fbpx
Patrik Macek/PIXSELL

Uvodeći braniteljske udruge u proces političke kandidature, Orešković je suspendirao politički poredak

Autor: Marko Ljubić

Orešković nije po definiciji čovjek koji lako i olako donosi odluke. Naučen je prije svega na osluškivanje najvažnijih silnica koje određuju njegovo radno mjesto. Da nije tako, nikada ne bi došao na visoko menadžersko mjesto u bilo kojoj ozbiljnoj kompaniji.

Iako se u javnosti podiglo podosta prašine oko nekoliko političkih postupaka predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, pri čemu su najzvučniji suzdržanost oko razrješenja ravnatelja SOA Lozančića te imenovanje posebnoga savjetnika Jakše Puljiza, ti postupci ni na kakav način nisu bili presedan.

Čak ni razumna pretpostavka da SOA s polusmijenjenim ravnateljem ne može biti prvoklasna institucija državne sigurnosti, nije mogla kompromitirati Oreškovića. Jednostavno, pristojno je bilo računati na njegovu odgovornost jer sve o njemu ukazuje da je odgovoran čovjek, a s druge strane, niz događaja u Hrvatskoj, tijekom zadnjih godina zapravo ukazuje da nitko, pa ni Kolinda Grabar Kitarović, nije cijepljen od kontradiktornih, pa i pogrešnih postupaka.

Prašina oko Jakše Puljiza, također je uvjetovana prije svega namjerama antifa medija da i u tome pronađu i nametnu kao relevantnu činjenicu da su jedino stabilno u aktualnoj vladi – sukobi i razilaženja.


Kao i kod Lozančića, tako i imenovanjem Puljiza Orešković nikako nije dao za pravo, kako to Grčić recimo pokušava istaknuti, bivšoj Vladi, a pogotovo im nije na taj način potvrdio – vjerodostojnost ili ne daj Bože uspješnost. Imenovanje Puljiza se prije svega može gledati kao razuman potez, s obzirom na to da se vrlo vjerojatno Orešković nikada nije bavio procedurom povlačenja sredstava iz EU fondova pa je bolje uzeti čovjeka koji poznaje tu proceduru nego drugoga uvježbavati.

Zbog toga bi Grčiću oko Puljiza i Milanoviću oko Lozančića, bilo primjerenije pokriti se ušima i šutjeti.

Iako ima neosporno pravo imenovati svoje savjetnike, zbog situacije u zemlji i položaja Jakše Puljiza u bivšoj Vladi očekivano je da je Orešković imao političkog senzibiliteta bar o tome obavijestiti, prije svega Karamarka, jer sumnjam da je to Petrova i njegove previše zanimalo.

Orešković je međutim, u petak iskoračio izvan kategorije dopuštenog.

Nakon sastanka s Karamarkom i Petrovom te sastanka s nekolicinom braniteljskih udruga, Orešković je definitivno iskoračio iz elementarnih političkih standarda, opasno se poigravši sa samim temeljima funkcioniranja političkog poretka.

Njegov poziv braniteljskim udrugama da kandidiraju svoje kandidate za ministra branitelja prvorazredan je presedan i težak politički udarac političkom legitimitetu, ali i legalitetu vladajuće većine. Ne samo Domoljubnoj koaliciji, ne samo HDZ-u nego funkciji politike općenito.




Svođenje kandidacijskog postupka za prvorazredno političko mjesto u svakoj državi kakvo je po definiciji ministarsko, na cehovsku, nevladinu razinu, znači napuštanje samih temelja politike. Znači svođenje državne politike na nevladinu razinu, a to je prvi korak do kaosa jer se radi o iskoraku iz ustavnih temelja kakve takve forme državnosti.

Ne znam shvaća li Orešković da je tim pozivom legalizirao zahtjeve navodnih kulturnjaka za smjenom Hasanbegovića, zahtjeve navijača športskih klubova, sindikata, građanskih nevladinih udruga i inicijativa, zapravo – svakoga živoga tko ima kakvu takvu infrastrukturu i pristup medijima u Hrvatskoj?

Upravo to je Orešković napravio.




To znači autoriziranje legitimiteta političkih funkcija i državnih poslova izvan izbornoga procesa.

A to je duboko protuustavno.

Upravo je Orešković uradio ovim postupkom ono za što ga je do sada Milanović i njegova bratija neutemeljeno optuživao. Njega su optuživali da nema politički legitimitet, a imao ga je zbog političke volje izbornih pobjednika. On danas poništava političku volju izbornih pobjednika, svodeći državnu funkciju na – nevladinu razinu. Pri tome je pogotovo opasno što se njegov poziv odnosi na braniteljske udruge, jer ionako antifa mediji od njih pokušavaju stvoriti percepciju države u državi i kompromitirati samu bit njihove simbolike.

Odmah danas su se Vukovarci upecali i kandidirali Borkovića.

Ovaj Oreškovićev potez zapravo je već prepoznati javni biljeg svojevrsnog anarhizma u samim temeljima političkih ideja Mosta koji je njihove reformske i političke zahtjeve zapravo većini čak i dobronamjernih ljudi u zemlji, nužno kvalificirao kao diletantizam.

Ali, uz supotpis Oreškovića to postaje nešto daleko opasnije od bilo kakvoga diletantizma. To postaje opasno parapolitičko upozorenje o skrivenoj delegitimaciji političkih stranaka koje, iako ih nitko previše ne cijeni, nemaju alternative izuzev u – kaosu. Alternativa je civilni državni udar i suspenzija ustavnog poretka zemlje. Problem je što je Most nastao na ideji kritike SDP-a i HDZ-a bez utemeljene i nužne selektivnosti, a nije nimalo slučajno što se Mostovci toliko uporno javno podjednako distanciraju od SDP-a i HDZ-a kao političkih – štetočina, iako su u koaliciji s HDZ-om.

Je li Oreškovićev postupak zapravo slijed te politike?

Bojim se da jest.

Vrlo je veliko pitanje također koliko je Karamarko nedužan u tom Oreškovićevu postupku.

Je li Karamarko stvarno toliko politički „mutav“ kakvim se podosta puta činio ili se iza te „mutavosti“ krije daleko ozbiljniji politički sadržaj?

Što je Orešković htio postići pozivom braniteljskim udrugama da kandidiraju svoje kandidate?

Iskreno se nadam da se radi o neznanju čovjeka koji se nikada nije bavio politikom jer bi ga u tom slučaju, iako jako teško, bilo lakše opravdati i mirnije očekivati njegove naredne političke poteze na čelu Vlade.

Ali, bojim se da nije.

Orešković nije po definiciji čovjek koji lako i olako donosi odluke. Naučen je prije svega na osluškivanje najvažnijih silnica koje određuju njegovo radno mjesto. Da nije tako, nikada ne bi došao na visoko menadžersko mjesto u bilo kojoj ozbiljnoj kompaniji.

Tu, usprkos javnoj predodžbi o isključivoj nužnosti vrhunskih znanja, prije svega ulogu igra vještina osluškivanja i komuniciranja s nositeljima korporativnoga legitimiteta pa tek onda sve ostalo.

A u ovom slučaju Orešković se ponio sasvim suprotno.

Je li to nepromišljen postupak?

Nije.

Bojim se da niz postupaka, od samoga nastajanja Mosta, vrlo konzistentno do danas kad su na vlasti, vrlo neobične stvari u ponašanju Karamarka i njegovoga vodstva pogotovo tijekom izborne godine, kadroviranje predsjednice Republike i čitava društvena struktura oko Oreškovića, imaju nešto zajedničko. Problem je što meni to zajedničko sve više poprima obrise – Hanžekovića i svega što on simbolizira.

A to nije dobro.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.