Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX/Ilustracija

Gorući problem Hrvatske godinama se prešućuje, a prijeti mračan ishod: ‘Pred nestankom smo’

Autor: dr. Stjepan Šterc/7dnevno

Hrvatski demografski nestanak nije više zaobilazna znanstvena i politička tema niti usputna problematika vrijedna samo spomena, posebno ne u današnjim vremenima kad je njezino javno tumačenje poželjnost u dokazivanju znanstvene i političke pravovjernosti.

Približavanje izbora i javno objavljivanje svakog izričaja vezanog uz demografsku problematiku konačno nudi priliku osobnog dokazivanja postojanja pa valjda i potom značenja, unatoč sad već tridesetogodišnjoj šutnji i praktički ignoranciji iz istih redova i gotovo demonizaciji svih onih koji su današnju demografsku stvarnost analitički i projekcijski uporno godinama najavljivali i tražili postupanje u interesu izvjesne hrvatske budućnosti, a sada se po negativnostima vidi i hrvatskog opstanka.

Znanstvena usmena i pismena priopćenja, političke najave, neuvjerljiva nastojanja opravdavanja situacije, skretanja silnih demografskih negativnosti na očekivanost, predizborna obećanja o razumijevanju težine i složenosti problema, mnogobrojna uključivanja u raspravu bez stručno-znanstvene osnove i slična stanja preplavila su hrvatsku javni scenu, ali ne u interesu konačnog, utemeljenog i racionalnog rješavanja objektivno najvećeg problema današnje Hrvatske, nego primarno u interesu javnog znanstvenog ili političkog dokazivanja postojanja i uvjeravanja javnosti u razumijevanje problematike i konačnog prihvaćanja potrebe izvršnog postupanja.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX/Ilustracija

Lažna zabrinutost

U skladu s čime? Političkim prosudbama, političkim osjećajima, pozicijskim potvrđivanjima, ideologijskim pripadanjima, sljedbeničkim nastojanjima i političkim interesima primarno.
Pritom nisu bitni dosadašnji odmaci od demografske problematike i znanstvenih dokazanosti vezanih uz nju niti su bitna sva dosadašnja logička ukazivanja niti je bitna egzaktna utemeljenost projekcijskih najava niti su bitni nastavci još negativnijih pokazatelja i trendova i slično, bitno postaje samo objavljivanje njihove zabrinutosti te njihovih velikih znanstvenih i političkih misli.

Posljedično znanstveno skretanje samo prema jednom revitalizacijskom modelu, i to imigracijskom neselektivnom, pokazivanje je naknadnog znanstvenog uključivanja i odmaka od strateških nacionalnih potreba koji uglavnom konvenira izvršnoj političkoj postojanosti i jasna je potvrda negiranja hrvatskih strateških nacionalnih interesa. Prilog takvoj misaonoj i stručno-znanstvenoj upitnosti potvrđen je i izradom, sadržajnošću, izostankom konkretnih poticajnih modela demografske obnove te najavom i naročito javnom saborskom prezentacijom i obranom Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske.

Djelovalo je kao da taj dokument malo koga zanima u izvršnim tijelima, kao da su na njemu radili poćudni bez snage slijeda znanstvene logike i potrebe, kao da se svjesno sve prepustilo političkoj inerciji i kao da ovakva strategija nema osnovu daljnjeg političkog postupanja. Pozadinska se razmišljanja o dojmljivosti Strategije, neovisno o političkoj pripadnosti koja se nisu mogla javno prezentirati, nisu bitno razlikovala. Ozbiljnije razmatranje navedene strategije potvrdilo bi puno toga, ali najveća je potvrda kako se najvažniju problematiku ne bi smjelo usputno tretirati jer vrijeme nije stalo niti su stale demografske negativnosti, a potvrda toga dolazi i s najnovijim podatkom o prirodnom nestajanju Hrvatske za siječanj 2014.

Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX/Ilustracija

Ustaljena zakonitost

Tek objavljen službeni podatak demografske statistike Državnog zavoda za statistiku 29. veljače 2024. o prirodnom kretanju hrvatske domicilne populacije ponovno potvrđuje već ustaljenu zakonitost kako se sa svakim novim podatkom ne potvrđuju politička očekivanja smanjivanja demografskih negativnosti čistom inercijom, već se naprotiv potvrđuje nastavak siline demografskih negativnosti unatoč povremenim trendovskim oscilacijama u silaznosti.




Očekivani je to nastavak s obzirom na sve dosadašnje negativnosti i na prosječnu starost ukupne hrvatske populacije. Prirodni pad stanovništva kao najveća moguća demografska negativnost razina je ozbiljne znanstvene i političke zabrinutosti, koju se ne bi smjelo zbog političkih pozicijskih i inih dokazivanja podvoditi pod dosadašnju uspješnost ili u najavama zadovoljstva i sreće i bez čarobnog štapića negirati. Službeni su nas podaci u tab. 1. ponovno vratili u realnost prirodnog nestanka u siječnju 2024. godine, u kojem je prirodni pad stanovništva Hrvatske bio 5,7 posto veći nego u siječnju 2023. godine, 32,4 veći nego u siječnju 2018. i čak 71,5 posto veći od predpandemijske 2020.

Prirodno kretanje stanovništva. Izvor: Državni zavod za statistiku

Najveći siječanjski prirodni pad stanovništva u povijesti, izuzevši dvije pandemijske godine, upravo s početkom ove godine nova je naznaka smjera u nastavku i nije teško u ovakvim okolnostima izračunati jednostavnom matematičkom ekstrapolacijom koliko će sretnih ljudi biti neovisno od strategijskim najavama zadovoljstva i sreće u Hrvatskoj za deset godina. Prirodni gubici hrvatske domicilne populacije s ovakvim trendom prirodnog pada te nastavkom iseljavanja i starenja ponovno treba ne znamo koji put naglasiti, najveća je moguća negativnost koja jednostavno traži odmak od političke euforičnosti i povratak u znanstveno utemeljenu realnost. Posebno to vrijedi za znanstvene apologete ideologijskih sklonosti prema anacionalnom konceptu rješavanja ključnih pitanja hrvatske budućnosti.


Stjepan Šterc. Foto: Dragan Matic / CROPIX

Politička umiljatost

Najava godine 2033. “zadovoljstva i sreće i Hrvatske kakvu svi želimo sa sretnim ljudima i kvalitetom života uz kontinuirane napore i ulaganja” poželjna je politička umiljatost u strategijskom “poticajnom okruženju za obitelji i mlade s uravnoteženom mobilnošću stanovništva”, u vremenima pozicijskih snova. Uostalom, “događa se to svima i nitko nema čarobni štapić” da se dosegne barem politička volja s kojom bi se shvatila neumitnost hrvatskog demografskog nestanka i usmjeravala mobilnost stanovništva u strateškom nacionalnom interesu. Nisu za tu volju potrebni intergalaktički pomaci, već samo prizemljenje i slijed drugih kojima se to ipak ne događa takvim intenzitetom kao Hrvatskoj.




“Te godine ćemo imati Hrvatsku kakvu svi želimo, sa zadovoljstvom i sretnim ljudima. Predstavljajući u Saboru strateški dokument, koji postavlja okvir za zaustavljanje negativnih demografskih trendova, Željka Josić je kazala kako ne postoji čarobni štapić za demografsku revitalizaciju, već su potrebni kontinuirani napori i ulaganja. Vidljive učinke strategije očekuje do 2033., kada, kako je kazala, ćemo imati Hrvatsku kakvu želimo, Hrvatsku zadovoljnih i sretnih ljudi s kvalitetnim životima. Strategija ima dva strateška cilja – izgrađeno poticajno okruženje za obitelji i mlade te uravnotežena mobilnost stanovništva.” (Večernji list, 29. 2. 2024.).

Na “uravnoteženost mobilnosti stanovništva”, “pametne migracije” i slične političke iluzije ukazuju i drugi po sasvim drugačijim osnovama i željama, željama koje postaju osnova hrvatskog demografskog i ukupnog opstanka. Nisu to diverzije niti su irealnosti provedbe, ali jesu razmišljanja sukladna nužnim strateškim koracima budućih izvršnih provedbi.

Hrvatska hitno treba donijeti ovaj zakon, znatno bi pomogao siromašnima i ‘krvnoj slici’ države

Dobro jutro, gospodo

“Jeste li znali da Hrvati iz Bolivije za ulazak u Hrvatsku trebaju vizu, a čekaju je ne mjesecima već ponekad i godinama. Hrvati u Boliviji su ugroženi, do domovnice i hrvatske putovnice čekaju godinama, a Nepalcima, Indijcima, Pakistancima, Filipincima izdaje se u roku nekoliko sati. Ostaje li Hrvatima iz Latinske Amerike da uđu kao ilegalni migranti i zatraže azil. Na to pitanje trebala bi odgovoriti hrvatska vlast.” (A. Rašić, Kamenjar.com, 2. 3. 2024.).

Hrabri znanstveni iskorak upravo ovih dana nakon više desetljetnih upozoravanja, ukazivanja, predlaganja, projiciranja i sličnih postupanja od drugih te nastojanja pretvaranja hrvatskog društva u “uključivo useljeničko društvo” novi je znanstveni doprinos simplifikaciji hrvatskog demografskog opstanka i nastavku u kojem se klasični model revitalizacije i ne spominje, a povratak se hrvatskog iseljeništva gotovo izjednačava ne spominjanjem s već odaslanim iz istih znanstvenih područnih krugova “nacionalističkim pristupom”.

“U Hrvatskoj se mora osmisliti skup programa i koordiniranih politika koje u desetogodišnjem razdoblju odgovaraju našim stvarnim demografskim potrebama i mogu pretvoriti Hrvatsku u ‘otporno i uključivo useljeničko društvo’. To je društvo koje se temelji na načelima pravednosti i uključivosti za sve (kada je riječ o jednakosti pred zakonom, pravu na jednake plaće za jednaki rad, pravu na socijalnu skrb, pravu na zdravstvenu zaštitu, pravu na obrazovanje itd.) – imali oni domicilno ili imigrantsko podrijetlo. Samo takav koncept Hrvatske može zaustaviti sadašnju depopulaciju zemlje i gubitak sposobnosti za razvoj u srednjoročnoj perspektivi te uključiti Hrvatsku u novu društvenu stvarnost.” (Turizmoteka, 3. 3, 2024.).

Politička umiljatost i iznenadna znanstvena hrabrost moraju shvatiti kako u globalističkim koncepcijama kontrole društava i prostora postoji i model iste migracijama pa hrvatsko iseljeničko bogatstvo i potencijal postaje osnova ili temelj hrvatske razvojne i sigurnosne budućnosti. Nastavkom nasljedne ideologije i njezinim modernizmima “uključivosti” i otpornosti nisu niti će biti svi isti u “novoj društvenoj stvarnosti”.

Autor:dr. Stjepan Šterc/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.