(FOTO/VIDEO) OVO MU PRIZNAJU I NAJZAGRIŽENIJI DESNIČARI: Evo kako je zagorski bravar Tito ‘preveslao’ nobelovca Churchilla i pomrsio mu planove

Autor: Dražen Krajcar

Josip Broz, poznatiji kao Tito, u svojoj bogatoj karijeri od kumrovečkog đaka do doživotnog jugoslavenskog diktatora, napravio je puno poteza koje se drugi ne bi usudili. Nećemo u ovom tekstu pisati o rušenju savezničkog zrakoplova, razlaza s Staljinom ili vječnog koketiranja s Zapadom i Istokom (što je dobrano naplatio) već ćemo se dotaknuti epizode u kojoj je zagorski bravar izigrao britanskog književnika, državnika i ratnog vođu Churchilla.

Godina je 1944. a izbjeglička jugoslavenska vlada u Londonu, u službi kralja Petra Karađorđevića II., morala se odreći četnika pod vodstvom Draže Mihailovića i izabrati novog premijera. Naime, nakon više promatračkih misija koje su saveznici slali na područje bivše Jugoslavije, a jedan od glavnih izvjestitelja bio je Churchillov sin, došli su do zakljućka da se četnici, kao službena vojska vlade u izbjeglištvu, uopće ne bori protiv Njemaca već to rade isključivo partizani na ćelu s Titom. tako je na Teheranskoj konferenciji 1943. donosena odluka da “partizane u Jugoslaviji treba pomoći materijalom i opremom u najvećoj mjeri, kao i operacijama komandosa”.

Iako je Churchill bio žestoki protivnik komunista pristao je na suradnju s Titom nadajući se da će poslije rata buduću Jugoslaviju išćupati iz kanđa komunizma. Kako je pokazala povijest gadno se prevario.

Saveznici su se odlučili za Hrvata Ivana Šubašića, koji je prije Drugog svjetskog rata bio ban Banovine Hrvatske (posljednji u povijesti) i istaknuti član Hrvatske seljačke stranke. Šubašić je bio čovjek po volji Britanaca i Amerikanaca, jer je predstavljao raskid s velikosrpskim tendencijama i korak prema demokraciji. U međuvremenu je Josip Broz Tito s vodstvom partizanskog pokreta svoj glavni štab smjestio na otoku Visu, jer je zbog desanta na Drvar morao pobjeći s kopna. Vis je bio izvan domašaja njemačkih i ustaških snaga i postao je sjedište Titovog štaba i baza za partizansko osvajanje Dalmacije i čitave Jugoslavije.

Na inzistiranje Winstona Churchilla Tito je morao početi pregovore s jugoslavenskom izbjegličkom vladom iz Londona. Churchill je mislio da će Tito izoliran na Visu sada biti spremniji na ustupke.

Premijer Šubašić sletio je na Vis i održao trodnevne pregovore s Titom. Dana 16. lipnja 1944. godine potpisan je sporazum Tito-Šubašić. Radilo se o uzajamnom kompromisu. Jugoslavenska izbjeglička vlada priznala je neke odluke AVNOJ-a i buduće federativno uređenje države. Dogovoreno je da se do konačnog oslobođenja države neće pokretati pitanje hoće li Jugoslavija u budućnosti biti monarhija ili republika.

Tito se obvezao da će buduća jugoslavenska vlada biti formirana zajednički s izbjegličkom kraljevskom vladom. 

Neki među komunističkim vođama kritizirali su Tita što je uopće pregovarao s vladom kralja Petra kojoj je AVNOJ oduzeo legitimnost. Zato je Tito napravio potez inače potpuno neobičan za njega. Tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma uputio je pismo svim zemaljskim antifašističkim vijećima. U pismu je objasnio da se tim sporazumom nije odrekao niti jedne odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a i da su razlozi za ustupke bili vanjskopolitičke prirode (potez je neobičan jer Tito nikada nije imao potrebu nikome objašnjavati svoje poteze).

I doista, Titovo potpisivanje sporazuma bio je vješt diplomatski manevar kojim je dobio savezničku potporu, a sva obećanja izbjegličkoj vladi u budućnosti je lako izbjegao kad je Komunistička partija konačno zavladala Jugoslavijom.

Naime, nakon oslobođenja Jugoslavije (ili kako god to želite zvati) osnovana je Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije koja je bila sastavljena od pripadnika kraljevske vlade u egzilu te članova Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ). Vlada je počela funkcionirati u ožujku 1945., a na čelu joj je bio vođa partizana i generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito.

Ubrzo je u Privremenoj vladi došlo do očekivanih trzavica. Prvi je vladu napustio srpski političar i poznati književnik Milan Grol, s obrazloženjem da se ne poštiva princip demokracije i slobode govora. Poslije Grola vladu napušta i ministar bez portfelja Hrvat dr. Juraj Šutej.

Nakon toga dolazi do nemira diljem Jugoslavije, primjerice paljenja uredništva lista “Demokratija”, što dovodi do krize koju komunisti (koji napominjemo još uvijek ne drže svu vlast u svojim rukama) guše svojom tajnom policijom zloglasnom OZNOM.

Napokon uvidjevši da je njegova borba za demokraciju uzaludna, i da obećanja saveznika ne vrijede ništa, Šubašić (tada ministar vanjskih poslova) daje ostavku optužujući Tita i njegove najbliže suradnike da provode diktaturu i teror u državi.

Nakon toga su i drugi nekomunistički predstavnici počeli napuštati privremenu vladu koja je konačno ugašena u studenom 1945. kada su održani izbori za Ustavotvornu skupštinu. Naravno na izborima je uvjerljivo pobijedila KPJ te preuzela apsolutnu vlast u državi.

Počelo je doba komunističkog terora koji su popratila uhićenja, zabrane slobodnog govora i izražavanja te uništavanje “unutrašnjeg neprijatelja”.

Naravno Staljin je ovakav rasplet događaja dočekao s oduševljenjem , dok su zapadni Saveznici pobjesnili. Pogotovo se to odnosi na Winstona Churchilla koji je doslovno pobjesnio na Tita nazivajući ga izdajicom i do kraja života mu nije oprostio ono što je smatrao izdajom.

Zanimljivo da je Tito 1953. godine, kada je ponovo bio u milosti Zapada nakon raskida sa Staljinom 1947., legendarnim brodom “Galeb” došao u službeni posjet Velikoj Britaniji na poziv tadašnjeg ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena.

Interesantno je da je to bio prvi Titov posjet nekoj zapadnoj državi, a istovremeno je bio i prvi posjet vođe neke komunističke države Velikoj Britaniji.

Tito je u Londonu imao veličanstveni doček koji je predvodio je Phillip, vojvoda od Edinburgha i suprug britanske kraljice, a uz njega su stajali premijer namršteni Winston Churchill i Eden. 

“Želim reći narodu Velike Britanije da stanovnike moje države trebaju smatrati iskrenim saveznicima zato što narodi nove Jugoslavije imaju iste ciljeve kao i narod Velike Britanije”, rekao je Tito mnoštvu okupljenom na obali Temze.

Josip Broz kasnije je sa svim počastima primljen i kod kraljice Elizabete II.

Autor:Dražen Krajcar
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.