fbpx
Foto: Guliver Images, Ilustracija

DOVELA SINA U VRTIĆ I UTRNULA OD ŠOKA! ‘Kako im to mogu raditi?’: Zgrožen i naš poznati psihijatar

Autor: L.B.

Jedna mlada majka iz Splita iznijela je svoje nezadovoljstvo i uznemirenost činjenicom da je u jasličkoj grupi u dječjem vrtiću koji pohađa njezino dijete, svako jutro kada ga dovede, dočeka upaljena televizija na kanalu s crtanim filmovima

Uznemirena spoznajom da je to, po svemu sudeći, uobičajeni model ponašanja, a ne želeći ulaziti u konflikt s odgojiteljicama, mailom se obratila Slobodnoj Dalmaciji, nastojeći izložiti svoj problem, vidjeti imaju li i drugi roditelji takva iskustva.

Ono od čega najviše strahuje, kako kaže, je činjenica da se njezinom djetetu umjesto didaktičkih igračaka i igara prilagođenih jasličkoj i starijoj grupaciji, nudi televizijski program.


‘Želim birati drugi način u kojem televizije dok je u vrtiću neće biti’

“Kada sam shvatila da se to radi svaki dan, jako me zabrinulo. Čitam puno, saznala sam tako i za pojam ekranizma koji može izazvati problem kod male djece. I ne želim da mi dijete nepotrebno bude izloženo ekranu. Zašto se obraćam mailom, zašto nisam riješila taj problem s tetama?

Zato jer ne želim izazivati dodatni stres, jer im moram vjerovati, jer im predajem svoje dijete na brigu, jer radim i moje dijete mora imati za to vrijeme nekoga tko će o njemu brinuti. Jer nemam drugi način. Ali želim birati drugi način u kojem televizije dok je u vrtiću neće biti. Zato sam željela vidjeti hoće li makar ovaj moj mail upozoriti na problem”, napisala je zabrinuta majka.

‘Nije poželjno dijete pretjerano izlagati bilo kakvim istim sadržajima’

O ekranizmu kao pojmu koji sve više zaokuplja današnje roditelje, ali i stručnjake, psihijar i subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije kazao je kako “ekranizam službeno kao termin ne postoji, isto kao što nitko sa apsolutnom sigurnošću ne može kazati kako je boravak pred raznim uređajima modernog vremena za djecu štetan”.

Međutim, ističe kako kod najmlađe populacije, posebice one do treće godine života štetu potencijalno može izazvati stalno izlaganje jednom te istom sadržaju.

“Razdoblje je to u kojem se kod djeteta još uvijek u mozgu razvija neuronska mreža, i taj je proces najintenzivniji u ranim godinama života. Upravo zbog toga nije poželjno dijete pretjerano izlagati bilo kakvim istim sadržajima. Osobito ako je to neproporcionalno izlaganju drugim aktivnostima i sadržajima”, kazao je.

‘Izlaganje ekranima kod djece rane dobi je problematično’

Dodao je i da provođenjem vremena pred ekranima raznih uređaja u toj ranoj životnoj dobi, dijete gubi vrijeme za druge mnogo važnije aktivnosti.




“U tom razdoblju jako je bitno kvalitetno razvijanje okulomotorne koordinacije, grube i fine motorike, regulacije senzornih i emocionalnih podražaja. Mislim da je od dugotrajnog sjedenja pred ekranima važnije dijete pustiti da se igra s igračkama primjerenim njegovoj dobi, dati mu da barata rukama, slaže ili namješta kocke, razvija razne sposobnosti uz pomoć didaktičkih igračaka, manualnim pokretima, opipom.

Dijete tako uči. Izlaganje jakom svjetlu, zvukovima, brzim izmjenama kadrova, tonova, užurbanom intenzitetu, čestim situacijama u crtićima, kod djece rane dobi je, usudio bi se reći, problematično”,  veli dr. Franić.

Problem o kojem ‘nitko ne razmišlja’

Međutim dr. Franić upozorava na još jedan problem o kojem manje ljudi razmišlja, onaj da brojne majke s vrlo malom djecom, bebicama, tako često dolaze u shopping centre i pritom ih izlažu jakim svjetlosnim, slušnim podražajima. Govori i kako puno ljudi pojavu autističnog spektra kod djece vezuju s primjerice, primanjem cjepiva, pritom ne razmišljajući o drugoj mogućnosti.




“Nitko ne razmišlja kako porast autizma korespondira s većom izloženošću djece u raznim centrima punim buke, jakog svjetla. Ta nam situacija nešto govori. Imamo problem s današnjom djecom, u odnosu na ranije generacije – motorički su nespretniji, fizički neaktivniji, puno je više pretilosti.

Stvorena je kultura življenja u kojoj dijete sjedi pred serviranim mu sadržajem što uglavnom ne traži njegov angažman. Možemo to promatrati kao opasnost, naravno, nitko neće kazati kako je konzumiranje sadržaja koje je djeci danas u fokusu pažnje samo po sebi opasno, ali mislim da treba poraditi na količini. Ako ga već izložimo ekranu, onda treba znati kako je to loša zamjena za bolji način trošenja vremena. Mislim da bi bolje bilo djetetu dati prilagođene igračke, slagalice, kocke za umetanje koji utječu na razvijanje njegovih vještina”, kazao je dr. Franić.

Problem s tinejdžerima

Rezimirano gledano izlaganje samo jednom sadržaju, koji je samo vizualan bez motoričke komponente je loša koncepcija. Vidi se to i po našim tinejdžerima, pa liječnik primjećuje kako sve veći broj djece dolazi na preglede zbog glavobolja, neobjašnjivih bolova u trbuhu, čak i pseudo napada koji nalikuju epileptičkima.

Pretrage ukazuju na nepostojanje fizičkog uzroka, što na kraju ukazuje na probleme psihološke naravi. Još jedan problem koji pogađa tinejdžere je komunikacijske prirode, karakterizira ga nemogućnost verbaliziranja emocija zbog čega se počesto izražavaju kao mala djeca.

“Često kod adolescenata primjećujem kako su komunikacijsko-psihološki zapeli na emotivnoj razini predškolaca i školaraca. Pa umjesto da obrazlože svoj problem oni reagiraju plakanjem i histeriziranjem. Oni naprosto ne znaju drugačije pokazati emocije, pa reagiraju kao mala djeca. Negdje putem uz ta silna internetska komuniciranja, korištenjem emotikona koji verbalnost svode na ikonu, njihov se rječnik vratio 5,5 tisuća godina unatrag u evolucijskom smislu”, kaže dr. Franić.

 

Autor:L.B.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.