Photo: Petar Glebov/24sata

DRAGO PLEČKO: U genima je zapisano od čega bismo mogli umrijeti! Jesu li geni sudbina ili ih je moguće zaustaviti?

Autor: 7dnevno/Drago Plečko

Iz genoma Charlesa Darwina neočekivano se pokazalo da je umro od Crohnove bolesti, a geni Elvisa Presleya pokazuju da mu je bila suđena smrt od miokardiopatije do 40. godine. Već sada znamo da se neki loši impulsi u našim kromosomima ipak ne realiziraju kod svih ljudi, a čini se da i okružje u kojem odrastamo i rana iskustva djetinjstva igraju ulogu u našim sudbinama. Jesu li geni sudbina ili je moguće zaustaviti njihovu fatalnu aktivaciju?

Iz samo dvije 130 godina stare dlake iz brade tvorca teorije evolucije i autora “O porijeklu vrsta” analiza gena je objasnila zašto je patio od jutarnjih povraćanja, teških proljeva i grčeva u abdomenu. Bolovao je od bolesti za koju su svi mislili da se javila tek u drugoj polovici 20. stoljeća – Crohna.

Genom čovjeka sadrži oko 6 milijardi baza, samo četiri njih, ponekad još i dvije više, u raznim kombinacijama, kod svakog čovjeka drukčijima. Kada bismo imena baza svakog pojedinca ispisivali u tomove enciklopedija, dobili bismo 91 metar visok stup knjiga koje ne bismo mogli pročitati do kraja života. I tako svaka od milijardi naših tjelesnih stanica sadrži takav genom. Nasljedni faktori su kod ljudi beskonačno komplicirani. Igra Prirode s promjenama u samo jednoj od milijardi baza može dovesti do sudbonosnih promjena.

Dramatičan je i primjer legendarnog Elvisa Presleya koji je umro u 42. godini, na putu od svog imanja Graceland kraj Memphisa do bolnice. Bio je teški ovisnik i navodno je u zadnjih godinu i pol popio čak 13.000 tableta. Patio je od spastičnog kolona, neugodne kronične bolesti crijeva, dugi niz godina pa se čak šuškalo da je imao rak crijeva, što se skrivalo kako bi se lakše našla osiguravajuća kompanija koja bi ga osigurala. Kažu da se našao njegov bogati fan, vlasnik moćnog osiguravateljskog društva koji je njegov život bez obzira na to osigurao na 6 milijuna dolara, što je jedino što je ostavio svojoj kćeri Priscilli jer je bio praktično na rubu bankrota. Također se skrivalo da je bio gotovo slijep od glaukoma pa su ga potkraj karijere morali odvoditi s pozornice. Ipak, konačni uzrok smrti bila je miokardiopatija.

Tek će se iz analize kose koju je godinama skupljao njegov frizer vidjeti da mu je genetska sudbina namijenila upravo to: spastični kolon, glaukom i miokardiopatiju za koju se procjenjivalo da bi ga mogla pogoditi u dobi između 20. i 40. godine.

Još je Freud u doba dok se nije znalo za postojanje gena rekao: “Anatomija je sudbina…”. Premda nije znao ono što mi znamo danas, očito je da je nešto slutio, vezano uz nasljeđe.

Pitanje koje je ključno jest jesu li Darwin i Presley po rođenju osuđeni na vrlo neugodno umiranje, sljepoću i ranu smrt bez obzira na to kakvi su ljudi za života bili, dobri, loši, nasilni, miroljubivi, konstruktivni, destruktivni, egoisti, altruisti, čak zločinci ili spasitelji?

Nasljednici istraživača Libeta zakomplicirali su stvari kada su prije nekoliko godina pomoću funkcionalne magnetske rezonancije dokazali da neuroni našeg mozga donose odluke o našim akcijama čak 10 sekundi prije nego što smo mi sami toga svjesni, a mi se kasnije svojih akcija sjećamo kao onih za koje smo se opredijelili mi sami, svojom voljom. To dakako ima nesagledive posljedice. Mnogi iz toga izvode zaključak da smo potpuno determinirani, određeni, fizički i djelomično psihološki genomom, a i načinom funkcioniranja naših neurona i u donošenju svakodnevnih, ali i dalekosežnih odluka. Ispada da je netko napisao scenarij naših života od prve do zadnje stranice, a mi moramo samo to odglumiti na pozornici života.

No, ipak se čini da takav ekstremni fatalizam nije opravdan. Već sada znamo da se neki loši impulsi koji bi trebali stići od poremećaja u našim kromosomima ipak ne realiziraju kod svih ljudi, a čini se da i okružje u kojem odrastamo i rana iskustva djetinjstva igraju ulogu u našim sudbinama. No, ako i jest tako, Libet jasno pokazuje da eventualna naša posredna kontrola u donošenju životnih odluka ne dolazi od svjesnog dijela naše ličnosti, već iz dubljih, nesvjesnih slojeva.

Pažljivim promatranjem možemo vidjeti jasnu sličnost u postavkama dijelova indijske mistike i modernog shvaćanja dometa našeg utjecaja i želja u stvarnom životu.

Izgleda da se naš usud formira utjecajem genoma, socijalnim faktorom (sredina u kojoj smo odrasli, utjecaj roditelja, materijalno stanje, razni oblici inteligencije, osobe koje na nas utječu…) i našim vlastitim akcijama, ma otkud one bile inspirirane. Ovaj zadnji dio vjerojatno možemo izmijeniti utjecajem na nesvjesne razine naše ličnosti.

LEGITIMNOST ‘OLUJE’ DALI SU SRBI KOJI SU SE BORILI ZA HRVATSKU: ‘Umjesto zahvale njima, surađuje se s onima koji su pozivali na agresiju’!

Autor:7dnevno/Drago Plečko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.