DOPUNJENA DIPLOMATSKA OLUJA MATE GRANIĆA! ‘Laž je da je Tuđman prodao Vukovar i htio raskomadati BiH: Plenković nastavlja njegov put modernim suverenizmom’

U šaljivoj definiciji diplomata kao čovjeka koji dvaput promisli prije nego što ništa ne kaže puno je istine – baš kao i u definiciji rata kao podbačaja diplomacije. Srećom, u slučaju Mate Granića, koji je o svome iskustvu u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države napisao publicistički bestseler “Diplomatska oluja”, uobičajena promišljena zadrška svedena je na minimum. Vrijedno memoarsko štivo o zahuktavanju rata i raspadu Jugoslavije te muci kroz koju je Hrvatska prošla na svome putu prema suverenosti i neovisnosti čita se kao uzbudljiva fikcija.

Ovu veliku priču koja će zanimati svakoga s interesom u novijoj povijesti Granić pripovijeda kroz emotivne opise svojih susreta s Tuđmanom, ratnih pregovora s generalima JNA u vezi s razmjenom zarobljenih branitelja i civila, tjeskobom i adrenalinom prožetih ratnih sjednica prve vlade u novoj državi, susreta sa svjetskim liderima o čijoj smo milosti ovisili početkom devedesetih…

Prvo izdanje Granićevih političkih memoara, objavljeno 2019. godine na hrvatskom i engleskom jeziku, brzo se rasprodalo. Drugo, dopunjeno izdanje, predstavljeno je u ponedjeljak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, dan nakon obljetnice međunarodnog priznanja RH – događaja kojemu je upravo Mate Granić dao ključni doprinos. Knjiga nosi podnaslov “Sjećanja najdugovječnijeg Tuđmanova ministra”, a komplementarni joj je dodatak istoimena dokumentarna serija koju je prema Granićevoj knjizi za HRT producirao Menorah Film. Serija će se početi prikazivati 2. veljače. Granić, koji danas obnaša dužnost posebnog savjetnika premijera Andreja Plenkovića, dopunio je novo izdanje poglavljima o novim izazovima u hrvatskoj i globalnoj politici, ali i portretima državnika s kojima je u svojoj bogatoj karijeri surađivao.

*Drugo izdanje vaše knjige “Diplomatska oluja” izlazi u trenutku velikih prevrata na europskoj i globalnoj političkoj sceni. Zašto je ova velika priča o hrvatskom pozicioniranju u međunarodnoj zajednici, koju ste ispričali kroz vlastito iskustvo u stvaranju države, aktualna i danas?

Brutalna ruska agresija na Ukrajinu temeljito je uzdrmala i promijenila međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugoga svjetskog rata te geostratešku situaciju u Europi, uspostavljenu nakon pada Berlinskog zida i pada komunističkog sustava u srednjoj i istočnoj Europi te raspada bivšeg SSSR-a. Putin je želio Blitzkriegom u nekoliko dana osvojiti Kijev i uspostaviti marionetsku vlast u Ukrajini. Kad to nije uspjelo, pod motom denacifikacije želio je takozvanom specijalnom vojnom operacijom, radi “denacifikacije”, osvojiti cijelu Ukrajinu. Kad ni to nije uspjelo, koncentrirao se na četiri južne i istočne pokrajine Ukrajine te stvorio takozvanu Narodnu Republiku Donjeck, koju je nelegalnim referendumom pripojio Rusiji. Počinjeni su masovni ratni zločini nad civilima te je teško oštećena ili uništena infrastruktura, posebno energetska.

Cilj ove vojne operacije bio je izazvati sukobe između članica EU-a i NATO-a. To nije uspjelo jer su i EU i NATO odgovorili jedinstvenom i snažnom pomoći Ukrajini, posebno SAD i Velika Britanija. Vlada premijera Andreja Plenkovića odmah je Hrvatsku pozicionirala na pravu stranu povijesti. Jačamo savezništvo unutar EU-a i NATO-a te pružamo snažnu podršku i pomoć Ukrajini. Zbrinjavamo izbjeglice iz Ukrajine, dajemo vojnu, humanitarnu, gospodarsku i tehničku pomoć. Hrvatska je 1. siječnja 2023. godine ušla u schengenski prostor te postala članica eurozone. Znatno je ojačala svoj međunarodni položaj i kredibilitet. Premijer Andrej Plenković postao je jedan od vodećih političara unutar Europske unije, posebice Europske pučke stranke.

* Što svijet današnjice može naučiti iz hrvatskog iskustva devedesetih?

Suverena hrvatska država stvorena je u vrlo teškim međunarodnim okolnostima. Slobodan Milošević vojnom je silom s bivšom JNA i pobunjenim Srbima htio stvoriti Veliku Srbiju. Sve do kolovoza 1991. godine od međunarodne zajednice imali smo samo podršku Svete Stolice i Svetog Oca Ivana Pavla II., austrijskog ministra vanjskih poslova i vicekancelara Aloisa Mocka, kao i nekoliko uglednih europskih intelektualaca i političara poput Margaret Thatcher, koji više nisu bili na vlasti. Ali predsjednik Tuđman je donio nekoliko važnih državničkih odluka, poput odluke o referendumu koji je plebiscitarno prošao 19. svibnja 1991. godine, kao i saborsku deklaraciju i ustavnu odluku o suverenosti 25. lipnja 1991. godine. Znao je ratovati i pregovarati. Imao je jasne strateške ciljeve, a to su bili stvaranje suverene, demokratske, međunarodno priznate članice UN-a. Njemačka nas je u tome podržavala od sredine kolovoza i to je bilo ključno. Da Hrvatska nije bila obranjena, ne bismo stvorili suverenu državu. Za stvaranje suverene države zato su najzaslužniji hrvatski branitelji i predsjednik Tuđman osobno, kao i Vlada demokratskog jedinstva, uz važnu ulogu mlade hrvatske diplomacije.

* Već u prvom izdanju knjige demistificirali ste neke mitove o stvaranju hrvatske države i ulozi Franje Tuđmana u tom pothvatu. No neki od tih mitova još su duboko ukorijenjeni u dijelu javnosti – poput onoga da je Tuđman “prodao” Vukovar kako bi dobio priznanje međunarodne zajednice ili onoga da je Tuđman htio “raskomadati” Bosnu. Zašto su ta dva mita tako otporna na činjenice?

Predsjednik Tuđman učinio je sve što je mogao da spriječi pad Vukovara, kao i branitelji Vukovara koji su pokazali najveću hrabrost. To je činila i Vlada demokratskog jedinstva. Ali realni omjer snaga bio je dvije tisuće branitelja protiv 35–40 tisuća neprijatelja, bivše JNA i četničkih jedinica teritorijalne obrane. Vukovar je hrvatski Alamo i hrabra obrana Vukovara vukovarskih branitelja bitno je pridonijela međunarodnom priznanju Hrvatske.

Točno je da je predsjednik Tuđman predvidio da će Slobodan Milošević nakon Hrvatske započeti agresiju na BiH te da će se BiH teško obraniti od te agresije. Ali Republika Hrvatska je 1992. godine podržala referendum o samostalnosti BiH, prva poslala veleposlanika Sančevića u Sarajevo, primila oko 700.000 izbjeglica iz BiH bez ijednog incidenta, a još 300.000 ih je kroz Hrvatsku otišlo u treće zemlje. Sva humanitarna i vojna pomoć za BiH došla je kroz Hrvatsku. Hrvatska je uz SAD najzaslužnija za zaustavljanje rata između Hrvata i Bošnjaka i Washingtonske sporazume te Splitsku deklaraciju i Daytonski sporazum na cijelom području BiH i opstanak BiH kao države. Kao državni ministar vanjskih poslova, povjerenik Vlade RH za pregovore s Bošnjacima te glavni pregovarač RH s BiH u ovim pregovorima imao sam punu i čvrstu podršku predsjednika Tuđmana. U državnoj rezidenciji, u Bad Godesbergu pored Bonna 11. siječnja 1994. i u Ženevi u zgradi UN-a 17. siječnja 1991. godine predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović ponudio je predsjedniku Tuđmanu podjelu BiH. Rekao je: “Predsjedniče, uzmite sve južno i zapadno od Prozora, a Mostar pola-pola. Mi ćemo se nakon toga sami obračunati sa Srbima”. Predsjednik Tuđman je to odmah odbio, i u Bad Godesbergu i u Ženevi. O tome sam pisao u svojoj knjizi. Toliko o tome da je predsjednik Tuđman dijelio Bosnu i Hercegovinu.

* Možda je najdirljiviji dio knjige vaš živi opis događaja u studenome 1991., kada je u danima prije pada Vukovara, a osobito u noći prije pada, Tuđman sa svojom Vladom bdio u očaju i nadi, tražeći način da se grad spasi. Kako pamtite te dane? Jesu li to za vas bili najteži dani u ratu?

Te noći pada Vukovara nismo spavali, ni predsjednik Tuđman ni Vlada demokratskog jedinstva. Oko ponoći smo dobili od Stožera informaciju da je otpor branitelja prestao. Svi smo bili tužni, a predsjednik Tuđman najtužniji. Sutradan, predsjednik Tuđman je na prijedlog predsjednika Vlade demokratskog jedinstva Franje Gregurića oko 15 sati odlučio da ja na press-konferenciji oko 17 sati priopćim javnosti da je Vukovar pao. To mi je bila najteža zadaća i najteži dan u životu. Press-konferenciju sam završio odlučnom i čvrstom porukom da ćemo se vratiti u Vukovar i da će se svi prognanici vratiti.

* Tuđman vas je cijenio zbog mirnoće i staloženosti, vrlina koje su preduvjet u svakom diplomatskom pothvatu. Koje još karakterne osobine i vještine zahtijeva diplomacija?

Diplomacija zahtijeva kompetentnost, odlučnost, domoljublje, strpljivost i čvrstu vjeru u strateške ciljeve države.

* U dodatku ovom izdanju knjige ispisali ste dojmljiv portret Andreja Plenkovića, u kojemu prepoznajete neke državničke osobine koje je imao i Tuđman. Kako biste odgovorili onima koji Plenkovića optužuju za beskičmenjačko povlađivanje Europskoj uniji i nekritičko prihvaćanje naputaka EU-a u vođenju države?

Vanjska politika premijera Andreja Plenkovića moderni je suverenizam u vođenju državne, vanjske politike. Suverenizam predsjednika Tuđmana bio je stvaranje suverene, demokratske, međunarodno priznate hrvatske države, članice UN-a. Naš san je bio članstvo Hrvatske u NATO-u i EU-u. Naš san je ostvaren. Moderni suverenizam državne vanjske politike premijera Andreja Plenkovića je jačanje međunarodnog položaja Republike Hrvatske i korištenje tog snažnog međunarodnog položaja u ostvarivanju strateških, vanjskopolitičkih i gospodarskih ciljeva. To je i ulazak Hrvatske u eurozonu i schengenski prostor, ali i izgradnja Pelješkog mosta uz pomoć sredstava EU-a (373 mil. eura ili 80% investicije) te pomoć u oporavku od pandemije i pomoć u obnovi.

Za to treba jačati strateška partnerstva. I sa SAD-om i s Njemačkom, ali i s Francuskom, s kojom osim nabavke vojnih zrakoplova Rafalea imamo i Sporazum o strateškoj suradnji. O izboru prave strane i našoj pomoći Ukrajini već sam govorio.

* U dodatku ste dali i zanimljiv pregled situacije s pandemijom i ruskom invazijom na Ukrajinu. Možete li usporediti današnju situaciju u Ukrajini s onom hrvatskom devedesetih?

Današnja ruska agresija na Ukrajinu ima i sličnosti i razlike s velikosrpskom agresijom na Hrvatsku. Sličnosti su isti ciljevi i metode agresora. Razlike su da smo mi u Domovinskom ratu na početku, do uključenja Njemačke, bili gotovo sami, a Ukrajini pomaže cijeli demokratski svijet, posebice NATO, EU i G7. Geostrateške posljedice agresije na Ukrajinu su mnogo veće i drastičnije nego za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Kada je pak riječ o pandemiji covida-19, bila je to najteža pandemija koju je čovječanstvo doživjelo u posljednjih sto godina, najteža nakon pandemije španjolske gripe 1917. godine, i to po smrtnosti, komplikacijama, gospodarskim i financijskim posljedicama.

U drugom dopunjenom izdanju knjige opisao sam pregled borbe protiv pandemije u svijetu, a posebno u Hrvatskoj i EU-u.

***

Čvrsto vjerujem da će se Ukrajina obraniti: Putin i Rusija snosit će teške posljedice

* Dosad ste bili prilično precizni u predviđanju raspleta kompleksnih političkih i diplomatskih zavrzlama na globalnom planu. Koja su vaša predviđanja za rasplet ukrajinske krize?

Nema brzih rješenja, ali ni uvjeta za pregovore trenutno. Ukrajina želi da se ruska vojska povuče prije početka pregovora, uz to i da napuste Krim. Rusi žele da pregovori započnu sa sadašnjih pozicija. U Rusiji jačaju radikalne opcije i Rusija gospodarski slabi. Ali teške su i gospodarske, financijske te posebno energetske posljedice u Europskoj uniji, uključujući i Hrvatsku. EU je primio oko osam milijuna izbjeglica, a Rusija pokušava destabilizirati situaciju u brojnim zemljama EU-a (Bugarska, Italija, Francuska, Švedska, Slovačka, Češka, uz jačanje suradnje s Mađarskom), ali i posebno u prostoru jugoistočne Europe (Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, BiH).

Ako EU i NATO te zemlje G7 nastave pomagati Ukrajini i pojačaju vojnu, financijsku i tehničku pomoć, čvrsto vjerujem da će se Ukrajina obraniti, a to će imati teške posljedice za Rusiju i predsjednika Putina.

***

Spriječeno preglasavanje Hrvata u Domu naroda: Prvi veliki uspjeh hrvatske Vlade i diplomacije u politici prema BiH

*Kao iskusan pregovarač, kako biste pristupili situaciji u BiH? Ima li još šanse da se pregovorima vrate oduzeta prava Hrvatima? Što je najbolji, a što najgori ishod kojemu se možete nadati (ili od njega strahovati)?

Srpski separatizam i bošnjački unitarizam jednako su opasni za BiH, ruše temelje Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Tomu su pridonijele i odluke visokih predstavnika koje su omogućile da Bošnjaci četiri puta izaberu Komšića za člana Predsjedništva BiH. Prijetila je opasnost da se to dogodi i u Domu naroda BiH, čime bi Hrvati u BiH izgubili mogućnost zaštite vitalnih interesa. Ni jedna hrvatska vlada nakon 2000. godine nije učinila ništa ozbiljno da se ti procesi zaustave, a ni SAD i EU se nisu dovoljno fokusirali na događaje u BiH. To je prvo učinila Vlada Andreja Plenkovića i on osobno. Odlukom Christiana Schmidta spriječeno je preglasavanje Hrvata u Domu naroda i to je prvi veliki uspjeh hrvatske Vlade i diplomacije u politici prema BiH, posebno zaštiti konstitutivnosti Hrvata u BiH nakon 2000. godine.

To je postignuto snažnom diplomatskom ofenzivom prema vodećim članicama EU-a i SAD-u, a u skladu je s Daytonskim sporazumom. Europski put BiH, zaštita teritorijalnog integriteta BiH, zaštita konstitutivnosti svih triju naroda u BiH – Bošnjaka, Hrvata i Srba – kao i ista ljudska i građanska prava za sve građane BiH, uz provođenje reformi, jedini su put u europsku budućnost BiH.

Tomu svakako može pridonijeti i kandidatura BiH za članstvo u EU-u, kao i snažno provođenje reformi te borba protiv korupcije.