijom i stupnjevanjem važnosti predloženih mjera kojom se jasno ukazuje na razinu upućenosti, spoznaje i značaja.

Unatoč političkoj ustrajnosti najavljivanja i unatoč proklamaciji željenosti, ipak će demografsku obnovu, demografski opstanak i nastavak i općenito sva obilježja, veze i odnose stanovništva u društvenom i prostornom okruženju u današnjem s puno toga opterećenom vremenu, kako god si to hrvatski i europski političari postavljali ili im bilo teško prihvatiti, morati podići na stratešku razinu političkog djelovanja i odlučivanja. Temelje istoga uz svu političku otpornost i pozicijsku umišljenost morat će postavljati na znanstvenoj logici i spoznaji sadržanoj izvan njihovih političkih domašaja. Postavljanjem suprotnog političkog obrasca uslijedit će samo nastavci koje već gledamo s puno posljedičnih negativnosti i nesigurnosti, koje će u nadolazećim vremenima dodatno rasti.

Trebalo je pričekati naravno zadnju godinu mandata i politički najaviti “veliki demografski plan za spas Europe”, kako to i priliči odgovornosti kolegija europskih povjerenika i njihovoj posebnoj demografskoj stručnosti po svim strateškim razvojnim i sigurnosnim europskim pitanjima.

Najava se usmjeravanja u cijelosti uklapa u mandatno poimanje političkog djelovanja, s “vodoravnom i teritorijalnom dimenzijom demografskih promjena” Europske komisije i njezina potpredsjedničkog vođenja zaduženog za demokraciju i demografiju. Naslovni je terminološki formalizam zaduženosti proradio prije novih izbora, uostalom kao i u hrvatskom slučaju, pa su time i politički potvrđene i odgovornost i ozbiljnost, ali je retorički potvrđeno i razumijevanje važnosti problematike. Ponajmanja je briga terminološka i ostala stručnost kad se zadovolji predizborna potreba i forma stupnjevanja koja ostavlja dojam opće zabrinutosti.

Pozicijsko zadovoljstvo

Prelazak u novi mandat po želji, i to s nova četiri demografska stupa i u okruženju političkog pozicijskog zadovoljstva jednostavno je morao osvanuti na vrijeme, makar i u formi temeljenoj samo na političkim željama i najavama s kakvima je i započeo i u kakvima je proletio do zadnje mandatne godine. Isti se europski obrazac očekivano primjenjuje i u Hrvatskoj prije ovih nadolazećih izbora, s velikim najavama konačne izrade prevažne demografske revitalizacijske strategije nakon gotovo dva mandata vladanja i najavljivanja i konačnog političkog prisvajanja njezina značenja za hrvatsku budućnost.

“Četiri stupa. Šuica predstavila veliki demografski plan za spas EU-a: ‘Trebaju nam zakonite migracije, svježa radna snaga…’

Prvi stup je potpora roditeljima u boljem usklađivanju obiteljskih težnji i plaćenog rada, posebno osiguravanjem pristupa kvalitetnoj skrbi za djecu te dobre ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Drugi stup je potpora mladima u razvijanju vještina, lakšem pristupu tržištu rada i lakšem rješavanju stambenog pitanja kroz cjenovno pristupačnije stanovanje.

Treći stup ovih mjera je osnaživanje starijih generacija, održavanje njihove dobrobiti putem reformi i odgovarajućim politikama tržišta rada koje bi se trebale prilagoditi njihovim potrebama.

Četvrti stup, koji je najkontroverzniji i koji je dobio najveću pozornost, jest o zakonitim migracijama kao načinu za suočavanje s nedostatkom svježe radne snage u svjetlu predviđanja nastavka brzog starenja stanovništva u Europskoj uniji.

Europska komisija iznosi podatke iz istraživanja Eurobarometra koji pokazuju da se sedam od deset Europljana slaže da demografski trendovi ugrožavaju dugoročno gospodarsko blagostanje i konkurentnost Unije.” (Jutarnji list, 11. listopada 2023. godine).

Logično i očekivano

Politička povjerenička unisonost u prihvaćanju predloženog stupnjevanja “velikog demografskog plana za spas Europe”, uz političku terminološku otpornost prema udžbeničkim znanstveno usvojenim demografskim kategorijama, logična je i očekivana kad se temelji na “istraživanju koje pokazuje da se sedam od deset Europljana slaže da demografski trendovi ugrožavaju dugoročno gospodarsko blagostanje i konkurentnost Unije”.

Trebalo je doći do sedam desetina uvjerenih europskih ispitanika u posljedične neminovnosti demografskih trendova i pokazatelja i to prije izbora, kao da su znanstvene projekcijske najave istih čak i prije više desetaka godina (novije i ne računamo) bile neprijateljsko djelovanje i politički teret s kojim se nije bilo potrebno niti se moglo nositi. Odmak europskih i hrvatskih političkih vedeta od demografske stvarnosti teško može nadoknaditi izgubljeno vrijeme, a još se teže mogu na temelju samo javnog mišljenja donositi strateške koncepcije.

Reakcije su stigle ubrzo po objavi s domaćih i nezadovoljnih europskih pozornica, jer “demografski se plan za spas Europe” ne može niti se smije temeljiti primarno na migracijama, izostavljajući u najavama dugoročno rješavanje problema nedostatka radne snage klasičnom populacijskom politikom temeljenom na poticajnim reprodukcijskim modelima.

“Tako Europska komisija za rješavanje problema manjka radne snage predlaže zakonite migracije, dok se Europa bori s ilegalnim migrantima, a na udaru je i Hrvatska. Mnoge države sve se više bune i ne prihvaćaju prijedloge Europske unije za rješavanje problema nego traže bolja rješenja za sprečavanje ilegalnih migracija” (Narod.hr, 12. listopada 2023. godine).

Prvi stup. Uvijek se u politički smišljenim imaginarnim obrascima postavlja pitanje ravnoteže poslovnog i privatnog života umjesto stabilnosti obitelji, sigurnosti obitelji i djece i uključivanja poticajnih financijskih, poreznih i egzistencijalnih obrazaca za obitelji i djecu. Pritom je neminovnost uključivanja i poslovodnog miljea u planiranje radne snage reprodukcijskom obnovom i njihovo porezno rasterećenje u provođenju navedenog modela.

Strateški značaj

Drugi stup. Mladi su i djeca osnova budućnosti i prema njima se treba postaviti u skladu sa strateškim značajem pa bi sve što se navodi u drugom stupu trebalo biti razine tehničkog aspekta o kojem ne bi trebalo biti ni rasprave. Kakve potpore, lakša rješavanja i slične mimikrije, prema mladima to bi trebala biti obaveza političkih izvršitelja u suglasju s obrazovnim, poslovodnim i ostalim sustavima.

Treći stup. Briga za starije je zadužena obaveza svih generacija iza njih i neminovnost je prilagodba svih temeljnih sustava na kojima počiva društvo. Kakvo tržište rada u njihovoj dobi osim po osobnom izboru i izboru poslodavca; njihova ostavština obvezuje pružanje egzistencijalnog, zdravstvenog i sigurnosnog minimuma u godinama njihova mira od svih političkih izvršnih sustava.

Otkrio kako je kuna čuvala Hrvate, a sada je kasno: ‘Što je koštalo 1 kunu moglo bi koštati 1 euro’

Četvrti stup. Nedostatak radne snage neće se nikad moći rješavati samo stihijskim i prisilnim migracijama i konačno je potrebno shvatiti kako su migracije primarno prostorni proces, a onda socijalni, radni i slični. Migracije trebaju biti racionalne, planske i funkcionalne za obje strane i prema njima se treba odnositi s uvažavanjem osnovne zakonitosti migriranja, a ona znači funkcionalnu prilagodbu načinu života u novim sredinama.

Nema tu ideologijske, svjetonazorske, religijske, etničke, političke i slične prilagodbe niti asimilacije, već funkcionalno uključivanje u način života nove sredine bez nametanja njezine promjene.

Peti izostavljeni stup trebali su biti modeli ili obrasci provođenja i eksplicitna navođenja izravnih poticajnih mjera vezanih za pravnu, egzistencijalnu, financijsku, stambenu, radnu, obrazovnu, zdravstvenu i ukupnu obiteljsku i pojedinačnu sigurnost, jer bez njih ovi navedeni stupovi imaju samo doslovno značenje.