Holjevac ima neugodno pitanje za Pupovca: ‘Bi li se žalio da to urade u Jasenovcu?’

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Neugodan izbor: Penavina je poruka izravna

Tijekom predizborne kampanje 2019. godine Milanović je zaobišao Kolonu sjećanja. Izjavio je tada da “tamo naprosto nema mjesta za pristojne ljude. HDZ je sve potjerao, sve su rastjerali”. Istini za volju, Kolona sjećanja nikad nije ni bila za pristojne ljude. Kao što ni Vukovar braniti ’91. nisu išli pristojni ljudi, ali išli su HOS-ovci sa ZDS-om i raznim insignijama s onim nepristojnim slovom abecede. Pristojni ljudi ne vole da ih pitate gdje su bili 1991. jer to nije pristojno pitanje. Pristojni ljudi, urbani, progresivni, radije idu u LGBT povorke. Mislim, pokušajte zamisliti nekog poput Tomaševića u Vukovaru? Jedina opasnost za četnike bila bi da umru od smijeha kad ga vide. A i morali bi dečki paziti na njega pa bi samo smetao.

Milanović je godinu dana poslije ipak došao u Kolonu sjećanja. Kao što je dolazio i svake godine do 2015., kad je, kako je objasnio, zbog politizacije i privatizacije kolone od HDZ-a prestao dolaziti. Tada su i on i brojni drugi rekli da je HDZ prisvojio Kolonu sjećanja. Ove nam pak godine HDZ i mediji kažu da Penava prisvaja i politizira Kolonu sjećanja. I da će rastjerati sve pristojne ljude kojima smetaju ZDS i taj čudni plakat. Neki “nisu za koheziju, nisu za uključivost… samo za ovakve provokacije koje misle da će koristiti njima i njihovu dijelu biračkoga tijela”, kaže premijer.

Možda je zaboravio da je upravo zbog “Stožera za obranu hrvatskog Vukovara” prije deset godina došlo do podjele na dvije kolone, što nikako nije kohezija ni uključivost – ali je bilo uglavnom opravdano zbog izrazito neprijateljskog odnosa tadašnje vlasti prema braniteljima, i da je tada oporbeni HDZ bio prilično usko povezan sa Stožerom. I da su mu upravo takve “provokacije” pomogle kod dijela biračkog tijela. Uglavnom, povijest se u neku ruku ponavlja, samo ovog je puta HDZ taj koji je vlast, a Penava taj koji je “Stožer”.

Teško da HDZ može opravdano kritizirati Penavu zbog politizacije Kolone i Vukovara i govoriti kako “ne smijemo politizirati” te da se “Domovinski pokret postavio jednostrano i uzeo žrtvu u svoje ruke”, jednostavno zato što su oni to radili prije njega. Uostalom, ako je netko dugo privatizirao i instrumentalizirao braniteljski populaciju, to je bio HDZ. A to mu je pak omogućio SDP kojem tada branitelji baš nisu mirisali, a ni u ratu ih baš nije bilo previše. Kao što sad HDZ omogućuje DP-u da mu ih dijelom preotme.

Istina, bilo bi najbolje da politike u Koloni sjećanja nema. Ona je izrasla u fenomen spontano, iz naroda, u vrijeme kad se državu nasilno “detuđmaniziralo”, a svako sjećanje na Domovinski rat pokušavalo zatomiti, kao vid otpora naroda takvim politikama, a političari, ako bi došli, došli bi u privatnom aranžmanu i hodali bi na začelju. No došlo je do politizacije – i HDZ je ne samo vodio glavnu riječ, pa je čak i uspio pretvoriti u državni blagdan, Dan sjećanja. To je pohvalno, iako su mnogi sudionici, istinu govoreći, bili sretniji dok nije bilo ničeg državnog u tome i dok nitko nije prisvajao zasluge.

Penavina je poruka izravna. Pupovac i ekipa sad imaju prilično neugodan izbor pred sobom. No upravo je Pupovac najbolji odgovor onima koji sad kritiziraju Penavu zbog politizacije Kolone i provociranja: nije li on upravo to radio prošle godine, provocirao i politizirao s vijencem “svim žrtvama”, a za provokacije je on PhD spram Penave? Bi li se Pupovac prvi žalio da je netko u Jasenovcu stavio vijenac za sve žrtve, uključujući onog koji je pao s promatračnice? Ako je bilo dopušteno provocirati Pupovcu, koji se sad žali da je Penava povrijedio pijetet vukovarske žrtve, do koje je njemu kao jako stalo, ako je HDZ-u bilo dopušteno politizirati stvari kad mu je to odgovaralo, zašto onda ne bi i Penavi i svakom drugom?

Ovo nije Yukovar: Ne smeta mu petokraka

Publicitet je najčešće dobar, makar i negativan. Jer, sve ono zbog čega će vas jedni razapeti ujedno je ono zbog čega će vas drugi voljeti. Ne postoji političko pitanje na kojem građani u demokracijama nisu podijeljeni, samo u realnom socijalizmu postoji jedinstven stav.

Ali ako vam Sanja Modrić zamjera da ste izašli iz okvira svog “statusa, značaja i intelektualnih kapaciteta”, drugim riječima, da ne znate gdje vam je mjesto, da vaš “status” nije takav da biste mogli i smjeli raditi ono što je uglednim antifašistima “po defaultu” dopušteno, provocirati ili, nedajbože, “politizirati” nešto – sve se nažalost uvijek na ovaj ili onaj način politizira, da si ne lažemo, naročito ako ima veze s ratom, od Jasenovca do Bleiburga – i da ste preglupi da biste s njima uopće raspravljali, onda znači da ste im ozbiljno prodrmali kavez.

Ako je to Penavi bio cilj, svakako je i više nego uspio jer je zasjenio vijesti iz Gaze, pa čak i ponukao rasprave o estetskim kvalitetama plakata (da, diletantski je, zapravo je grafički grozan, ali to je ovdje nebitno). Što god mislili o suspektnim slovima abecede i “spornim” pozdravima, ne možete mu zamjeriti beskičmenjaštvo, tako često među hrvatskim političarima.

Niti jedne godine nije bilo upitno tko vodi Kolonu jer je to svake godine netko drugi – dok na čelo nije, ove godine, došao HOS. Kolonu sjećanja su, kad je započela, vodili pripadnici 204. brigade koja je branila Vukovar, a kada je prošla pandemija, predvodila su je djeca koja su preživjela rat u Vukovaru. Iduće godine to će biti policija, kaže Penava.

Kvaka je da je do ove godine HOS, vrlo aktivan u obrani Vukovara, bio najviše marginaliziran i najviše na udaru medija, naravno zbog ikonografije bliske ustaštvu. Penavina poruka da u Vukovar nisu dobrodošli oni kojima smeta ZDS može se gledati i u kontekstu zabrane Skejinim HOS-ovcima da sudjeluju na proslavi pobjede u Kninu – odnosno, kao vraćanje HDZ-u milog za drago u ime HOS-a. Ukratko, poanta nije da su HOS-ovci bili važniji od ostalih u obrani Vukovara, niti najbrojniji, niti najhrabriji (iako ih je relativno najviše poginulo u odnosu na ukupan broj). Poanta je da su najviše osporavani i da to Penava namjerava promijeniti.

Holjevac likuje, napokon je Kata protiv partizana: ‘Urša i Vili ostali bi bez nekretnina’

O načinu ispravljanja i razlozima osporavanja može se raspravljati, kao i o tome treba li komu “ustašoidna” reputacija i živopisan izgled kakav njeguje Skejo. O ulozi HOS-a u obrani Vukovara, međutim, ne može se raspravljati, to je neosporno. No valja primijetiti da HOS najviše smeta upravo onima koji su u vrijeme opsade vjerojatno molili Boga da ga antifašisti što prije “oslobode”. Pri čemu njihova ideologija nije ništa manje suspektna, a ni simboli.

“Dosad smo na komemoracijama imali različitih obilježja na ratnim zastavama, no ovo je prvi put da se gradska vlast igra sa simbolima režima koji bi trebali biti daleko od svakog mjesta stradanja, a naročito stradanja kakvo je bilo vukovarsko”, tvrdi Milorad Pupovac. Stvarno? Ne bih rekao. Ako im ne smeta petokraka kojom se kitio ubojica Vukovara Šljivančanin, ako ne smatraju da bi taj simbol trebao biti daleko od svakog mjesta stradanja, a viđali smo je posvuda, ne treba im smetati ni ono “u” u riječi Vukovar na plakatu. Ne možemo ga prekrstiti u YUkovar, ionako. A što se tiče primjedbi da Penava tragediju Vukovara koristi za predizbornu kampanju, to je istina, ali ionako svi sve što mogu koriste za predizbornu kampanju, u demokracijama to tako ide. Osim Pupovca, njemu glasovi ne trebaju da bi bio u Vladi i Saboru, njemu izborni zakon to jamči.

Državnička odluka: Tuđman bi bio zadovoljan

Plenković je često na meti kritika kao “briselski ćato”, često s razlogom. A onda – kad jednom Hrvatska za promjenu zauzme jasan stav pri glasanju u UN-u o rezoluciji koja u stilu Miss svijeta osuđuje “rat”, a ne terorističku organizaciju koja ga je pokrenula i koja se kukavički skriva iza civila, žrtvujući ih za međunarodnu naklonost, kad postupi bez kalkuliranja o tome što će i kako će drugi, gledajući svoj interes, opet ispadne – “briselski ćato”.

Hrvatska je glasala neovisno o “nesvrstanoj” europskoj većini, koja živi u strahu od milijuna svojih muslimana koji bi mogli dignuti revoluciju i početi napadati židovske vrtiće i sinagoge, pa i rušiti zapadne vlade ako bi odbile rezoluciju koju je – bez imenovanja agresora i bez ikakvog konteksta – ponudio Jordan, koji je praktički palestinska država, dakle strana u sukobu.

Hrvatska se svrstala u grupu 14 država u kojoj su uz SAD i Izrael još i Austrija i Mađarska te Češka. Europa je kukavički suzdržana – upravo kao što je bila kukavički suzdržana kad je osuđivala rat u Hrvatskoj i BiH, a ne Miloševića i Srbiju! Pa nije rat kriv što je rat, netko je izazvao rat! A izazvao ga je samo s jednim ciljem – počiniti genocid i izazvati reakciju pa se onda skrivati iza djece i civila. Svaka se budala može zalagati “za mir”, naročito su glasni oni koji danas stavljaju smajliće uz vijest da su od one hipi-cure s koncerta koju su hamasovci oteli, silovali, ubili i raskomadali (ne nužno tim redom) našli samo komad lubanje. Ali ratovi imaju uzroke. Osuđujemo rat? Možemo isto tako osuditi koleru ili potres ili poplavu.

Zašto je Hrvatska protiv te licemjerne rezolucije? Zato što neki nisu zaboravili kako se i Hrvatima rezolucijama UN-a uskraćivalo pravo na obranu, pri čemu se pozivalo na povijesni kontekst, nejač, ugroženost Srba, Jasenovac, što sve ne. Oni koji su sad bili “za” i suzdržani isti su oni koji nisu znali imenovati agresora na Hrvatsku. Pacifistička prenemaganja samo produljuju ratove i stvaraju nove frustracije koje pak vode u nove ratove.

“Stajalište Republike Hrvatske od početka je jasno i principijelno. Osuđujemo teroristički napad Hamasa, ističemo pravo Izraela na sigurnost i samoobranu, uz poštovanje odredbi međunarodnog humanitarnog prava, kao i zaštitu civilnog stanovništva. Stoga su netočna tumačenja da je Hrvatska glasovanjem ‘protiv’ rezolucije u Općoj skupštini UN-a ujedno i protiv humanitarnih stanki, pružanja pomoći Gazi ili zaštite civilnog stanovništva. Uostalom, još prošli tjedan Vlada RH je uputila žurnu humanitarnu pomoć stanovništvu pojasa Gaze”, kažu iz MVEP-a. S tim se nije teško složiti. Tim više što je Mate Granić podsjetio da je Hrvatska spriječila jednu takvu rezoluciju u UN-u koja bi zaustavila Oluju. Koja je zaustavila rat i agresiju učinkovitije od svih poziva na mir koje smo slušali godinama i koji su samo bili motor Miloševićeva ratnog stroja.

Kontekst rata: Žrtve su neizbježne

No dok Hrvati sve masovnije prosvjeduju za Palestince, a Kata se kiti palestinskom maramom u Saboru – je li ikad stavila kockice ili trobojnicu kad je Hrvatska bila napadnuta ili je tada drukala za Jugoslaviju, Slobu i socijalizam, pitanje je retoričko – ili govore kako to “nije naš rat”, susjedi su se jasno odredili. Šerif Patković, ratni zločinac i krvnik hrvatskih civila iz Lašvanske doline, a kasnije političar iz redova SDA, ovih je dana rekao da se stavlja Hamasu na raspolaganje. Ako ne znamo mi čiji je ovo rat, ovog puta za promjenu znaju u Sarajevu (devedeset prve bilo je obratno).

No vratimo se na famozni povijesni kontekst: palestinska djeca ginu, pa to znači da su Izraelci ratni zločinci, ne? I oni žive u getu u koji ih je Izrael stjerao, pa moraju se braniti? Imaju pravo na državu? Imaju, svakako, čim priznaju isto pravo Izraelcima.

No krivnja za ratni zločin nad palestinskim civilima ovdje je na – Hamasu. To što je ratni zločin, a što nije ne određujemo ni vi ni ja, nego ratno pravo, a ono je više nego jasno: Ako se vojska skriva među civilima, oni su legitimna meta. Ako je vojska u gradu, grad je legitimna meta. Ja još nisam vidio nikakav dokaz da je Izrael ciljano i s namjerom ubijao civile, što bi bio ratni zločin. Kolateralne žrtve su tragedija, ali su isključiva odgovornost onih koji ih koriste kao živi štit. Za razliku od napada 7. listopada, kad su cilj pokolja bili upravo civili – cilj i jest bio uništiti sve nade za mir i suživot, Hamas je to radio svaki put kad je bilo kakav sporazum bio na vidiku.

Rasprave o palestinskoj državi su besmislene jer Hamasu ona nije cilj. Smrti civila u Gazi posljedica su politike Hamasa. Nijemci su danas svjesni da za tragediju njihove zemlje prije 80 godina nije bio odgovoran netko drugi, i Japanci. Izrael je više puta tražio da se civili sklone iz ratne zone na sjeveru: Hamas im ne dopušta evakuaciju. Hamas, sa svoje strane, izraelskim civilima nikad nije dao ni minutu. Zar smo zaboravili što je bilo 2021., prije samo dvije godine, kad Izrael nije reagirao na zvjerski napad? Pa se eto ponovio, samo u gorem obliku.

Dakle, je li moguće uopće prosvjedovati za prava Palestinaca a da to ne bude prosvjed za Hamas? Je li netko ’45. prosvjedovao što njemačka i japanska djeca ginu u bombardiranjima Berlina i Tokija? Je li netko rekao, “mi podržavamo njemački narod, ali ne naciste i Hitlera”? Ili da kaže da je bombardiranje Berlina ratni zločin jer ginu djeca pa ćemo Adolfa pustiti na miru? Nije, naravno, jer bi s pravom bio prokazan kao kolaboracionist.

Holjevca nije briga kome Srbi dižu spomenike: ‘Kratki podsjetnik tko je bio Smoje’

Ako u ovoj i ovakvoj situaciji podržite Palestince, podržali ste teroristički Hamas, koji je u Gazi vodeća, vladajuća i jedina politička opcija. Ako podržite Ruse i imate razumijevanja za njihove posve legitimne frustracije – kao što su i frustracije Palestinaca koje su na vlast dovele teroriste, da se razumijemo, posve legitimne –  podržali ste Putina. I njemačke frustracije Versajskim mirom bile su legitimne, no Hitlerova agresija na Europu nije. Podržati mir po svaku cijenu u ovom slučaju znači – podržati ostanak Hamasa na vlasti u Gazi, podržati nastavak sukoba i rata, podržati ostanak Palestinaca u getu u kojem su se našli – isključivo zaslugom svog vodstva. Jer su desetljećima pokretali ratove koje su gubili i odbijali svako rješenje koje ne bi uključivalo istrebljenje Židova s Bliskog istoka, koji im je pradomovina, i nestanak države Izrael. Na što, očito, Izrael ne može pristati.

Sviđalo se komu ili ne, što je ratni zločin, a što nije ne određuje broj mrtvih civila i djece, inače vrlo sporan jer znamo samo ono što servira tamošnja teroristička vlast, nego međunarodno ratno pravo. Ratni je zločin ne dopuštati civilima evakuaciju, što Hamas radi, pa smo i danas mogli na TV-u čuti oca koji je izgubio dijete u izraelskom raketiranju Gaze – ali za to krivi isključivo Hamas. Ratni je zločin pobiti civile u kibucu, ratni je zločin pobiti klince na techno partyju, ali nije ratni zločin gađati stambene četvrti, pa ni kolone izbjeglica (slučaj hrvatskih pilota!) u kojima je vojska pomiješana s civilima. To nije moje mišljenje, takvo je ratno pravo, takva je Ženevska konvencija. Prava Palestinaca mogu se početi rješavati kad Hamas ode u povijest, na ovaj ili onaj način. I u ovom slučaju, iznimno, inače poslovično beskičmenjačka hrvatska diplomacija posve je u pravu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr