Foto: Luka Tabako

(FOTO) NAPUŠTENO SELO DOLOVA NA KRKU! Za 50 godina uzela ga je priroda! Frane je bio posljednji: ‘Muž ga je našao mrtvog, a pored njega je sjedio njegov pas’!

Autor: Valneo Kosić

Hrvatska povijesna baština izrazito je bogata, a u nju ubrajamo i davno napuštena pitoreskna sela diljem Primorja. Ruševine tih sela napuštenih od ljudi, a usvojenih od majke prirode koja ih je obgrlila zelenilom i tišinom, danas svjedoče o vremenu kada je život izgledao znatno drugačije i jednostavnije.

Jedno od njih je i selo Dolovo ili Dolova na našem naj naseljenijem otoku, otoku Krku. U Dolovu nitko ne živi više od 40 godina, iako se život tamo počeo gasiti i ranije. Danas Dolovo živi kao zanimljivo odredište za izletnike i domaće ljude koji tamo traže spokoj. Putnik namjernik koji zaluta kojim slučajem sa asfaltirane ceste na šumski put blizu jednog od najslikovitijih gradova Sjevernog Jadrana, Dobrinja naići će na šumu kao iz bajke i mahovinom  prekrivene ruševine nekad živahnog Dolova. O životu u selu svjedočit će mu kamene zidine kuća ili pak kakve stare cipele, netaknute otkako je i posljednji čovjek napustio selo.

Sjećanja na Dolovo nema mnogo, a ono malo što je ostalo, spasio je autor povijesnih knjiga o manje poznatoj krčkoj povijesti Alan Žic-Teklin. Jedna od njegovih četiriju knjiga koje dokumentiraju nekadašnji život na otoku Krku nosi naziv “Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka”  svojevrsni je vremeplov. Živa riječ ljudi koji su zadržali sjećanje na Dolovo može vam približiti osjećaj života koji je neusporediv s ovim kakvog danas živimo. Dio tih sjećanja  donosimo i u ovom tekstu.

Foto: Luka Tabako

Prije svega, koju riječ o Dolovu rekao nam je i Petar Kopanica, član brojnih krčkih udruga za očuvanje krčke kulturne baštine, a otkrio nam je kako Dolovo nije jedino napušteno naselje na Krku. “Dolovo je jedno od 30 napuštenih sela otoka Krka, od kojih mnoge nose zanimljive priče. Po mojem izboru jedno od njih je svakako selo Male Ponikve koje je davno napušteno. Stanovnici su obolijevali od neznane im bolesti. Polako su odlazili u druga mjesta. Nisu ni znala tada da bježe od malarije”, govori nam Kopanica.

U Dolovu je život minuo ipak drugačije i uz manje drame. Nestalo je tiho. Prvi put spominje se 1780. godine, a prvi popis stanovništva obavljen je 1880. godine kada je u selu Dolova bilo tek 30 stanovnika. Dvadeset godina kasnije ostalo ih je samo dvadeset dvoje, da bi deset godina kasnije, 1910. nevjerojatno naraslo na 53 stanovnika. Nakon toga, uslijedio je opet veliki pad. Već 1948 ostaje ih samo devetero, a zadnji put ih je 1971. godine upisano četvero. Nakon toga, selo je ostalo prazno.

Dolovo čini se nije imalo sreće. U dvadesetom stoljeću život se znatno počeo mijenjati. Stigao je turizam, a otvarali su se i neki drugi poslovi koje je donijela modernost. Zaobišla ga je elektrifikacija, a ni vodovod nikada nije stigao. Život je bio sve teži, ljudi sve manje. Kako su ljudi nestajali, priroda je jačala i preuzimala selo. Naselje je obrastalo raslinje, a to je privuklo i divlje životinje. Kao da život nije bio dovoljno težak, Dolovo se svidjelo i zmijama, a otok Krk je dobro poznat kao stanište otrovnice, poskoka.

Foto: Luka Tabako

Posljednji stanovnik sela bio je Frane koji je jahao konja




Život u selu do kojeg danas vode šarmantni šumski puteljci gasio se postepeno.  Posljednje dane zadnjeg čovjeka koji je napustio selo vrlo slikovito opisuje tada devedesetpetogodišnja Mare Gržetić (rođ.1925.) koja je pristala razgovarati  s ranije navedenim autorom, Alanom Žicom Teklinom koji između ostalog u svojoj knjizi “Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka” ima i poglavlje posvećeno selu Dolova. Iza njegovih knjiga stoji veliki istraživački rad, mukotrpno prikupljanje materijala i razgovora sa živućim svjedocima vremena koje smo dobrom voljom samog autora dobili na korištenje (više o njegovom radu, ovoj knjizi i tajnama otoka Krka možete saznati na ovoj poveznici, a pored toga možete čitati i o njegovoj najnovijoj knjizi “Tako su govorili Dalmatinci i Boduli”)

Tako se Mare prisjetila Frane, posljednjeg stanovnika Dolova koji je prema njenim riječima tamo i umro. Njen muž ga je pronašao mrtvog uza zid, a pored njega je sjedio njegov pas.

“Zadnji je na Dolovi bil Frane. Toga Frana je kaška ujala. Ovako su bili trsi, pa su bili redi od trs, pa je on šo po jednom redu von, na laz ( = prolaz). Pa kad je ćapal ( = primio) za laz, to je bila kaška a ju ni videl. Ujala ga je za ruku. Ali je blizu toga imel trsi jedan doktor, on je to jako volel, Osip Duda ako ga znoš, pa je šo do njega i on ga je vaje zel va Dobrinj va mbulantu, dal mu je doktor dva protuotrova, a samo jednoga daju.




Potlek je šal živit na Kras. Va Dolova je imel štalju i kuću. Pa je šal, ja san ga videla to jutro, na Dolova. Ja govorin mužu, “Frane z Dolov je šal va Dolova”, i kada je bilo navečer ja govorin “Ma hodi malo vidit!”  I on je šo vidit i našo je Frana na zide, mrtva, sidel je i poli njega je sidel pos ( = pas)“, ispričala je Mare koja nije jedina koja se sjeća Frane.

Frane nam se preko telefona prisjetio i direktor turističke zajednice općine Dobrinj Boris Latinović koji pamti kako je Frane jašući konja dolazio u obližnje selo Kras.

„Zadnji stanovnik bio je jedan Frane. Još ga se sjećam kako je jašući konja dolazio u selo Kras koje je udaljeno kilometar ili dva od Dolova. Njegovi nasljednici su u Rijeci. Ostale kuće su zapuštene i davno prije nego što je on otišao, a nasljednike je teško pronaći jer su zemljišne knjige dosta loše uređene“, govori nam Latinović i otkriva nam kako je selo Dolova danas potpuno obraslo, nekoć okruživala plodna zemlja koju je obrađivao i Frane.

Stanovnici su se bavili poljoprivredom

„Frane se bavio poljoprivredom, živio je od toga. Imao je svoju zemlju oko sela. Nekad davno mi je pokojni djed govorio kako je tamo zemlja bila vrlo plodna, skroz od Dolova, pa prema dolje i ljudi su uzgajali razne stvari, danas je to sve zaraslo. Tamo su bili vinogradi, uzgajala se i pšenica. Bilo je svega tamo prije pedeset i više godina. Onda je jednostavno sa dolaskom drugačijeg načina života, turizmom polako sve ostalo napušteno. Zbog toga se danas jedan jako mali broj ljudi bavi poljoprivredom. Kilometar i pol od Dolova nalazi se i napušteni mlin do kojeg vode stari putevi“, priča nam direktor i objašnjava kako za kišnog vremena posjetitelji mogu vidjeti i potok koji na mjestu gdje se račva, tvori i dva slapa koje napaja izvor vode nedaleko od sela.

Selo je bilo sirmašno, ali živjelo se veselo

Prema priči Ivana Gržetića-Jeličina (rođ.1940), sugovornika iz knjige “Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka” Dolovo je bilo siromašno selo. Kako kaže Ivan, njegova rođaka i njen muž imali su lijepo imanje, ali novaca nije bilo.

„Jedan je bil oženjen za moju rođaku, ja znan da mi je pokazival za prst i taj prst mu je ostal ovako malo kriv, i on je mislil da ga je poskok, on nije vidio, samo da je stavil ruku na neki kamen i samo da je osjetil da je ugriz bil. Oni su lipo imanje imeli, imeli su voli i kola, veliku štalu za blago, ovce su imali. Oni su hrane imali, ali bili su odvojeni od svijeta, kako bin rekal, novaca nije bilo“, priča Ivan.

Ipak, u selu je vladala dobra atmosfera. Svjedočila je tome Krsanka Radmila Borović (rođ.1938).

“Ljudi su tamo hodili na dobro vino i pršut u Jiva Tonova. Bil je jako šaljiv čovik, cirkusi je delal. I kartali su u njega kući. I moj otac je vavik hodil u njega, nedilju, na briškulu i trešetu, popit  bevande, aš nedilju se ni delalo kako sada, nedilja je bila za počinut od dela.”

Kako se život ugasio, Dolovo i njegove uspomene progutala je šuma koju je kako kažu u turističkoj zajednici jedan izletnik nazvao začaranom ili čarobnom šumom. O tome da se mistika veže uz Dolovo govori i usmena predaja o tome kako su u Dolovu živjele najljepše djevojke Dobrinjskoga. Kako bilo, iskonska priroda danas čuva selo, a u njemu kao i nekada, samo na drugačiji način uživaju i drugi ljudi, izletnici gotovo pola stoljeća kasnije.

Mogli bi se reći da Dolovo unatoč svemu i dalje živi, a tome pomalo nevjerojatno svjedoče i zemljišne knjige. Dolovo je, gotovo pola stoljeća otkako je otišao i posljednji čovjek i dalje u sastavu općine Dobrinj, otkriva nam direktor turističke agencije Boris Latinović.

„Službeno se i dalje vodi kao naselje, ali zašto se nije brisao ne znam. Možda postoje šanse da se te kuće nekad u budućnosti i obnove. Ali tamo trenutno nema ni struje ni vode. Kuće su već propale i zarasle. Unatoč tome, i dalje su privatno vlasništvo. Vlasnici žive u Rijeci, a neki i van Hrvatske. Jednostavno se to više ne održava. Službene namjere da se to obnovi nema, ali ukoliko se želja pojavi, vjerojatno će se moći s općinom pregovarati. Ukoliko bi netko želio investirati trebalo bi otkupiti zemljište od vlasnika“, priča nam Latinović, a na pitanje izvode li se periodično konzervatorski radovi odgovara kako za to trenutno nema mogućnosti. Unatoč tome, selo je uvršteno u turističku ponudu Krka.

„To je privatno vlasništvo i mi ne možemo zadirati u to. Mi smo radili jedan projekt tajne prije nekih 7-8 godina gdje smo unijeli podatke o tome što se može vidjeti na području općine Dobrinj i tako smo naveli i selo Dolova kako bi ljudi mogli prošetati i pogledati. Tu si i ostale zanimljivosti kako bi ljudi mogli uživati ne samo u suncu i moru, već i našoj bogatoj povijesnoj baštini“, zaključuje Latinović.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.