Foto: Damjan Tadic / CROPIX

GRBIN JE ZAIGRAO OPASNO! Šefa Partije naveliko prozivaju: ‘Ovo su prljave igre, cijenu ćemo platiti svi’

Autor: Ivana Violić/7dnevno

Sve je to igrokaz za javnost – tim riječima suradnici pokojnoga zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića opisuju vijest o raskidu sporazuma o suradnji između Možemo i SDP-a koji je uslijedio nedugo nakon lokalnih izbora, kada je postalo jasno da će Tomislavu Tomaševiću za formiranje većine u Gradskoj skupštini biti potrebna potpora kolega iz stranke kojom na nacionalnoj razini rukovodi Peđa Grbin. Igrokaz za javnost u međuvremenu se s Grbinom pretvorio u već viđen film iz kojega nije teško izvući zaključak da je SDP sam sebi najveći neprijatelj u političkoj areni. Nakon niza potresa u stranci i raspuštanja kompletnih ogranaka, uključujući i onaj najveći zagrebački, te nakon raskola Kluba zastupnika SDP-a iz kojega je otišlo više ljudi nego što je u njemu ostalo, Grbin je iz stranke izbacio Viktora Gotovca koji je, usput budi rečeno, bio njegov izbor za vođenje zagrebačkog SDP-a.

Nikada SDP u Zagrebu nije stajao ovako loše kao što danas stoji, i to uglavnom zahvaljujući čistki Grbinova povjerenika koji je na njegovu sugestiju iz stranke izbrisao gotovo dvije tisuće članova. Eskaliralo je između Grbina i Gotovca zbog toga što je zagrebački SDP na njegov poticaj odlučio prekinuti suradnju s Možemo, odluka je, dakle, protivno stavovima stranačke središnjice, donesena u Zagrebu. Iako je Grbin inzistirao da se od toga odustane, Gotovac je ostao pri svome, pa šefu SDP-a i nije ostalo previše izbora, međutim, problem je u tome što Peđa Grbin i ovim potezom u javnost šalje sliku o sebi kao o diktatoru, a ne kao o modernom političaru 21. stoljeća.

Prema riječima naših sugovornika iz redova pokojnog Bandića, raskid suradnje, sve i da do njega u konačnici dođe, ni na koji način neće ugroziti Tomaševićevu poziciju, već su vladajući u Zagrebu u suradnji sa SDP-om ovaj potez izveli kako bi se SDP izvukao iz političke krize kroz koju prolazi, a u Skupštini bi ih po starom trebali i dalje podupirati onda kada to bude potrebno.

Politička hrabrost

Ovo je tek jedna od priča koje se o raskidu suradnje šire političkim kuloarima. U najmanju je ruku neobično što su zagrebački SDP-ovci u raskid koalicije s Možemo krenuli baš sada kada se nakon ponovljenih lokalnih izbora u Splitu i pobjede Ivice Puljka počelo progovarati o velikoj koaliciji. A ta se trebala formirati s ciljem rušenja premijera Andreja Plenkovića i njegova HDZ-a, no isto tako treba napomenuti da se po političkim kuloarima u kontekstu te velike koalicije već neko vrijeme progovara o sukobu taština jer se kandidaturi za premijera, uz Grbina, nadaju i zastupnica platforme Možemo Sandra Benčić, ali i splitski gradonačelnik Puljak, koji se odnedavno do te mjere zbližio s predsjednikom Zoranom Milanovićem da u pohodu na čelo Vlade uživa njegovu potporu. Sve je manje Milanovićeve potpore usmjereno prema Grbinu koji se u političkoj areni jednostavno ne snalazi, aferu INA u svoju korist okrenuli su desničari koji su pred središnjicom HDZ-a organizirali prosvjede, pomalo se o INA-u očešala i grlata Benčić, a u svemu tome stekao se dojam da je Grbin ponovno, tko zna koji put, izgubljen u prostoru i vremenu pa se njegova reakcija nije ni čula.

Da su Grbinove reakcije besmislene, vidljivo je i iz SDP-ova rejtinga zbog kojega se članovi Partije mjesecima hvataju za glavu priznajući kako su odavno propali, ali da fali političke hrabrosti za takvo priznanje.

Bivši kolege

Raskid koalicije s Možemo, a potom i preuzimanje SDP-a, bili su navodni ciljevi Viktora Gotovca, a njihovo ispunjavanje među sugovornicima bliskima Gotovcu smatralo se stvaranjem puta za oporavak SDP-a, pri čemu se dio članova te stranke nadao povratku bivših kolega koji su nedavno formirali Socijaldemokrate, do čega je došlo nakon što se SDP uoči lokalnih izbora raskolio jer se Grbin odlučio riješiti kritičara i neistomišljenika. Sada je Grbin u Gotovcu dobio snažnog kritičara iz svojih redova koji je u politiku ušao kao novo lice, ali i kao svojevrsno osvježenje za SDP jer je lupio šakom o stol i pokazao da za razliku od Grbina ima stav, što je za opstojnost u politici nužno. Zbog toga Gotovčeva stava još se početkom ljeta počelo progovarati o analizi sporazuma o programskoj suradnji između zagrebačkog SDP-a i Možemo, Gotovac je jasno i javno zahtijevao reviziju tog sporazuma, a potom su se na Iblerovu trgu vodile žestoke rasprave između njega i Grbina koji nije želio pristati na raskid koalicije s Možemo, smatrajući da će to onemogućiti koaliciju na nacionalnoj razini, u kojoj je vidio rješenje za svoj dolazak na premijersku poziciju.

Od tog dolaska zasad nema ništa, rejting platforme Možemo već neko vrijeme stagnira, SDP-ovci su se s njima rastali nedavno i u Puli, a upitno je hoće li zbog velikih ambicija lijevo-liberalnih političkih šefova do bilo kakve koalicije uopće i doći. Iz zagrebačkog primjera evidentno je da SDP i Možemo, bez obzira na ideološku bliskost, teško pronalaze zajednički jezik. Premda se raskid sporazuma nije opisivao kao konačni prestanak suradnje s Možemo, znakovito je da je najava o raskidanju koalicije stigla dan nakon sjednice Gradske skupštine, na kojoj je većina koju čine zastupnici Možemo i SDP-a dala zeleno svjetlo za izvještaj o radu gradonačelnika Tomaševića za prvih šest mjeseci ove godine. Tema oko koje je zaiskrilo između SDP-a i Možemo navodno je ponajviše novi način skupljanja otpada i gradnja spremnika na zelenim površinama, što je javno kritizirao SDP-ov Petek, dok se u zagrebačkom SDP-u ujedno problematiziraju i zapošljavanja u Zagrebačkom holdingu, u koji su nedavno primljeni kadrovi pokojnog Bandića.




Puno zamjerki

Zamjeraju zagrebački SDP-ovci kolegi Tomaševiću to što nije prihvatio njihov prijedlog o reformi Gradske uprave, ali i to što se nije ubrzala obnova javnih objekata i privatnih domova koji su stradali u potresu, kao i to što ih ne smatraju lojalnim koalicijskim partnerima s kojima je moguće ostvariti komunikaciju. Oni koji su skloni Gotovcu nakon njegova izbacivanja problematiziraju i ulogu predsjednika Gradske skupštine Joška Klisovića i smatraju da se on usprotivio raskidu koalicije zbog toga što mu to omogućuje zadržavanje pozicije u Skupštini, ali i zadržavanje povlastica koje ta pozicija sa sobom nosi, a koje su mu dane premda se nije proslavio na posljednjim lokalnim izborima nakon kojih su mnogi predviđali njegov politički kraj, iako se ranijih godina tog Milanovićeva kuma u socijaldemokratskim redovima predstavljalo kao budućeg ministra vanjskih poslova. Načelno je i Grbinu moglo zasmetati to što je Gotovac u vrlo kratkom roku u zagrebačkom SDP-u uspio stvoriti svoju političku mrežu koja je stava da SDP mora prestati biti manjinski partner platforme Možemo i koja smatra da to guši razvoj SDP-a ne samo u Zagrebu nego i na razini države, gdje bi SDP, baš kao i u glavnome gradu, trebao djelovati kao živa i konstruktivna oporba, što trenutno nigdje nije slučaj.

Posebno je to značajno za Zagreb, gdje je Možemo ozbiljno nagrizao SDP-ovo biračko tijelo, a Gotovčevi, s obzirom na sve nestabilniji Tomaševićev rejting, u ovoj situaciji vide priliku za oporavak jer smatraju da ne smiju šutjeti dok se gradonačelnik gubi jer će im se tek to obiti o glavu. Šuti se zato već neko vrijeme u HDZ-u, a i gradonačelnik Tomašević iznosi prilično šture kritike na račun premijera Plenkovića. Osim što je neizravno zahvalio vladajućima na mjerama pomoći za izlazak iz krize, Tomašević nije bio pretjerano kritičan prema Plenkoviću ni tijekom afere INA pa su se ponovno u političkim kuloarima počele širiti glasine o navodnoj poslijeizbornoj koaliciji između HDZ-a i Možemo, koji nije sudjelovao ni na prosvjedima ispred središnjice vladajuće stranke. I na desnom krilu HDZ-a tvrdi se da Tomašević ne napada Plenkovića zbog toga što bez njega ne može nesmetano upravljati Zagrebom, za što mu je prijeko potrebna financijska pomoć iz vladajućih redova jer Zagreb grca u višemilijunskim dugovima.

Vlada spašava ZET

Da Plenkovićeva vlada doista ide na ruku Tomaševiću, moglo bi se reći i nakon uvida u novi paket mjera kojim se podupire javni prijevoz, pri čemu Plenkovićeva vlada ZET spašava sa 200 milijuna kuna pomoći, dok se osječkom tramvaju šalje pomoć od pet milijuna kuna, što je neobično i utoliko što Osijekom upravlja HDZ-ov gradonačelnik Ivan Radić, koji se smatra kadrom župana Ivana Anušića. Sada kada je HDZ-ov rejting u padu, u vladajućoj stranci u velikom su strahu, uvjereni su da će s dolaskom gospodarske krize i recesije te s potencijalnim otvaranjem novih afera njihov rejting slabjeti, a sve to daleko je od onoga što su očekivali kada im je Plenković otkrio da ide u utrku za treći mandat.




Ako HDZ s parlamentarnih izbora i izađe kao relativni pobjednik – što je vrlo izgledan scenarij – iz posljednjih rezultata anketa vidljivo je da oni bez Možemo teško mogu formirati Vladu i vladajuću većinu, posebice kada se zna da Plenkoviću ne pada na pamet obnavljanje saveza s Mostom ili pak suradnja s Domovinskim pokretom, stoga doista ova potencijalna koalicija s Možemo spada u kategoriju “nije nemoguće”. Jesu li i te glasine povod za raskid suradnje između Možemo i SDP-a u glavnome gradu, teško je reći, međutim, ekipa koja ne može pronaći zajednički jezik kako bi upravljala Zagrebom teško da u koaliciji može upravljati cijelom državom, sve i da se uspiju dogovoriti o koaliciji i u tom sastavu izaći na parlamentarne izbore, upitno je kako bi se u slučaju pobjede uspjeli dogovoriti o preraspodjeli ministarskih i brojnih drugih pozicija koje sa sobom donosi vlast.

Autor:Ivana Violić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.