fbpx
Patrik Macek/PIXSELL

Stazić, Bosanac, Pupovac i ostali antifašisti bi zakonski morali primiti po jednu izbjegličku obitelj

Autor: Marko Ljubić

Kako vjerovati ministru unutarnjih poslova Orepiću, koji manirom Ostojića dnevno ponavlja da policija može odgovoriti na sve zahtjeve kontrole državne granice, da je sve pod kontrolom, da nema straha, ako saborski zastupnik Pero Ćorić mrtav hladan u sred udarne televizijske emisije svjedoči kako se uz sve to, u pola noći pred svojom kućom u Baranji susreo s četvoricom Sudanaca, te da je sutra u vinogradu njegov susjed susreo grupu od 270 ilegalnih emigranata?

Ima li Republika Hrvatska u kontekstu posve utemeljenih sumnji u potpunu privatizaciju i manipulaciju državnim institucijama, policijskim i tajnim službama, relevantne procjene o tome što se može dogoditi za mjesec dana, za dva mjeseca, što će i kako uraditi ako se u bilo kojem djelu Hrvatske, na njenim granicama pojavi tisuće ljudi, žena i djece?
Nitko normalan ne smije vjerovati bez straha- da ima.

Ako uzmemo u obzir da je ozbiljnost i utemeljenost prijedloga i kritika današnjih saborskih zastupnika a dojučerašnjih članova Vlade, ostala jednaka kao i dok su upravljali državom, a morali bi, onda je svako „mišljenje“ tih ljudi – smiješno. Odnosno nije uopće – mišljenje.

Ostojić je sa suradnicima, a valjda na temelju nekakvih procjena na početku emigrantske krize, predviđao i tjednima ponavljao, dok se val tisuća ljudi valjao Srbijom do Mađarske, da Hrvatska očekuje najviše par tisuća emigranata na putu prema Europi. Isticala se brojka od tri tisuće, a kad je Predsjednica izgovorila očekivanja od pedeset tisuća, što je opet valjda bilo utemeljeno na nekakvim procjenama zaduženih agencija, onda je to bilo predmet šprdnje i ismijavanja antifašističkih politika, medija, i, Gordana Bosanca.


Naravno i Stazića.

A i Predsjednica je imala potpuno pogrešne podatke i služila se pogrešnim prosudbama stručnih državnih agencija. Kako onda nazvati prosudbu Ostojića i svih antifašista u koru?
Ideja da se osigura mogućnost zakonitog angažmana oružanih snaga, odnosno HV-a, dočekana je na nož, kako iz Vlade tako i iz cijeloga antifa spektra. I danas se ništa nije promijenilo, iako je za to vrijeme svaka moguća procjena, kako Vlade tako i Predsjednice, pala u vodu. To ne znači da su oni glupi ili neodgovorni, već još gore, da službe koje servisiraju državnim dužnosnicima informacije za donošenje odluka – jednostavno ne rade dobro svoj posao. A Stazić, Maras i Bosanac s „antifa studija“, ne daju popravljati te službe. Oni su zadovoljni njihovim radom.

Kako i zašto to?

Pa, ljudi žele dobro Hrvatskoj, he, he, uuuuf.

Relevantne procjene iz svijeta govore, a jedini ih Orban, koji se pokazao jednim od najodgovornijih državnika u Europi, javno ističe, da je u svojevrsnom pokretu na desetke milijuna ljudi, što na sjeveru Afrike, što u subsaharskoj dubini, što na Bliskom, a što na onom, malo daljem istoku.

Orban je za najveću manipulaciju u narodima zadnjih nekoliko stoljeća između ostalih optužio Bosančevog gazdu – Soroša i njegove kompanjone.




Imaju li državni dužnosnici koji donose odluke u ovome trenutku relevantne prognoze i čvrsta utemeljenja o događajima pred nama?

Ja čisto sumnjam.

Podatci i procjene koje smo istakli, zatim trakavice sa službama, objavljeni kriminal u policijskim strukturama, ali i niz drugih elemenata pokazuju da – Hrvatska nije spremna ni na kakav udar ako se dogodi.




Evo primjera.

Kako vjerovati ministru unutarnjih poslova Orepiću, koji manirom Ostojića dnevno ponavlja da policija može odgovoriti na sve zahtjeve kontrole državne granice, da je sve pod kontrolom, da nema straha, ako saborski zastupnik Pero Ćorić mrtav hladan u sred udarne televizijske emisije svjedoči kako se uz sve to, u pola noći pred svojom kućom u Baranji susreo s četvoricom Sudanaca, te da je sutra u vinogradu njegov susjed susreo grupu od 270 ilegalnih emigranata?

Ili je Ćorić lud i neodgovoran, ili je to, što je puno vjerojatnije, dokaz da država ne – funkcionira. To smo uostalom mogli svi gledati na početku emigrantskog vala, kad su tisuće ljudi prelazile hrvatsku državnu granicu kako su htjele, a Ostojić zatvarao legalne granične prijelaze maltretirajući putnike. Napominjem da i danas policijom ravna isti čovjek.
Bi li netko ostavio otključana vrata uz takvu sigurnost?

Teško.

Stazić pokušava napraviti čisti cirkus od države. Onome kome je bar malo stalo zadržati ozbiljnost države i njenih institucija nikada ne bi palo na pamet tako se javno šprdačiti u okviru njenih institucija, s njenim institucijama. To bi moglo proći kao nekakav vulgarni performans, kad bi se Stazić na isti način, idiotski i neprimjereno šprdačio s članovima svoje obitelji, njihovim interesima i svetinjama.

Stazić tvrdi kako se boji da hadezeovci ne pošalju tri tenka na njega, Maras govori jednako pametno kao i dok je vrtio svoje ideje, a kad im zatreba pomoć, još uvijek se nađe pokoji Radmanov mastodont kao Novokmet, koji ima desetine Bosanaca spremnih za – poučavanje „građanki i građana“.

S obzirom na to da se radi o ljudima koji su ili potekli iz obitelji, krugova i struktura, ili ih takvi danas plaćaju, ili su sami bili sudionici događaja iz početka devedesetih, koji su zlo iz Srbije proglašavali izmišljotinom, valja ne dopustiti zmiji ugriz na isti način i na istom mjestu.

Ništa tipovi kao Stazić ili Bosanac nisu u stanju dati. Oni su kao legendarni pop iz Sremčevog romana, koji propovijeda o milodaru, a kad je popadija dala košulju viška siromašnima, zamalo ga srce nije strefilo. I zamalo popadija nije dobila gadne batine.

Ako se već ne mogu izbjeći takvi tipovi, bez ikakve sumnje nužno je raditi posve suprotno od onoga što oni zagovaraju.

Da je Tuđman bio manje „diktator“ i da je slušao devedesetih Stazića i slične „mirotvorce“, Hrvatske ne bi bilo.

Zbog toga takve tipove jednostavno treba ignorirati, a ako to nije moguće u Saboru, jer su na žalost još uvijek tamo činjenica, onda svakako u medijima, a pogotovo na nacionalnoj televiziji. Ako nije moguće potpuno ih isključiti, treba ih gurnuti u termin nekadašnje Noćne more, pa nek drobe tko ima volje slušati. Uz napomenu – opasno po zdravlje.

Staziću ne trebaju tenkovi, njemu treba soba sa staklenim zidovima i nacrtanim Pusićevim brkovima, s mikrofonima i s puno hrane i pića na sred zagrebačkog Trga, zaključana iz vana. Da može govoriti, a ljudi, prolaznici i turisti – učiti. To je rijedak primjerak.

I, dodati mu kao cimera – Bosanca.

A svima njima zakonski rasporediti na nekoliko godina po jednu izbjegličku obitelj, da mogu iskazati svoju toplu i humanu narav. Kao popovi Ćira i Spira.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.