Dobri vođa Pernar upravo je proglasio pobjedu nad mrtvacem. Kakav nam on mrak priziva?

Ivan Pernar, saborski zastupnik Živog zida, treće političke stranke u zemlji, ovoga je puta pretjerao. Nizom reakcija na smrt odvjetnika Marijana Hanžekovića pokazao je, blago rečeno, velik nedostatak kućnog odgoja i bilo kakve empatije.

Na stranu što se uistinu radi o jednom od najomraženijih hrvatskih odvjetnika svih vremena, takve bešćutne reakcije nemaju opravdanje. Povijest će sigurno kritički propitati ulogu Marijana Hanžekovića, kao što je to i uvijek slučaj kada su u pitanju domaći (politički) moćnici, no nikada to nije činila na dan njihove smrti, poštujući pravilo pijeteta.

Razlog ovakvog Pernarova ponašanja na društvenim mrežama nije, naime osjećaj solidarnosti s ovršenim građanima, već narcisoidno uživanje zbog smrti čovjeka koji ga je tužio. Pernar je pobijedio Hanžekovića jer je Hanžeković umro. Što je sljedeće? Čijoj će se još smrti mladi zastupnik radovati i na koji način? Izgleda da je Pernaru ‘dobivena pravna bitka’ važnija od ljudskog dostojanstva, morala, ljudskosti pa čak i elementarne pristojnosti.

U izljevima svog ‘pravedničkog gnjeva’, Pernar je pokazao neviđenu političku svirepost. Opleo je i po vodećim hrvatskim tiskanim medijima zamjerivši im zabranu komentara pod tekstovima, zaboravivši pritom da je to praksa kojom se vode najugledniji svjetski mediji poput Guardiana i New Yorka Timesa. To je naprosto stvar etike.

S druge strane, u komentarima ispod objava mnogi se dosad vjerni sljedbenici Živog zida odriču dragog vođe. Drugi ga pak podržavaju i njegovim riječima mržnje dodaju vlastite antisemitske stavove, tvrdeći da je Hanžeković kriv i za patnje Palestinaca. Pernar ih ne briše. I to samo dan nakon obilježavanja sjećanja na Holokaust.

Ivan Pernar smrt svog arhineprijatelja proslavlja u jednoj trešnjevačkoj pizzeriji iako se često deklarira kao vjernik kojeg kroz život i političko odlučivanje vodi Kristov nauk. Da je tomu tako, u tišini svog doma upalio bi svijeću za pokojnikovu dušu, kao što nalaže kršćanski običaj, bez obzira je li preminuli bio uzorit ili kvaran. Ili barem pristojno šutio.

Praštanje i milosrđe osnovni su postulati kršćanstva na koje je mladi zastupnik očigledno zaboravio. Dodamo li tome da je po struci medicinar, što je zanimanje čija je osnovna etička pretpostavka briga za čovjeka, imamo razloga za zabrinutost.

Kakvu Hrvatsku uistinu želimo? Je li Pernar ovim ispadima krajnje bešćutnosti pokazao svoje pravo lice? Je li zaista neokaljani mladi lider kakvim se predstavlja ili je predvodnik one iracionalne mržnje i malograđanštine zbog koje svi već godinama ispaštamo? Kakav će tek biti kada prigrabi vlast?

Možemo li očekivati ikakvo milosrđe u obračunu s političkim neistomišljenicima od ‘vladara’ koji već sad pobjednički pleše nad nečijim otvorenim grobom?

Da je netko prije samo 24 sata rekao da će narod ove zemlje stati u obranu dostojanstva Marijana Hanžekovića, nitko mu ne bi vjerovao pa je Pernarov ispad pokazao da smo ipak zemlja ljudi koji osuđuju nepoštivanje civilizacijskih minimuma.

Ako je Pernar Hanžekoviću zamjerao nedostatak empatije, kako onda naziva svoju današnju terevenku? Hanžeković je u narodu dobio nadimak ‘kralj ovrha’, a Pernaru se često tepa da je ‘zaštitnik sirotinje’. Naš kraljević-prosjak često se snima u luksuznim interijerima, a ovog nas je ljeta počastio fotografijama u društvu ljepotica na raskošnoj jahti.

I pokojni Hanžeković imao je bogat društveni život. Pitamo se, kako bi se ponašao Ivan Pernar da raspolaže s milijunskim iznosima i isto toliko ljudskih sudbina. Bojimo se, da bi u tom slučaju gledali i gore prizore od onih sa Sanaderove jahte Malo vitra.

*autorica ovog komentara i sama je dobila dvije ‘čestitke’ iz odvjetničkog ureda ‘Marijan Hanžeković i partneri. Jednu na Božić, drugu za vlastiti rođendan