Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Holjevac zna što na misici smeta antifašistima: ‘Nema curu, nije veganka i nikad nije bila muško’

Autor: Marcel Holjevac/7dnevno

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Tupe face: Sloboda za Sjevernu Koreju

Kad mediji prate prosvjede, ili čak događanja poput vukovarske Kolone sjećanja, obično i u masi od 100.000 ljudi primijete nekakav ZDS ili, nedajbože, neko čudno slovo. Zastavu s bijelim poljem. I onda se raspišu o tome i od svega naprave skandal. Od cijelog braniteljskog gotovo dvogodišnjeg prosvjeda nisu primijetili ni to da u šatoru nikad nije bilo alkohola, ni da se braniteljica ubila, ni da je policija pokušala premlatiti branitelje u crkvi bez ikakva povoda ili razloga jer nisu prekršili niti jedan propis niti naredbu policije.

Samo jednu plinsku bocu koja je na cesti bila par minuta i nije predstavljala opasnost ni za koga jer plinske boce ne mogu eksplodirati na otvorenom, to bi trebao znati čak i prosječni hrvatski novinar, zato se tako i prevoze i skladište.

Foto: Nera Simic / CROPIX

 

A onda im na prosvjedu za “slobodnu Palestinu” – ponovno u organizaciji Petre Matić, inače velike prijateljice nesvrstanih, što je i tema na kojoj je doktorirala, suradnice Antifašističkog vjesnika i organizatorice izložbe “Nesvrstani Zagreb” – promaknu zastave Sjeverne Koreje, komunističke, uz prekrižene zastave one južne, demokratske. Čak i onima koji su opširno izvještavali o prosvjedu. Bile su tu, naravno, i već standardno prekrižene izraelske zastave uz one istaknute palestinske, pa i sirijska. I puno tupih faca s pogledom čvrsto uperenim u svijetlu komunističku budućnost.

Ako se njezina ljubav za socijalističku Jugu koju drži rajem na zemlji iako je se ne sjeća, za nesvrstane i Hamas, uz zagovaranje uništenja Izraela, još nekako i mogu progutati, podrška zlom i genocidnom patuljku u Sjevernoj Koreji ipak bi trebala biti previše za svačiji ukus. A to su isti ljudi koji bubnjaju subotom na Trgu na “protuprosvjedu” laprdajući o ljudskim pravima!

Ako progresivci vide Izrael kao državu koja provodi aparthejd, iako su svi Židovi od izraelsko-arapskih ratova praktički do zadnjeg protjerani iz arapskih država, dok se broj Arapa u Izraelu uvišestručio u istom periodu, to je normalno, oni su progresivni pa zato imaju svoja malo uvrnuta viđenja stvarnosti temeljena na filozofiji primijenjene žrtvologije. Da smatraju da Izrael ne treba postojati, to se isto podrazumijeva, uostalom, cijeli pokret nesvrstanih, uglavnom sastavljen od arapskih i afričkih “shithole countries”, bio je izrazito antiizraelski nastrojen pa je zato i Tito odlučio, kako bi dobio njihovu podršku kao bijeli “lider nesvrstanih”, stati na tu stranu.




Tito i Gadafi – Foto: Guliver Image  /AP Photo/Harry Koundakjian

Ali Sjeverna Koreja? I ti ljudi će nam danas-sutra prodavati priče o demokraciji, a novinari koji se libe objaviti fotografiju s prosvjeda, jedinu bitnu, tražiti zastave s bijelim prvim poljem na Thompsonovu koncertu? Soliti pamet o ljudskim pravima? Usput, jedini okupirani dio Koreje je onaj sjeverni, ne južni – naime, Sjeverna Koreja čista je kineska marionetska tvorevina, nastala agresijom Kine na nekad jedinstvenu Koreju, kao i dinastija Kim.

Kontroverzna misica: Urbani rasisti protiv ljepote

Medijima je kontroverzno što Miss Hrvatske dolazi iz Hercegovine, iako je neosporno hrvatska državljanka pa time mora imati sva prava kao i svi ostali državljani, sviđalo se komu ili ne, ali im nije naročito kontroverzno ako je Miss Nizozemske zapravo muškarac. Niti ako Miss Helsinkija nije ljepotom ni sjena svojih pratilja, ali je titulu očito dobila zbog “političke korektnosti”, na temelju boje kože.
To jesu li prema nečijem mišljenju Hercegovci Hrvati ili ne, što ne bi trebalo biti sporno, a svejedno je takvih urbanih rasista nevjerojatno mnogo po društvenim mrežama, nebitno je – Miss Hrvatske može biti i Japanka ili Nepalka ako ima hrvatsko državljanstvo.

Ali očito progresivne snage u Hrvatskoj još njeguju plemenski mentalitet i broje – i to pogrešno – krvna zrnca kad je riječ o Hrvatima iz dijaspore, dok su pak jako otvoreni prema manjinama. Usto, da je to hrvatska državljanka rodom iz Zimbabvea, zacijelo bi samo rasisti u tome vidjeli problem, ali kako je iz Hercegovine, ktomu iz ideološko-politički suspektnog kraja, u tome svi urbani i progresivni Hrvati vide problem. Možda bi je spasilo da je crne boje kože, možda bi napada bilo manje, ali Hercegovke su tradicionalno bijele.




Nova miss Hrvatske Tomislava Dukić Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Uostalom, poznato je da, da biste stvarno bili progresivni antifašist, nije dovoljno samo voljeti Srbe i sve moguće manjine osim Židova već je potrebno i mrziti Hercegovce. Dovoljno je sjetiti se da je Praljku, neosporno časnom čovjeku čija je godišnjica smrti bila ovog tjedna, Hrvatska udarila porez na šund na njegove knjige – njemu, profesoru filozofije i sociologije, diplomiranom inženjeru elektrotehnike i diplomiranom redatelju, generalu i dragovoljcu, čovjeku s renesansnom širinom erudicije i interesa, dok joj nije ni na kraj pameti da udari porez na šund cajkama, pa ni onim izvođačima koji su tijekom rata zabavljali Bele orlove, Crvene beretke i Draganove knindže (a to su bili praktički svi iz tog miljea, i brojni još nastupaju i rado su viđeni u Hrvatskoj). U čemu je problem, ako ga se moglo natovariti Praljku, zašto ne može Karleuši?

No to nije jedina kontroverzija. Miss Hrvatske, osim što dolazi iz Tomislavgrada i zove se Tomislava, nema curu, nije veganka i nikad nije bila muško. Cis žena, politički korektnim rječnikom. Nejasno je dokad će još žene koje nisu ni lezbijke niti transseksualni muškarci, i ktomu su još europske urođenice, bez svježeg imigrantskog backgrounda, uopće smjeti sudjelovati na takvim natjecanjima, kamoli moći računati na neke titule. A taj problem prelazi granice Hrvatske.

Šok iz Jutarnjeg: Kao da sam ja pisao tekst

Ljevica na aparatima, Argentina je odabrala slobodu – upravo tako glasi naslov u Jutarnjem listu o pobjedi Javiera Mileija, profesora ekonomije hrvatskih korijena i zakletog libertarijanca, na predsjedničkim izborima u Argentini.

“Sve što trebate znati o mainstream medijima na zapadu jest da su pobjedu Javiera Mileija popratili istim riječima kao i komunistički diktator Venezuele, Nicolas Maduro: ‘U Argentini je pobijedila neonacistička ekstremna desnica'”, započinje Đino Kolega svoj tekst u mainstream mediju koji je inače izbor svakog imalo desnog političara, od Trumpa do Orbana, dočekao upravo takvim naslovom. “Da slučajno nemate ni oči ni uši i da ste osuđeni doživljaje svijeta interpretirati prebirući prstima po tekstovima Guardiana ili New York Timesa, pomislili biste da je Milei umarširao u prijestolnicu Argentine s paravojnim formacijama i betonirao legitimno izabranog predsjednika pod crnu zemlju”, nastavlja.

Foto: Javier Milei/Facebook

Što to sad znači da oštrom uredničkom oku bezgrešnih mainstream novina promiču tekstovi koji su intonirani kao da sam ih ja pisao? Zadnji put su mainstream mediji u Hrvatskoj bili kritični prema razornim ljevičarskim politikama, poput onih koje su Argentinu pet puta dovele do bankrota, tamo negdje krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kad je takva sudbina zadesila moralno, ekonomski i politički bankrotiranu Jugoslaviju.

Milei je možda lud, ali ono što govori ima smisla. On je ono što se nekoć u socijalizmu nazivalo “truli liberal”, a danas u zapadnoj “liberalnoj” kriptosocijalističkoj demokraciji “ekstremni desničar”. Dakle, zagovornik je svim mogućih osobnih sloboda, umjesto države dadilje, zagovara ulogu države kao noćnog čuvara, pojedinca uvijek pretpostavlja državi i autoritetima (“društvu” ili “zajednici”, kako se to danas iskrivljeno zove), i govori bez dlake na jeziku, otvoreno i bez imalo okolišanja. Nešto kao Thatcher ili Reagan iz najboljih svojih dana, samo na steroidima.

Holjevac ima neugodno pitanje za Plenkovića: ‘Takav prezir prema malom čovjeku stvarno se rijetko viđa’

On je samo dio onog što sve više sliči na konzervativnu revoluciju. AfD raste u Njemačkoj jer se zeleno-crvena vladajuća koalicija pokazala kao potpuni promašaj, Nizozemsku je osvojio Gert Wilders, u Italiji je na vlasti Meloni, a Trumpov povratak u SAD sve se više čini pitanjem vremena. Ni dolazak demokrata na vlast u Švedskoj više se ne čini nemogućim. Ljudima je dosta promašenih politika zbog kojih danas na zapadu nerijetko žive gore od svojih očeva i djedova. Mediji su pak i dalje u ogromnom raskoraku s javošću u zapadnim zemljama. Ako je suditi po zasad stidljivim naznakama, izgleda da će ipak slijediti obrazac poznat još od Napoleona. Prvog su dana pisali kako je “Čudovište pobjeglo s Elbe”, drugog dana “Zvijer se iskrcala na kopno”, trećeg je dana “Bonaparte krenuo prema Lyonu”. Četvrtog je dana naslovnicama dominirao naslov “General se približava glavnom gradu, ali nikad neće ući u njega”, a onda je završilo s: “Njegovo Carsko Veličanstvo ušlo u Pariz, radost naroda je neopisiva!”

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr

Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.