Foto: Luka Gerlanc / CROPIX

Holjevac zatečen pitanjem novinarke o Bogu: ‘Snješki nam se nešto pobrkalo’

Autor: Marcel Holjevac

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Godišnjica masakra: Gdje je sad Dežulović i “J***a vas Srebrenica?”

Godišnjica je masakra u Srebrenici i brojni naši antifašisti su se potrudili obilježiti je. Kako kaže Rada Borić, “da se ne zaboravi”. A Vijeće Bošnjaka i ove godine organizira mimohod od Trga bana Jelačića do zagrebačkih fontana, u kojem će svakako biti i brojni istaknuti antifašisti. Mislim, pohvalno je to. Samo je malo čudno da netko tko svako malo paradira s petokrakom i veliča razne Sutjeske i Neretve istodobno obilježava obljetnicu zločina koji je počinila ta ista JNA, koja je bila jednako antifašistička kad je ubijala ’45. kao i kad je ubijala ’95., makar je možda u međuvremenu i promijenila ime. Ali Ratko Mladić je bio jednako Titov vojnik za njegova života kao i kad je klao po Srebrenici. Nije promijenio ni vojsku ni uvjerenja. Samo je petokraku zamijenio kokardom, kao i mnogi drugi. Ima i onih koji to još do danas nisu učinili, a trebali bi. Iskrenosti radi.

A toj istoj ekipi je isto tako i HV bio jednako fašistički ’95., kad je spriječio da se u Bihaću dogodi još jedna Srebrenica, kao i ’45., kad je JNA s ratnim zarobljenicima na Bleiburgu postupila jednako kao i sa zarobljenicima u Srebrenici – smaknula ih. Razlika je jedino u tome što su ih ’95. u ruke JNA predali Nizozemci, a ’45. su to učinili Englezi. To se zove kognitivna disonanca, mentalno stanje, konflikt, u kojem osoba istodobno vjeruje u dvije nespojive stvari. Kod zdravog pojedinca obično vodi osjećaju psihičke nelagode koji traje dok se ne dogovori sam sa sobom u što zapravo vjeruje, a pacijente vodi dublje u vlastite zablude i sve luđe konstrukcije. Nešto kao kad Ivanka Toma ustvrdi da je “vrijeme da Hrvati preispitaju svoje svetinje, Gotovinu i Modrića” (u trećem licu, dakle ne “mi Hrvati” nego “oni tamo Hrvati”, kao da je ona Kineskinja), a da se pritom ne upita je li vrijeme da oni preispitaju svoje svetinje, Tita i njegov “antifašizam”, recimo. Modrić, za razliku od Broza, nije masovni ubojica i diktator, a to nije ni Gotovina.

Doduše, neki su izostali s mimohoda. Pupovčeve Novosti u povodu obljetnice ipak radije pišu o tome kako treba nastaviti istraživanje pedofilije u Katoličkoj crkvi i o “ženama ustaškog režima”. Mediji u Srbiji još su izravniji, besramno negiraju bilo kakvu upletenost i tvrde da je Srebrenica zapravo “mjesto gdje se dogodio najstrašniji masakr srpskih civila”, kako piše Vučićev Informer, praktički službeno glasilo vladajuće stranke. Oni su u stanju od Srebrenice napraviti novi Jasenovac i za desetak godina održavati komemoraciju “pobijenim srpskim civilima”. Nije da se to nas ovdje previše tiče, ali treba biti svjestan u kakvom okruženju živimo. Pogotovo u svjetlu novih srpskih posezanja za hrvatskom kulturnom baštinom.

No zanimljiviji su oni prvi, koji redovno obilježavaju stradanje Bošnjaka u Srebrenici, ali izbjegavaju obilježavati bilo kakvo stradanje Hrvata u Hrvatskoj, bilo da je riječ o ubijenima na Ovčari, djeci stradaloj u granatiranju Slavonskog Broda ili, nedajbože, Bleiburgu i križnom putu. To je nešto s čime treba prekinuti, jer “ne smijemo živjeti u prošlosti”, a kolona sjećanja u Vukovaru je “politizacija žrtava”.

Gdje je sad Dežulović da napiše “J***a vas Srebrenica?” Gdje je Ante Tomić da napiše da se “sve budale i mudžahedinska spadala šlepaju na Srebrenici”, kao što je jednom napisao da se “sve budale i ustaška spadala šlepaju na Vukovaru”?

Da su iskreni, smatram, obilježavali bi sve žrtve ili barem ne bi jedne podcjenjivali. Ali ako žalite tuđe žrtve, onda je to plemenito, ako žalite žrtve svog naroda, to je nacionalizam. Kao što su im bliža djeca iz Konga čiji su roditelji živi od one ih Hrvatske koja roditelje nemaju, tako su im uvijek bliže tuđe žrtve. Žrtve su, međutim, jednostavno žrtve. A kad smo kod toga, bilo bi lijepo da se netko izvan Hrvatske sjeti i žrtava Vukovara, ako ne već Bleiburga.




Tomica uči od Andreja: Nemar i amaterizam skuplji od korupcije

Tomica uči od Plenkovića pa je digao frku oko bombe u gradskom poglavarstvu koje nije bilo. Izgleda da je u Hrvatskoj popularno ostavljati lažne poruke o postavljenim bombama pa bombastično o tome izvještavati. Onaj tko postavi pravu bombu sigurno neće ostaviti poruku.

No ono što fascinira kod Tomaševića i ekipe je posve nova razina amaterizma i šlamperaja u vođenju grada. Usred ljeta, kad u gradu tradicionalno nema ni psa, u jedino doba godine kad se kroz Zagreb možete provesti autom s istoka na zapad i obratno brže nego da idete do Splita, u gradu vlada potpuni prometi kolaps. “Bogu hvala, konačno se nešto radi”, kažu njegovi birači. Ili barem pravdaju time da je normalno da se ljeti raskopaju prometnice. Jest.
Ali neke stvari su daleko od normalnog: zbog radova koje izvodi HŽ zatvorena je Selska cesta, od Ilice do podvožnjaka, uključujući i podvožnjak, pa ne možete tuda do Ilice. Razumno bi bilo odgoditi radove na obilaznim pravcima dok se to ne završi. Ali ne, jer ako idete prema zapadu, morate preko Zagorske i Tomislavove, gdje nalijećete na Zagrebačku cestu koja je također djelomično zatvorena od križanja sa Sokolskom. Ako skrenete desno u Sokolsku misleći kako biste tim putem, preko pruge, mogli do Ilice, zaboravite.

Prijelaz je već tjednima zatvoren “zbog radova”, no nitko ništa konkretno ne radi. Ako se pak vratite na Zagrebačku cestu pa skrenete desno kod pumpe, proći ćete stotinjak metara i naletjeti na potpuno raskopanu Medarsku. Dakle, lukav plan da se preko Medarske dokopate Oranica, a onda Ilice, propada. Usto je u tom kvartu zatvoren i dio Granične koja je pretvorena u slijepu ulicu, a raskopan je i dio Rudeške ceste, tako da se još malo oteža promet prema Zagrebačkoj aveniji. Mantra “vozite bicikle” nije upalila jer brojnima jednostavno auto treba, bilo zbog prijevoza djece, udaljenosti posla, potrebe da na sastanak stignu uredni i opeglani. Da, svi će u Zagrebu Tomici pljeskati kad kaže “nećemo automobile”, svi će i glasati za njegove planove, ali će na kraju svi oni ipak sjesti u automobile jer im – trebaju. A onda nastupa gruba stvarnost u kojoj automobili koji stoje ispuštaju CO2 baš kao da idu.




No, dobro, nisu ni gužve najgora stvar, iako je teško i zamisliti kako će stvari izgledati najesen. Ono što fascinira su korov i trava – ne ona u parkovima i na javnim površinama o kojoj je već davno sve rečeno, nego ona koja posvuda izbija između rubnog kamenja i pločnika ili kolnika, čak i iz šahtova, iz svih pukotina na asfaltu nogostupa, gotovo po cijelom gradu. Treba li objašnjavati ikomu tko ima pojma o bilo čemu – a takvih u gradskoj upravi očito trenutno nema – kolike će biti financijske štete od toga jer je korov već sad uništio velik dio rubnika, čija zamjena nije nimalo jeftina, a riječ je o kilometrima i kilometrima prometnica? Da, gradsku je infrastrukturu skupo održavati, ali je svakako puno skuplje ne održavati je. Tomašević zapravo vrlo uspješno radi jednu od stvari koje je obećao – vraća Zagreb u stanje kakvo je bilo prije Bandića. Možda neki imaju romantične vizije o tome kako je to izgledalo, ali vjerujte mi, Zagreb nije bio nikakav uljuđeni mitteleuropski grad, već neuredna socrealistička varoš.

Bradati Bog: U javnost dospijeva svašta jako glupog

Novinari su čuđenje u svijetu. Čisto mi je katkad neugodno što se bavim čime se bavim. Snježana Pavić se pita – što ako je Bog doista žensko? “Zamislite da se biskupi i teolozi pojave na televiziji i obznane da nema dokaza da je Bog muškarac, kosmati i bradati muškarac jače građe?”.

Je, Bog je baš takav kakvog ga je Snježana opisala. Možda u crtiću, ali i to teško. U RKC-u sigurno ne. Znam da se u kumrovečkoj školi ne uči vjeronauk, ali čak bi i osnovnoškolka trebala znati da Bog u kršćanskoj teologiji definitivno NIJE muškarac, nije kosmat ni bradat i nije jače građe. Bradati muškarac jače građe i dulje kose koji leti nebom zove se Djed Mraz, spada u bajke za djecu, a i on je oblikovan prema Odinu. Zadnji put kad se Bog nekom od ljudi obratio osobno, a da to nije bilo kroz Krista, bio je gorući grm neodređenog spola, a i to je bilo prilično davno. Transcendentan je, trojedni, sveprisutan, sveznajući, svemoguć i tako dalje. Katekizam Katoličke Crkve, knjiga 239, kaže da se Bog naziva “Otac”, dok se njegova ljubav prema čovjeku može prikazati i kao majčinska. Međutim, Bog u konačnici nadilazi ljudski koncept spola i “nije ni muškarac ni žena: On je Bog”. Snješki nam se nešto pobrkalo. Ona kaže, što bi bilo da se dokaže da Bog nema penis i prostatu? Kad ju je imao? Još je Toma Akvinski prije gotovo tisuću godina definirao kršćanskog Boga i definitivno ne samo da nije imao penis i prostatu, a ni vaginu (što će mu kad je stvoritelj?) nego i nije sačinjen od materije.

Nema na čemu, Snježana. Problem je što u javni prostor dospijeva svašta strahovito glupog, i ne samo od trolova nego i od ljudi koji se profesionalno bave javnom riječi pa bi trebali imati barem osnovnu ideju o čemu uopće lupetaju. Onda se čudimo kad histerične frikuše psuju majku ljudima koji mole jer im se mržnja spram kršćanstva usađuje od rođenja kroz školu, masovnu kulturu i medije. A teologiju im tumače ljudi koji se u nju razumiju koliko i Severina u atomsku fiziku. I onda još, poput Snježane, zaključe hrpu nebuloza time da se “neki namjerno prave blesavi”. A neki su takvi očito rođeni. Pa svoje frustracije, neukost, ludilo i patologiju plasiraju kao prosvijećenost. Problem je što neki od njih nisu stvarno glupi, samo se prave. Snježana, doduše, tu ne spada, njoj su muškarci krivi za sve ionako. A i Bog joj je kriv. Pa je zaključila da je Bog sigurno muškarac. Idući korak je vjerojatno da sebe proglasi za Boga jer je žensko.

Navijač Duhaček: Nepalci su kao nekoć Jugoslaveni

No zato se ozbiljni novinari poput Gordana Duhačeka bave ozbiljnim temama. “Kad potomci Nepalaca – koje danas bezočno eksploatiraju hrvatski gazde uz pomoć hrvatske države – jednog dana budu demolirali Zagreb, znam na čijoj ću strani biti”, kaže Duhaček.

Sad, ajmo prvo riješiti činjenice, jer revolucije ne funkcioniraju kako mali Gordanček zamišlja. No, da, kao prvo, hrvatski gazde iskorištavaju Nepalce upravo onako kako su njemački gazde iskorištavali Jugoslavene kad su išli na bauštele sedamdesetih. Drugim riječima, plaćaju ih višestruko više nego što su za isti posao plaćeni kod sebe doma jer je kod nas takva opća razina cijena, ponuda i potražnja na tržištu rada i druge stvari koje spadaju pod “ekonomija”, a koja se ne izučava na antifa tečajevima. Ako ih tko iskorištava, to su “posrednici” koji im naplaćuju tisuće eura da bi im sredili papire i doveli ih u Schengen, ali ti posrednici su obično sve drugo nego Hrvati. Teško, uostalom, da će Nepalci dizati kakvu revoluciju, to je miran svijet. A i zadovoljni su ovdje, ako nisu, zbrišu ionako odmah za Njemačku.

No, da, Nepalci u Nepalu zarađuju oko 150 eura mjesečno, a u Hrvatskoj oko 800, za poslove koji ne zahtijevaju nikakve kvalifikacije, a uglavnom ni znanje jezika. Nekoliko godina u Hrvatskoj im je, baš kao i nekoć našima u Njemačkoj koji su nakon godina lomljenja kralježnice po bauštelama gradili “gastarbajterske” kuće na tri kata i vraćali se u W123 Mercedesu (sramota je bila vratiti se u čemu drugom!), dovoljno da zarade za kuću i auto u Nepalu. Pa kako mi nismo dizali revoluciju u Njemačkoj protiv izrabljivača Hansa i Franza koji su plaćali mizerne dvije tisuće maraka mjesečno za posao za koji se u socijalističkom “preduzeću” dobivalo 400 maraka, tako neće ni Nepalci.
No neki drugi imigranti bi mogli dignuti revoluciju. A Gordan bi trebao malo razmisliti o tome kako revolucije funkcioniraju. Obično nisu previše selektivne u izboru žrtava. A Duhaček je bijel kao snijeg. A to što je homoseksualac u takvoj pretpostavljenoj islamskoj revoluciji samo bi mu zajamčilo mjesto na kranu dizalice postavljenom nasred Trga bana Jelačića. Mi katolibani ćemo se snaći, Gordane, bez brige. Pa, eto, razmisli. Malo je jadno biti izbjeglica iz svoje zemlje, a živjeti u zemlji koju tako iskreno mrziš.

Autor:Marcel Holjevac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.