Holjevac objasnio zašto nije uz ‘potlačene’ Palestince: ‘Jasno mi je zašto Rade i Kate sada šute’

“Tjedni pregled hrvatske političke gluposti” Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

LIJEVI UZ TERORISTE: Hrvati između Arapa i Izraela

Kažu mi neki da bih trebao biti uz “potlačene”, uz Palestince. Ne, ja sam uz žrtve, ne uz teroriste koji kolju djevojke na techno-partyju i pravdaju to “potlačenošću”, a onda se hvale objavljujući videa svojih junačkih djela. Tako se bore protiv “potlačenosti”? Ubijanjem djece? Uostalom, ako ih tko tlači, to su vođe Hamasa, koji naređuju napade iz svojih vila u Katru, i njihovi gazde iz Irana. Da nije njih, davno bi već imali svoju državu. Nudilo im se što god su tražili, pod uvjetom da odustanu od ideje da će gurnuti Izrael u more skupa sa Židovima, i sad su “potlačeni”? A neki naši novinari pokolj pravdaju tom potlačenošću? Nevjerojatna relativizacija zla.

Posve je razumljivo zašto hrvatska ljevica, razne Rade i Kate, šute u povodu herojskog napada terorista Hamasa na napušene izraelske klince okupljene na festivalu mira u blizini granice, nakon čega su, da proslave veliku vojnu pobjedu nad mladim partijanerima, bacili jedno 5000 granata na civilne ciljeve u Izraelu. Najbolje je što je ta pobijena mlađarija u pravilu “za mir”, što je normalno, jer su mladi ljudi u pravilu naivni idealisti, cinični realist se postaje s godinama. Pobili su ih bez ikakvog povoda i razloga, potom popljačkali ono malo sirotinje što su nosili sa sobom, cure su skinuli dogola i njihova tijela navlačili okolo, poput nesretne Shani, pacifistkinje koja je odbila služiti vojsku u Izraelu (to je priziv savjesti protiv kojeg ljevica čudom nema ništa). Dobiju li se one djevice na ahiretu ako herojski pobiješ curice na techno-partyju? Kvalificira li to počinitelja za šehida? I je li to femicid ili nije u redu ubiti ženu jer je žena, ali jest jer je Židovka?

Jasno je zašto hrvatski ljevoidi u pravilu podržavaju SAO Hamastan i SAO Fatahstan. Jaser Arafat bio je dobar Titov prijatelj i nikad nije uspostavio odnose s Izraelom, ali je Židovima u Jugoslaviji konfiscirao svu imovinu. A na putovanjima Bliskim istokom tumač i prevoditelj, navodno i dobar prijatelj s velikim utjecajem na njegove bliskoistočne politike, bio mu je osuđeni ratni zločinac i SS-Sturmbannfuehrer, te imam Handžar divizije Husein efendija Đozo koji bi s Galeba usput bacio fetvu na Izrael.

Oni još briju da “nemamo većeg brata od Jasera Arafata“, istog onog koji je najzaslužniji za propast svih mirovnih pregovora, pa i onih u Camp Davidu, kad su im nuđeni svi mogući ustupci, ali je Arafatu više odgovaralo krasti humanitarnu (nakon njegove smrti ispalo je da je njegova udovica jedna od najbogatijih žena svijeta). Završilo je tako da je Arafat Clintonu, nakon propasti pregovora, rekao: “Vi ste velik čovjek”, a Bill mu je odgovorio: “Nisam, ja sam promašaj, zahvaljujući vama.” Ali kao što su Srbi odbili Z4, pa sad nema srpske države u Hrvatskoj, tako su Palestinci odbili sve ponude za podjelu Palestine od 1949. dosad, a neke su bile vrlo velikodušne, do te mjere da je izraelski premijer zbog ustupaka praktički proglašen izdajicom u Izraelu. Spasilo ga je što je Arafat odbio ponudu.

Uostalom, ljevica je uvijek bila u sukobu sama sa sobom zbog principa koje zastupaju pa su Rada i Kata, kao što su paradirale s raznim PLO zastavama, još donedavno paradirale i sa zastavama SSSR-a po Zagrebu, dakle, kao feministkinje paradirale su sa zastavama države čija je vojska, uz odobravanje i blagoslov državnog vrha, silovala pola Beograda i sve žensko u Njemačkoj.

ZNA SE TKO JE KRIV: Soros kao argument

Dakle, ne čudim se simpatijama ljevice za teroriste i tomu što za njih nalaze najnevjerojatnija opravdanja. Komunisti su uvijek branili teroriste jer im je teror uvijek bio sredstvo dolaska na vlast. Njima je normalno drukati za PLO i Hamas pa onda optužiti Hrvate za ustašluk i antisemitizam jer ne vole Sorosa, kao što im je normalno slikati se pod zastavama SSSR-a i onda optužiti sve muškarce da su potencijalni silovatelji, a i jedno i drugo je smisleno koliko i slikati se s nacističkom svastikom i onda optužiti kršćane i bijele Europljane općenito da mrze Židove.

Jasno je i zašto oni poput Puhovskog, koji je Židov uglavnom kad treba laprdati o ustašama, napad pravdaju i zapravo podržavaju – pitanje Puhovskog zašto Izrael smije napasti Gazu, iz koje se granatira Izrael i iz koje u Izrael upadaju teroristi koji masovno ubijaju civile, a Putin ne smije napasti Ukrajinu (koja nije ništa učinila Rusiji osim što postoji!) apsolutna je svinjarija, naročito od nekog tko inače nije baš takav idiot, ali se očito zna praviti kad mu odgovara. Jasno je da Izrael ima ne samo pravo nego i obavezu štititi svoje građane, kao i svaka država, i da međunarodno pravo dopušta intervenciju u susjednoj državi ako iz nje dolaze napadi.

Tu ne očekujem ni razum ni logiku ni dosljednost. Ali mi nije jasno da na “desnici” postoje oni, srećom ne brojni, koji relativiziraju ovakav napad, imaju razumijevanja za njega, koji su potpali pod propagandu o “ugroženosti” i izraelskoj okupaciji “vekovne” palestinske zemlje. “SAO Krajina i ugroženi Srbi”, barem bi Hrvati trebali razumjeti taj koncept “ugroženog naroda” koji je sam pokrenuo slijed događaja koji ga je doveo u Gazu, odnosno na traktore.

No obično se sve te priče vrte oko nekakvih židovskih meganegativaca tipa Sorosa, koji korumpiraju demokracije i šire kulturni marksizam, pa da skratimo. Sorosa u Izraelu smatraju neprijateljem židovstva i Izraela i imaju dobre razloge za to – među ostalim, financirao je 2009. u SAD-u kampanju za kriminalizaciju Izraela i marginaliziranje njegova utjecaja, a dokumenti su kasnije otkrili da je “Otvoreno društvo” htjelo zadržati “nizak profil” – odnosno, raditi zaplotnjački, da ne ispadne da su oni iza toga. Dakle, ljevica voli optuživati desnicu da je “antisemitska” jer ne voli Sorosa, kojeg ne vole ni u Izraelu, iako ta ista ljevica uglavnom smatra da Izrael praktički ne treba postojati, ali to ne vide antisemitskim. Valjda su onda i Izraelci antisemiti i mrze Židove, slijedom logike raznih nam hrvatskih intelektualaca.

Soros nema veze s Izraelom, niti je izraelski državljanin. Neke organizacije koje financira Soros proglašene su terorističkima u Izraelu zbog financiranja palestinskih organizacija koje se bore protiv postojanja Izraela. A kad je Orban istjerao Sorosa iz zemlje, pa su ga svi mediji svijeta napali da je “antisemit”, Izrael je izravno i otvoreno stao na stranu Orbana i rekao da mu je i trebao dati nogu u stražnjicu. On je, uostalom, Židov koliko je i Komšić Hrvat.

DOBROHOTNI PUTIN: Plan Z4 za Palestinu

Drugi argument, uz one posve promašene o “cionistima koji šire LGBT agendu” i od kojih će nas valjda spasiti dobrohotni Putin i islamističke glavosječe, jest da Palestinci imaju pravo na svoju državu i da su stjerani u mali pojas Gaze te da su im Izraelci oteli zemlju i državu.

Problem je što Hamas, stvoren nakon islamske revolucije u Iranu, ne pristaje ni na što manje od potpunog uništenja Izraela i istrebljenja Židova. Da im Izraelci udovolje zahtjevu i daju im pola svoje države, znajući da će ih i dalje pokušavati zbrisati s lica zemlje? Tko bi to učinio?

Palestina je rodno mjesto i kršćanstva i judaizma. Postojala je rimska Judeja iz koje su Židove protjerali još Rimljani nakon par velikih pobuna, razni sultanati, kraće vrijeme i kršćanska država uspostavljena križarskim ratom, bila je dio Osmanskog Carstva, nakon toga britanska Palestina.

No povijest je tu nebitna, bitno je da su Britanci odlučili dio teritorija pod svojom kontrolom prepustiti Židovima, koji su već desetljećima ranije otkupljivali zemljišta od arapskih veleposjednika, za stvaranje njihove države, a dio Arapima. 1947., UN je usvojio plan podjele na židovsku i arapsku državu. Kako je poznato, Židovi su plan prihvatili, Palestinci odbili bilo kakvu podjelu, a arapske države odlučile su zajednički zbrisati s karte novu državu, preko leđa Palestinaca – koji su nakon brzog gubitka rata završili u Gazi. Uslijedilo je nekoliko arapsko-izraelskih ratova, nakon kojih je Izrael okupirao velika dodatna područja – no poanta je sljedeća: Palestincima je više puta nuđena država i manje-više sve što su tražili, pod uvjetom da priznaju Izraelu pravo na postojanje u nekim granicama. Svaki put su odbili iako su neke ponude poput one iz 2000. u Camp Davidu bile više nego velikodušne i uključivale su povrat okupirane Zapadne obale i uklanjanje većine izraelskih naselja s okupiranog teritorija. Zanimalo ih je, kako se čini, jedino baciti Židove u more uz pomoć arapskog svijeta. Ni danas ih ništa drugo ne zanima, bar ne one iz Hamasa. I što bi Izrael trebao učiniti? Poslati Židove u izbjeglištvo ili u peć i reći “OK, evo vam Palestina”? I zato je sad dva milijuna Arapa nagurano u pojasu Gaze, zapravo velikom izbjegličkom logoru u kojem vladaju razbojničke bande na daljinski poput Hamasa. Da, siguran sam da je život ondje gadan. Ali Izrael nipošto nije krivac, barem ne jedini, niti se time može pokolje pravdati ili relativizirati.

Holjevac vraća Goldsteinu: ‘Ovo je razlika između ‘pomalo ustašoidne’ Hrvatske i antifašističke Jugoslavije’

Zapravo je stvar posve usporediva s planom Z4 i srpskim odbijanjem istog. Da su prihvatili, mi bismo morali prihvatiti srpsku državu na hrvatskom tlu. Ali su bili dovoljno glupi da ne prihvate – pa su završili kako su završili, s Olujom. Vrlo se slična stvar dogodila u Izraelu, koji je brzim i potpunim ratnim pobjedama u ratovima koje su Arapi inicirali stekao nadzor nad cijelim biblijskim područjem Izraela, osjetno većim od onog stvorenog sporazumom o granicama iz 1949. Nakon toga povratak na prijašnje stanje više nije bio realan, baš kao što više nije moguć povratak na plan Z4 u Hrvatskoj, koji je “vlada RSK u izbjeglištvu” prihvatila tek nakon Oluje, kad je postao bespredmetan.

No barem bismo mi u Hrvatskoj trebali nešto naučiti iz izraelskog primjera. Prvo, Izrael je u početku imao najljeviju i najsekularniju vladu na Bliskom istoku. I premda je kao takav nevjerojatno sličio na SFRJ, što znamo iz tada i kod nas nevjerojatno popularnih Kishonovih priča u kojima smo se svi mogli naći, Izraelci su, poučeni i pritisnuti neprestanim intifadama i ratovima, promijenili politiku. Nadalje, mi raspravljamo o potrebi 12 borbenih aviona. Izrael ih ima 323, sve redom F-15, F-16, i najnovije F-35, a naručili su još 36. Iako su puno manja zemlja od Hrvatske. U Izraelu je vojni rok 32 mjeseca za muškarce, 24 za žene, s razlogom, a kod nas ne postoji. I na kraju: masovna imigracija uvijek stvara probleme.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.