fbpx
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Vrijeme je zaustaviti Pupovca jer nakon zavijanja slijedi – ugriz

Autor: Marko Ljubić

Nije „ovo Pupovčeva zemlja“ jer da jest, ne bi se zvala – Hrvatska. A zove se.

Pupovac je s nekolicinom skupo plaćenih profesionalaca u udruzi SNV s dubokom velikosrpskom političkom referencom u kojoj su potpisi svih srpskih institucija, jučer promovirao Bilten o govoru mržnje. Urednik Biltena je Saša Milošević.

Je li to što rade Pupovac i Milošević samo bezobrazluk, divljaštvo i provokacija?

Ne. Nikako ne samo to.


To je vrlo opasan pravac odavno osmišljene agresije na hrvatski narod.

Pogledat ćemo izraze i konstrukcije koje ti ljudi koriste, ali, i ono što je daleko važnije, model kojim se služe u „osvajanju Hrvatske“.

Da vidimo model ponašanja i osvajanja Hrvatske.

Pupovac hrvatskim političkim trgovcima svako malo uvali zahtjev za novo podizanje ljestvice navodnih prava pupavičastim Srbima, na ime ovakve ili onakve usluge. Obično na ime potpore u Saboru, koju su mu politički trgovci omogućili dajući – tri glasa.

Pritom ovih dana učestalo ponavlja da je upravo on i njegov SDSS bio ključni faktor prijema Republike Hrvatske u – Europsku uniju.

Ako je Pupovčeva suglasnost i mišljenje bilo presudno za ulazak u Europsku uniju, onda su posve jasno i njegovi zahtjevi i interesi bili razlog tolikog čekanja i mrcvarenja.




Zašto bi inače on bio – presudan?

Ne možeš u jednom slučaju biti presudan, u drugom nebitan, a radi se o istoj stvari.

Koliko god pokušavao i nastojao biti pametan, mudar, inteligentan i lukav, čovjek čiji je posao i poziv laž i neprijateljstvo, jednostavno ne može imati dovoljno prihvatljivih i obranjivih argumenata za svinjarije koje radi.




Da bi pripremio teren za postavljanje novih zahtjeva, koristeći institut manjinskih zastupnika u Saboru, Pupovac dogovori sa svim manjincima akciju koja bi im prije svega osobno mogla koristiti pa naprave Deklaraciju, kao prošle godine na Brijunima, pa o tome izvijeste – međunarodnu javnost.

A to su uvijek nekoliko nevladinih globalnih centara, manje više uvijek pod kontrolom angloameričkih globalnih inicijativa, tipa Soroš, par europskih država kao Velika Britanija ili Norveška, zatim par birokrata na vezi u Europskoj komisiji, i u pravilu svi nositelji globalnih brendova na koje su se, nakon propasti beogradskih veza, zakačili nositelji „civilnoga društva“ u Hrvatskoj.

Valja se bez detaljnog nabrajanja prisjetiti nevjerojatnih šteta koje su upravo te strukture pod zvučnim međunarodnim imenima napravile Hrvatskoj od 1991. godine do danas, počevši od HHO-a do Svjetske novinarske federacije koju ovih dana zloupotrebljava Leković, ruku pod ruku s Pupovčevom suprugom.

A onda se u narednim koracima Pupovac poziva na „stavove svijeta“ kao neupitno stajalište, s kojega razvija svoje nove zahtjeve i korake, ali i osude kao u ovome opskurnom Biltenu.

I tako u krug.

Ucjena, zahtjev, ostvarivanje navodnog prava, nova ucjena, novi zahtjev, malo trgovine, pa opet pravo.

A sve se proglašava – stečenim pravom, na koja je Europa i cijeli svijet jako osjetljiv.

Problem je što se ta „stečena prava“ gomilaju, nikoga ni u Hrvatskoj, a još manje u svijetu kojemu pripadamo ne zanimaju okolnosti pod kojima nastaju, niti činjenica da su ta prava izrazito diskriminatorna prema većinskom narodu i krajnje opasna za razvoj poželjne društvene klime u zemlji.

Način na koji u svijetu prolaze takve svinjarije je vrlo primitivan i vrlo učinkovit.

Jednostavno, Pupovac, Pusić, Josipović, desetine frontmena i plaćenika navodnih udruga, nažalost desetine hrvatskih veleposlanika i nositelja državnih funkcija, lažu dobronamjernim ljudima, predstavnicima stranih država, nositeljima nevladinih udruga i profesionalnih udruženja, jer znaju da je posve neshvatljivo tim ljudima – lagati protiv svoga naroda i države.

Zbog toga nitko normalan i ne sumnja u njih i njihove riječi.

Nikome od tih ljudi ne može ni u ludilu pasti na pamet da je moguć takav scenario, jer je u njihovome svijetu i vrijednosnim standardima to – izdaja zemlje.

Naravno, nekolicini koji ih plaćaju, ne moraju lagati.

Na taj način, Pupovac dobije temelj za nastavak međunarodne ucjene hrvatske države i svih politika, na određen način veže ruke hrvatskim sugovornicima, a oni, što neznanjem što nebrigom, probleme ostavljaju narednim generacijama. A problemi se – kvasaju.

Smije li se to više tolerirati?

Nikako.

To postaje sve snažnije zategnuta omča, koja zbog svoga presedanskog značaja i principa, otvara mogućnosti čitavome nizu drugih interesa, za isto i slično ponašanje, a to onda vodi Hrvatsku u kaos.

Pupovac u svome Biltenu o „govoru mržnje i incidentima“ navodi sve ono što bi moglo značiti povratak nade i vjere hrvatskom narodu, kao ishodište mržnje i ugroze. Nije izostala osuda ponašanja političkih lidera nacionalne Hrvatske, počevši od predsjednice Republike, gdje se eksplicitno polazi od njene pobjede na izborima, zatim izjava i postupaka Karamarka i HDZ-a, ostalih stranaka većinom u današnjoj Domoljubnoj koaliciji, te manje više svih medija koji nemaju oznaku – antifašistički.

U Biltenu piše: „Pobjedu na predsjedničkim izborima odnijela je Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja HDZ-a, stranke koja je njezinu kampanju dominantno temeljila na nacionalizmu i povratku “vrijednostima 1990-ih”.

A zašto to ne bi predsjednica Republike svoju politiku nastojala vratiti „vrijednostima devedesetih“?

To su najslavnije godine hrvatske nacionalne povijesti.

Neprijateljima Hrvatske nisu.

Ne govori li Pupovčeva bratija više nego drsko ovom sintagmom da je njima potpuno neprihvatljiva afirmacija, poštovanje i nacionalna simbolika hrvatskoga naroda, pri čemu je posve jasna logika njihove ukupne politike da im je neprihvatljiva – hrvatska državnost i nacionalna sloboda?

Da. Upravo to ovom rečenicom kaže Bilten pupavičastih Srba.

Nije li ovo izravna politička agresija na same temelje hrvatske državnosti i nacionalne slobode?

Jasno da jest.

A agresiji prethodi stvarna mržnja, a ne ova o kojoj priča Pupovac.

Zatim u svom bijednom uratku, punom laži, krivotvorina i besramnih usporedbi, Pupovac i njegova bratija kao opasnost za svoje slobode i interese navode prosvjed branitelja, spominju prijetnju „državnim udarom“, upozoravaju na simbiozu branitelja, društvene opasnosti i Katoličke crkve besramnom konstrukcijom, da su se branitelji uz „pomoć svećenstva Katoličke crkve utaborili u crkvi sv. Marka, ispred zgrade Vlade RH i Sabora“.

Pazite, on se uopće usudi govoriti o hrvatskim braniteljima i junacima borbe protiv njegovih sudrugova, on se uopće usudi govoriti o hrvatskoj svetinji – Katoličkoj crkvi!?

Zašto Pupovac ističe ovakve neprijateljske konstrukcije?

Matrica je prastara. Izuzetno je bitno poslati i najružnije riječi i stavove u javni prostor, pa ponavljati, kako bi se njihovo šokantno značenje s vremenom izgubilo, ljudi navikli, a riječi stekle obilježje slobode mišljenja, pa – politike.

Tako se to radi.

Provokatorima koji su radili Bilten ne pada na pamet reći, iako to znaju, da su branitelji imali pravo prosvjedovati na trgu sv. Marka, da su se pred nezakonitim nasrtajem policije morali spašavati povlačenjem u Crkvu, da je dužnost svećenstva bila tada im pomoći, te da je tadašnja Vlada učinila teško kazneno djelo.

Ne. Oni koriste izraz „utaborili“, kao da se radi o Turcima pred Sinjom.

Vojni mimohod oružanih snaga povodom proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Zagrebu u Biltenu se kvalificira „ demonstracijom vojne moći“ čime se zorno potvrđuje politička podloga drskog nasrtaja „Lijepa naša haubico“, a sve dobiva logičan slijed vrlo detaljno osmišljene politike. U istoj rečenici se navodi da je u akciji Bljesak „ubijeno nekoliko stotina Srba“, o čemu nema nikakvih vjerodostojnih, provjerljivih i održivih činjenica.

Kome to u Hrvatskoj smije smetati „demonstracija vojne moći“ HV-a?

Jasno, samo neprijateljima Hrvatske.

U svim ovim navodima više je nego jasno da Pupovcu i njegovim trabantima ne pada na pamet prihvatiti hrvatsku samostalnost, državnost i slobodu kao činjenicu, a Republiku Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda.

Ne.

Atakom na sve svetinje hrvatskog naroda, on optužuje hrvatski narod i šalje poruku kako su upravo te svetinje, činjenice koje – ugrožavaju Srbe.

Pupovičaste Srbe i trebaju ugrožavati, jer je njihov posao uništenje Republike Hrvatske, a uloga HV-a i svih svetinja hrvatskog naroda je to spriječiti. Što je tu nejasno?

U navodnoj analizi „govora mržnje“ pupavičasti Srbi oko SNV-a posvećuju nekoliko stranica „Dnevno hr“ i tjedniku „7dnevno“, ističu kako se „7dnevno“ može besplatno čitati u kafićima, spominje čitav niz autora i novinara, koristeći opskurne naslove i zabilježbe „Novosti“ – lista koji plaća hrvatski narod kako bi uhljebio gomilu probisvijeta, koji se premještaju godinama s jednih jasala na druge, isključivo ponudom rigidnih i sublesastih antihrvatskih krivotvorina, uradaka i provokacija, koje inače ne vrijede ni po čemu, ni autorskom, ni profesionalnom, ni stilskom ni sadržajnom, izuzev kao perverzno izazivanje hrvatskog društva i nanošenje štete hrvatskome narodu.

U Biltenu, a posebno zbog toga ističu „Dnevno“ i „7dnevno“ kao nositelje govora mržnje, ugrozom Srba se smatra kritika proslave u Srbu, osporavanje komemoracija u Jadovnom i na destine drugih mjesta koje je Pupovac izjamario kako bi uvijek uoči najvažnijih nacionalnih praznika hrvatskog naroda, imao čime provocirati i zagorčavati mir i slavljenički ritam cijelom hrvatskom društvu.

Drugim riječima, za Pupovca je iznošenje istine, osporavanje epohalnih krivotvorina i laži protiv hrvatskog naroda, koje su on i njegovi sateliti u Hrvatskoj koristili za njegovu kriminalizaciju, ugrožavanje Srba.

Polazište Milorada Pupovca je – ovo je i moja zemlja, i moj jezik, i zemlja i jezik onih koje ja predstavljam.

Nije.

Treba to jasno reći.

Nije „ovo Pupovčeva zemlja“ jer da jest, ne bi se zvala – Hrvatska. A zove se.

I, ostat će tako zauvijek.

Vrijeme je da umjesto mene i kolega novinara, tu i tamo ponekoga političara kao jučer Brkić, ovo vrlo jasno i nedvosmisleno, Pupovcu i svima sličnima kaže i betonira zakonom država, a da se jednom za svagda države i međunarodne institucije koje Pupovac koristi za ucjenjivanje Hrvatske sjednu za stol i jasno im se kaže – neće više ovako ići.

Razlog?

Republike Hrvatska ne smije trpjeti i podupirati agresiju na hrvatski narod.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.