Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo

Autor: Željko Primorac/7dnevno

Hrvatska vojska već godinama stagnira na listi najboljih vojski svijeta. Barem tako tvrdi stranica Global Firepower koja svake godine objavljuje redoslijed najjačih vojski svijeta. Pri rangiranju vojski uzimaju se razni kriteriji – od budžeta, broja vojnika, pričuve, vatrene moći, zrakoplovstva, oklopa…

Naravno, najjača i najspremnija vojska svijeta je US Army. Hrvatska vojska je 69. na svijetu u konkurenciji od 145 vojski svijeta. Optimisti bi rekli da nije ni loše.

Zlatna sredina, ni najgori ni najbolji. No kada pogledamo u proteklih nekoliko godina, onda vidimo kako razvoj situacije za HV nije najoptimističniji. Protekle, 2022., Hrvatska je zauzimala 62. mjesto pa bi se moglo reći kako smo u samo godinu dana pali za sedam mjesta na ljestvici najjačih vojski svijeta.

Također, ako promatramo razdoblje od 5-6 godina, onda se ozbiljno trebamo zapitati drži li HV korak s aktualnom sigurnosnom situacijom u svijetu. Pogotovo u odnosu na susjede s kojima smo u prošlosti imali niz otvorenih pitanja i koji su, više puta, ozbiljno narušavali samu opstojnost hrvatskog naroda na ovim prostorima.

Foto: Robert Fajt / CROPIX

Prema podacima koje je Global Firepower objavio 2017., HV je bio 68. vojska svijeta, a Vojska Srbije zauzimala je 89. mjesto u toj tablici. U samo šest godina dogodio se dramatičan poremećaj odnosa vojne moći u našem okruženju pa Vojska Srbije u ovogodišnjem izvješću zauzima 58. mjesto, a HV je i dalje ostao na 69. mjestu.

Susjedi su jaki

Na istome mjestu na kojem je i bila 2017. Druga velika vojna sila iz susjedstva, o čijem programu opremanja i naoružavanja vojske itekako moramo voditi računa, jest Mađarska. Iako su i RH i Mađarska punopravne članice NATO-saveza, iz poruka aktualne mađarske vlade možemo iščitati mnoge iredentističke, predtrianonske, poruke.

Uostalom, sam Viktor Orban više je puta izjavljivao kako je “Mađarska imala more te kako joj je oteto”. Kada imate takve poruke od sjevernog susjeda, uz neprestane agresivne poruke s istočnih granica, onda dobro pazite što se događa s vojnim kapacitetima tih istih susjeda. Još 2017. razlika između mađarske vojske i HV-a bila je minimalna. Prema Global Firepoweru, HV je zauzimao 68. mjesto, a Mađarska 64. Danas, nakon šest godina, HV je na 69. mjestu, a Mađarska je na 54. mjestu najjačih vojski svijeta.




Photo: Guliver image/ Darko Vojinovic

Posljedica ovakvog sigurnosnog stanja i narušene ravnoteže vojne moći u našem susjedstvu opsežni su planovi modernizacije i opremanja koje Mađarska i Srbija provode u svojim oružanim snagama. Još 2016. Mađarska je objavila vrlo ambiciozan plan Zriny 2026.

Riječ je o sveobuhvatnom, desetogodišnjem, projektu obnove svih rodova mađarske vojske. Orban je za tu svrhu izdvojio čak 9,5 milijardi eura. Modernizacijom i nabavom nove opreme zahvaćeni su svi rodovi mađarske vojske, od oklopnih jedinica koje upravo dobivaju nova oklopna borbena vozila, tenkove i samohodne haubice, do novih helikoptera i protuzračnih sustava. Mađarska vojna sila izrasta u respektabilan faktor u srednjoj Europi i taj aspekt treba stalno imati na oku.

Srbija kupuje i nabavlja sve što se nudi na međunarodnom tržištu naoružanja, od borbenih zrakoplova, helikoptera, protuzračnih sustava, protuoklopnih sustava do bespilotnih letjelica. Uza sve to, Srbija značajno jača vlastitu obrambenu industriju i svaku kupnju uvjetuje ulaganjem novih tehnologija u svoju namjensku industriju.




Gomilanje vojske

Međutim, osim ogromnih ulaganja u nabavu nove vojne opreme, i Mađarska i Srbija planiraju i provode značajno povećanje aktivnog vojnog osoblja. Faktor značajnog povećanja broja vojnika svakako je pridonio pozicioniranju naših susjeda na globalnoj ljestvici vojne moći. S druge strane, hrvatske vlasti uporno ponavljaju kako RH provodi najveća ulaganja u vojsku još od vremena Domovinskog rata.

Foto: Ivana Nobilo / CROPIX

Gledajući proračunske stavke i izdvajanja, to je zaista istina. Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina izdvojila znatna sredstva za obnovu ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Nabavljaju se zrakoplovi, helikopteri i protuzračni sustavi.

Kopnena vojska dobiva dodatne Patrije, a uskoro bi trebali stići i Bradleyi. Nabavilo se i nešto novih protuoklopnih sustava, a ako je vjerovati našim političarima, i mornarica bi uskoro trebala biti zahvaćena procesom modernizacije.

Pa kako onda Hrvatska već godinama stagnira, čak i nazaduje na globalnoj ljestvici vojne moći? Nekoliko je razloga za to. Prvi razlog je činjenica da se od završetka Domovinskog rata pa sve do prije nekoliko godina sustavno radilo na razoružanju RH. Vojska je bila zadnja u proračunskim prioritetima. Vojsci je najlakše bilo uzeti kada je trebalo popuniti neki proračunski manjak.

Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

Nitko se nije bunio jer je vladalo mišljenje kako rata više neće biti. Danas je, unatoč pojačanom izdvajanju za vojsku, teško nadomjestiti gotovo dvadeset izgubljenih godina. Ukratko, sve sastavnice HV-a u ozbiljnim su problemima. Sve trebaju novu opremu kako bi držale korak s vremenom. Primjerice, HRZ je došao u fazu da mora zamijeniti kompletnu opremu. A poznata je činjenica kako je najskuplje i najteže nabavljati sve odjednom.

Zastarjela oprema

Upravo kako se to ne bi dogodilo, kako se ne bi dogodilo da pojedinim sastavnicama prijeti potpuno nestajanje zbog zastarjelosti opreme i isteka resursa, rade se periodični planovi nabave i opremanja. U HV-u su oni zaista i postojali, zvali su se dugogodišnji planovi.

Međutim, uglavnom su ostajali mrtvo slovo na papiru. Tek kada bi se u medije probila informacija o katastrofalnom stanju u pojedinim sastavnicama, pristupilo bi se vatrogasnim rješenjima. Tako danas imamo slučaj da pojedine nabave više sliče stihijskom opremanju nego brižno planiranom opremanju.

Drugi razlog zbog kojega HV stagnira na listi najboljih vojski svijeta jest činjenica da drugi ulažu više i ambicioznije. U Hrvatskoj je i dalje, nažalost, svako izdvajanje za vojsku popraćeno salvom kritika. Obično se odmah nakon što se objavi koliko će stajati neko izdvajanje za vojsku, počinje s preračunavanjem u vrtiće, škole, bolnice i kanadere koji su se mogli napraviti i nabaviti za navedeni iznos.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Nažalost, mnogi su zaboravili kako ni vrtića ni bolnica ni škola nema bez čvrstog štita vojske. Rat kao da je u našoj domovini bio prije dvjesto godina.

Mentalitet našeg vojnog i političkog vrha može se u najboljem slučaju okarakterizirati kao domobranski. Prevedeno, naše nabave uglavnom su ograničen odgovor na susjedne. No ni u jednom slučaju one nisu kvalitetom i kvantitetom nadmašile susjedne. To vam izgleda ovako – Srbija nabavi polovne zrakoplove s raketama koje mogu operirati na udaljenosti od 120 km, Hrvatska nabavlja polovne zrakoplove, ali nama su dovoljne rakete s dometom od 50 km. Srbija nabavlja protuzračne sustave FK-3 iz Kine koji imaju domet od čak 170 km, Hrvatska odgovara Mistralima 3 s dometom od 20-30 km. Jedini put kada je Hrvatska pokazala ambiciju da diktira tempo obrane u okruženju bila je želja za nabavom sustava M 270 MLRS. Riječ je o sustavu koji može ispaljivati balističke projektile dometa 300 km.

Međutim, nakon što se Vučićev režim pobunio protiv navedene nabave, u Hrvatskoj više nitko nije spominjao nabavu tog sustava koji bi značajno pomaknuo vojne odnose u susjedstvu u korist Hrvatske.

Nema ambicija

Osim ograničenih ambicija, uvjetovanih političkim slabostima, vojni i politički vrh pokazao je potpuni nedostatak ambicije i u smjeru povećanja vojnog osoblja. Hrvatska je prilikom ulaska u NATO preuzela obvezu ustrojavanja nove mehanizirane brigade.

Misa za Bleiburg u Sarajevu izazvala pomutnju: Reagiralo izralesko veleposlanstvo

Od toga do danas nije bilo ništa. U priobalju nedostaje barem još jedna satnija mornaričko-desantnog pješaštva s novom opremom, ali to nikoga ne zanima. Ukupan broj od 15-ak tisuća vojnih osoba nedostatan je za bilo kakav ozbiljniji sustav vojne obrane.

Hrvatski politički vrh uzda se u NATO-ov štit. Nadajmo se kako nećemo imati priliku uvjeravati se u njegovu učinkovitost. Osim nedostatka ambicije i kratkovidnosti u planiranju sustava obrane, ogroman problem za Hrvatsku predstavljaju i stalni politički sukobi u sustavu obrane te kadroviranje po političkim linijama. VSOA, agencija koja bi trebala procjenjivati sigurnosne rizike, bila je bez glavnog čovjeka. Upravo bi na osnovi analiza VSOA-e trebalo raditi planove obrane i procjene rizika, a premijer i predsjednik se nisu mogli dogovoriti o čovjeku koji će voditi ovu agenciju.

Hrvatska bi, zbog specifičnog okruženja poput Izraela, trebala izraditi planove obrane koji bi diktirali takvo opremanje i popunjavanje HV-a da može izdržati istovremeni napad s dviju strana. Međutim, takvi planovi zahtijevaju viziju, hrabrost i pozitivnu drskost. Sve ono što aktualnom političkom vodstvu u Hrvatskoj nedostaje.

Autor:Željko Primorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.