fbpx

(FOTO) Zagrepčani, znate li što znače ove tri crne točke po gradu?

Autor: Nikol

Pružaju izvor inspiracije.

Tri debele crne točke, urbani fenomen već godinama intrigira građane, nalaze se u gradu na nekoliko lokacija – na klupama, stupovima, koševima za smeće, trafostanicama… Zajedno čine svojevrsni trokut ili pak kakav nepravilan geometrijski lik.

Interpretacije variraju od slutnji da je riječ o amblematskoj komunikaciji neimenovane sekte, preko pretpostavki o još nesvršenoj gerilskoj reklamnoj kampanji, do oboljenja od ospica koje su odjednom pogodile grad.

Debele crne točke bježe standardnim stilskim, žanrovskim i medijskim klasifikacijama, za početak u uličnoj umjetnosti, a potom i drugdje. Naljepnice nisu nepoznat medij, no dosad su se uglavnom koristile da bi prenijele određenu poruku, a crne točke na prvi, drugi, pa čak i treći pogled ne komuniciraju ništa osim tame i crnine. Nadalje, one se nepokolebljivo ponavljaju, a budući da je riječ o uličnoj umjetnosti koja se događa u javnom prostoru grada, ne možemo ih ignorirati.


Riječ je o apstraktnoj umjetnosti koja sa sobom nosi puno pitanja, no malo odgovora, a upravo je u tome njezina čar – pitanje što ove točke predstavljaju.

Dugotrajni proces

Portal Zagreb.in razgovarao je još prošle godine s umjetnikom i autorom ovih točaka koji je želio ostati anoniman, kao što to biva s uličnim umjetnicima.

Crne točke počeo raditi prije tri godine, a razlozi su, kaže, bili privatne prirode. Zapitao se što može raditi najmanje, u čemu ga može biti najmanje, a da u tome ipak bude nečega. Rad je, kaže, bio proces koji je dugo trajao.

Sve je počelo od crteža, a na jednom od njih imao je potpuno amofrnu mrlju koju je, kaže, pokušao još više komprimirati. Smanjivao ih je do točaka kojima bi šarao jednako dugo koliko mu je trebalo da nacrta nešto konkretno. Ovdje su se već, kaže, pojavile kompozicije i strukture koje koristi i dan-danas, pa čak i tri crne točke.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”U točku se može sublimirati gotovo sve. Nešto što je na jednom nivou vrlo neartikulirano i singularno, na drugom se može suprostavljati svemu ostalom što stoji pored toga. Intuitivno osjetiš da pred sobom imaš nešto, pogotovo kad dođeš do formalnog, vizualnog aspekta toga nečega, kad ništa ne možeš ni dodati ni oduzeti. To je bilo krucijalno. Istodobno sam osjetio da točke imaju fantastičan konceptualni kapacitet, da mogu funkcionirati kao simbol koji na prvu ne emitira ništa, barem je tako bilo kad sam ga prvi put prepoznao“, kazao je umjetnik.[/box] Na upit zove li ih isključivo točkama ili i krugovima, autor triju crnih točaka odgovorio je da koliko god točke pružale naizgled malo informacija, iz njih se može derivirati nevjerojatno mnogo problema.




Točke bi, kaže ulični umjetnik, najčešće lijepio tijekom dana, ali bilo je i noćnih akcija, no bio bi oprezan kako i kada radi. Svoje crne točke dobile su razne lokacije, od Mimare do Džamije, niz Mihanovićevu, duž zida Botaničkoga vrta, Zeleni val…

Tri crne točke na zagrebačkim ulicama građane možda podsvjesno uznemiruju zato što su nedovršene i neshvatljive, no zapravo pružaju veliku mogućnost interpretacije.

“Bilo je različitih mišljenja povezanih s Crkvom, vjerojatno zato što je netko uočio točke u blizini neke crkve ili čak na crkvi. Kontekst viđenja definitivno utječe na interpretaciju. U krajnjoj liniji, to sam svjesno eksploatirao, to je jedan od najzabavnijih aspekata cijele priče. Ako točke nalijepim na crkvu, ljudima će pasti napamet da predstavljaju Sveto Trojstvo. Napokon, i meni je ta mogućnost odmah prošla kroz glavu. Vrlo rado bih točke nalijepio iznad oltara, zašto ne? Znaš čega sam se nedavno sjetio? Crkve svjetla japanskog arhitekta Tadaa Anda, s onim prorezom u obliku križa, drvenim klupama i tamnim betonskim zidom. U takav interijer bi sjele točke, ne prevelike, ali s velikim razmakom, od tankog crnog granita. To bi bilo savršeno.




Svojevremeno su mi te moćnije interpretacije izazivale nelagodu. Presveta trijada, čovječe. Imam tekicu u koju zapisujem pamtljive interpretacije. I to ne samo njih, nego sve vezano uz točke, sve što mi padne na pamet. U tom smislu one jesu neiscrpne. Ako me netko tko me poznaje i zna da ja radim točke počne ispitivati što one predstavljaju, nakon nekog vremena mi dozlogrdi i onda samo kažem: Bol, Tugu i Očaj. Tada razgovor uglavnom prestane. Mogu značiti i Sreću, Ushit i Veselje, to je bio moj alternativni odgovor. No, razgovor bi svejedno prestao, jer prvi odgovor ljudi ne žele čuti, dok u drugi ne vjeruju“, kazao je umjetnik.

‘Savršeno uravnotežena forma’
Izlazak točki na ulicu, u javni prostor, proizašao je iz kompleksne potrebe za komunikacijom, tj. intervencijom u prostoru.

“Počelo je s jednom točkom, gotovo slučajno. Htio sam intervenirati u neke ulične sadržaje. Bezazleno je sve to krenulo. Jednom prilikom razgovarao sam s gospodinom koji proizvodi reklame od samoljepljive folije za firmu u kojoj radim. Tada sam shvatio da je takve intervencije najbolje raditi naljepnicama, za što je on imao mogućnost tiska. Od njega sam naručio prvi kontingent točaka u nekoliko dimenzija, oko par stotina komada. Ne sjećam se gdje sam točno zalijepio prvu točku, no mislim da je to bilo negdje duž Savske ulice. Centar grada je pun zgusnutih informacija, zato je to bio logičan odabir za početak. Imao sam neki unutarnji impuls i minimum materijala na raspolaganju. I krenuo.

U prvoj fazi postavljanje točaka bilo je prilično proizvoljno. Do sustava je tek trebalo doći. Pikirao sam lokacije koje posreduju izrazito mnogo informacija. Bili su to izlozi, plakati, jumbo-plakati… Dolazilo je u obzir sve što “vrišti” na ulici i što je meni osobno u tom trenutku bilo iritirajuće. Tada je točka još uvijek bila simbol iz latiničnog pisma; većinu vremena ona je bila samo točka. Služila je anuliranju izvora koji je tada bilo potrebno zatvoriti, primarno za osobnu satisfakciju, jer ti neke stvari u nekim trenucima jednostavno smetaju — kad hodaš po ulici i otvoriš se za čitavu tu javnu komunikaciju, za to bombardiranje informacijama. U tom smislu je to bila čak i neka forma društvenog “angažmana”.

Prije nego što su se dogodile tri točke, a nakon samo jedne, sve mi se učinilo pretjerano “angažirano”. Izvorni pristup se vrlo brzo iscrpio. Najveći problem je bio taj što bi kontekst točku skoro trenutno usisao, ona bi nestala i postala neprimjetna. S druge strane, potreba za takvim javnim komentarom je naprosto splasnula. Stoga se skok od jedne do tri točke dogodio tijekom eksperimentiranja s njihovim različitim aglomeracijama. Paralelno s jednom točkom koju sam nastavio lijepiti random, dodavao sam i oduzimao nove, bio je to spektar raznih taktika. Naručivao još točki, i još… Osjetio sam potencijal te priče. U svim tim kombinacijama naposljetku se dogodila i trojka. Čim sam se malo odmaknuo, tri točke su djelovale vrlo, vrlo uravnoteženo. Savršeno uravnotežena forma. Forma sastavljena od elemenata koji zasebno ne posjeduju takvu prisutnost, ali su zajedno gotovo maksimalno uravnoteženi. Za početak.
I tako sam počeo na ulicama lijepiti po tri točke“, kazao je umjetnik.

Kod točaka se promatrač ne može uhvatiti za nešto konkretno i to je ono što ih izdvaja. Njihovo će se širenje nesumnjivo nastaviti

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.