Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Holjevac: ‘Nakon Alke Vuice ostaje još samo da se Mrak Taritaš javi Marku Grubniću’

Autor: Marcel Holjevac/7dnevno

Političari često lažu, to je dio posla. Ide s teritorijem. Ali je zato u kampanji bitno ostaviti dojam iskrenosti. Birači rijetko kad žele čuti istinu o većini stvari, više vole čuti ono za što žele vjerovati da je istina, ali ne smiju ostaviti dojam da svjesno i namjerno lažu i uljepšavaju. Ali je zato Alka Vuica, tekstopisac i voditeljica koja se već dulje vrijeme gura u politiku – možda se netko još sjeća njezine kandidature za predsjednicu Republike 2009., kad nije uspjela skupiti ni dovoljno potpisa pa se žalila da su joj ih ukrali – uspjela ostaviti dojam nekog kod koga je sve lažno već na plakatu. Na njemu izgleda kao da su joj 22 godine. Problem je što su joj 62, dakle skinula si je fotošopom jedno četiri banke. Čisti fejk, kao i ona i većina drugih kandidata. Plakat je odmah postao viralan. Istina, svi su danas malkice fotošopirani na plakatima, ali netko joj je ipak trebao šapnuti da u politici treba imati osjećaja za mjeru kod takvih stvari, a to je nešto što i njoj i njezinu fotošop majstoru Grubniću, kao ljudima iz šoubiznisa, svakako nedostaje. Doduše, šoubiznis i politika imaju dosta zajedničkog pa možda i upali. Nešto slično svojedobno je izvela i Vesna Pusić, i također postala predmetom podsmijeha.

U socijalizmu se takvo uljepšavanje stvarnosti zvalo “lakirovka”, a kako je Alka, kandidatkinja Rijeka pravde, veliki fan petokrake i Tita, ne začuđuje što je usvojila taj model prikazivanja sebe. A nije čudno ni što brije na to vrijeme, tada je izgledala kao da joj je 20 i bez fotošopa. Istina, nije na uljepšavanje stvarnosti imun ni HDZ, koji nam je ocrtava ružičastijom nego što jest, a posebno se tu ističe Možemo, koji svoju vladavinu Zagrebom ocjenjuje peticom i hvali se neviđenim uspjesnima u vođenju glavnog grada – doslovno neviđenim jer ih nitko osim njih ne vidi.

Mnogi nisu prepoznali slavnu Hrvaticu sa SDP-ovog plakata: ‘Zalagat ću se da svi budu sređeni’

Suočena s lavinom kritika, Alka je objavila i navodno nefotošopiranu fotografiju (vjerojatno ipak samo malo manje fotošopiranu) i dala objašnjenje: kaže, jest da ju je Marko isfotošopirao, ali, eto, ona voli da sve bude “skupo i uređeno”. I želi takvu Hrvatsku. U kojoj je sve skupo i gdje je sve lažno. “Ako želite da budem bez fotošopa, bit ću kakva jesam… Ali, ljepša sam obrađena. I svijet koji živite bit će vam ljepši i uređeniji i živjet ćete bolje bez laži i prevara današnjeg vremena”, napisala je. Moram priznati da ne razumijem ideju da ćemo živjeti bez laži i prevara ako lažemo i varamo da smo ljepši, bolji i pametniji nego što jesmo.

Sad još ostaje da se Anka Mrak javi Grubniću. A mogli bi i Milanović i Plenković. Da im stavi torzo k’o u Schwarzeneggera dok je bio u najboljim godinama. A možda bi najbolje bilo da umjesto izbora organiziramo kakvo natjecanje u ljepoti, za wannabe političarke u sedmom desetljeću života koje žele izgledati kao tinejdžerice, jer ništa pametnog ne nude. Alkina je ideja, recimo, da se u Ustav unese da radiostanice ne mogu dobiti koncesiju ako ne puštaju hrvatsku muziku, “jer nam djeca neće znati hrvatski”. I jer će ona dobiti veće tantijeme za svoje pjesme koje bi se tako puno češće izvodile. Alka, današnja djeca ne slušaju radio, ne razumiju taj koncept da ti netko drugi bira pjesme, strimaju s YouTubea, Spotifyja, i Tidala.

Foto: Instagram

Možda im opet upali

Treba reći da je kampanja koja upravo završava ogolila prije svega bezidejnost hrvatskih političkih stranaka. Nismo čuli nikakve nove, kvalitetne ideje ni od koga. U zadnje četiri godine nije se na političkom nebu Hrvatske pojavilo niti jedno jako, novo ime. Imena na listićima djeluju kao muzej hrvatske politike. Naftalin. Svi kandidati su ili biračima već godinama dobro poznati, uglavnom isluženi kadar, ili potpuni anonimci.




Nismo vidjeli ni neke inovativne predizborne poruke, ništa osim vulgarnih svađa i prepucavanja, u čemu je prednjačio Milanović. Nismo vidjeli niti jedno kvalitetno sučeljavanje, nikakvog dijaloga među strankama nije bilo, svatko je jednostavno pilio svoje. Čak ni plakati ni poruke nisu bili naročito inovativni ni zanimljivi. Ni za jednu stranku ne može se reći da je napravila bitan iskorak i osjetno zagrabila u nečije tuđe ili neodlučne birače. Svi su se uglavnom obraćali svojim biračima ili onima koji im inače naginju, stoga ne treba očekivati neke velike tektonske promjene na političkoj sceni: par mandata ovdje ili ondje, ali neke velike pomake ne treba očekivati – jer ih nema na temelju čega biti. Sve se zna, svima je sve poznato, u Hrvatskoj ništa novo. Jedino što se dogodilo i što je obilježilo kampanju bio je kaubojski ulazak Milanovića.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

HDZ si je pokušao pripisati zasluge za borbu protiv korupcije, iako je zapravo zaslužan više za korupciju kao takvu, a za borbu protiv nje zaslužni su Laura i USKOK, koji srećom nisu pod njegovom kontrolom. Milanović je bio Milanović, bio je ono što se od njega uglavnom očekuje da bude, i to u turbonabrijanoj izvedbi. Što na štetu HDZ-a, što na svoju. Možemovci su bili vrlo aktivni, ali su pokvarili dojam na kraju i zaslužili nagradu za najveći cringe cijele kampanje, ispred Ave Karabatić koja je onima koji pošalju sliku listića na kojem su glasali za nju obećala besplatnih mjesec dana pristupa njezinim soft-porn stranicama: pozvali su svoje birače da isplaniraju glasanje i jave im, preko poveznice, za najmanje tri osobe koje će nagovoriti da glasaju za Možemo. I tko su im te osobe (mama, teta, prijatelj…). Slijedi obrazac u kojem se od birača zahtijeva da navede svoje ime, prezime, e- adresu, grad, u koje doba dana će glasati te osobe koje su nagovorili da glasaju za Možemo.

To podsjeća na one idiotske lance tipa “pošaljite ovo pismo na tri adrese i imat ćete sreće u životu, a inače će vam umrijeti ljubimac ako to ne učinite”: ovdje u varijanti “Pero je doveo dva prijatelja i djeda i dobio je od Holdinga popust na računu za vodu i odvoz smeća, Jurica nije i HDZ mu je ukrao sto eura”. Ne mogu vjerovati da to pali, ali… s takvim biračkim tijelom, nikad se ne zna. Malo su mi kao Jehovini svjedoci. Znajući fanatizam njihovih birača, možda im i upali. Jedino što nisam našao na tom njihovu obrascu jest što dobijem ako uspijem bar troje ljudi koji su namjeravali glasati za njih odgovorim od toga.




Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.