fbpx
Patrik Macek/PIXSELL

Petrov provociranjem krize Vlade izlaže Hrvatsku antifa čoporu i osobni slom pokušava prodati kao-poštenje

Autor: Marko Ljubić

Ne znam dopire li do držim - Bože pokoji put pitanje koje se gotovo svakodnevno na tisuće mjesta u Hrvatskoj postavlja među dobronamjernim ljudima – Čime su ga ucijenili i čime ga tjeraju na ovo što radi? Mnogi ljudi bi se recimo najviše upravo zbog toga zabrinuli, jer to pitanje može eskalirati i biti plodno tlo za tisuće vrlo zloćudnih interpretacija i izraslina koje ni dragi Bog kasnije neće moći poništiti.

Božo Petrov je, to sam više puta napisao, uvijek nažalost prilično utemeljeno, zalutao u ozbiljan državni posao, u prostore u kojima ne samo da nikada nije bio, već nema ni osobnih referenci – ikada postati rješenja ili dio rješenja. Jer riješenje nije, a dio rješenja ne zna biti zbog karakternih ograničenja, koja ga sprječavaju da bude dio bilo čega, izuzev sunovrata. On je latentni problem, jer nema hrabrosti istupiti iz lokalnih, rekao bih provinacijalnih okvira, bojeći se stereotipa koje nosi, a koje su mu kao i milijunima Hrvata nametnuli prije svega –antifa mediji.

Da je svatko tko nije „oni“ bezvrijedan.

A nije, ni blizu.


Priča o njegovome navodnom ili stvarnom ultimatumu Karamarku da se gospodski povuče sam, je potvrda činjenice da on pokušava na potpuno pogriješnom mjestu, na pogriješan način i od pogrješnih ljudi, dobiti potvrdu da – jest riješenje.

Nikad je neće dobiti, jer takvi ne izdaju takve potvrde, samo biljeg prijezira, a od nacije je neće zavrijediti, jer ljudsko pamćenje je nevolja za – nevaljalce. Božo odavno javno postaje – nevaljalac.

Naime, ako zna nešto što Hrvatska ne zna, a što ga čvrsto opredjeljuje u zauzimanju takvog stava, onda je neodgovoran, jer razlozi za smjenu Karamarka nisu njegovo vlasništvo, već – prvorazredni nacionalni interes. Jer, smjenjivanje glavnog stupa državne vlasti u ovome trenutku, kad se pokušava urušiti svaki pristojan državni poredak i naciju izložiti potpunom divljanju i uništenju posve ogoljenih antifa antirvatskih silnica, prvorazredno je važno javno potpuno jasno iskomunicirati i staviti pred cijelu naciju – nepobitne činjenice i argumente.

A to nitko neostrašćen i zdravorazuman ne vidi.

Niti je pristojno da držim-Božo očekuje bjanko povjerenje nacije u njegove prosudbe i navodna saznanja.

On jednostavno nije za ovih nekoliko mjeseci, a nije ni nikada prije toga, ako izuzmemo pumpanje njegovog lika i djela iz Radmanovih i pitaj Boga čijih sve skrivenih kuhinja, zavrijedio bilo kakvo – povjerenje.




Dakle, je li držim – Božo zalutao za stol nacionalnog odlučivanja?

Netko će reći, kako zalutao, zar nije bilo takvih i daleko gorih u svim Vladama prije njega?

O, da. Bilo je i to poveliki broj tipova za koje je Božo Petrov, kakav je god, mogao biti – uzvišena kategorija po svim mjerljivim parametrima.




S obzirom da je sjećanje krhka kategorija, uvijek je prirodno uspoređivati ono jučerašnje s današnjim. Pa recimo uzeti kao mjerilo vrednovanja današnjeg držim-Bože, Grčića, Marasa, Jakovinu, Matića, Miljenića, Mrsića, Opačićku, a pogotovo Pusićku. Realno između svih njih pojedinačno i Bože Petrova današnjeg, je neizmjerna razlika. Oni su bili štetočine koje nisu imale nikakvih skrupula, pa zbog toga ni imperativa, pogotovo moralnih, a Petrov je po svemu osoba koja bi ipak htjela nešto uraditi, a bojeći se neuspjeha suočen s nedostatkom jasnoće vizija, spreman je srušiti se upravao tim tipovima pod noge na – procjenu.

Oni nisu znali raditi ništa što su preuzimali kao obvezu, ali to im je i bila zadaća naručitelja, pa ih nije to mučilo, niti su mislili da im je neznanje slabost. Dapače. To im je bila prednost i jedina kvalifikacija.

Zbog toga su postajali nacionalne zvijezde, stjecali imovinu, zavodili sponzoruše, ženili se, dobivali nagrade i priznanja. Sve za – glupost i zbog gluposti.

To je usporedivo s odgajanjem vinograda. Da bi jeo grože i pio vino, netko je morao nagnojiti trs. A za to je bilo korisno i – đubrivo.

Držim-Božo vidi da ne zna jako puno toga, ali pokušava to prikriti, izvrdati, naći izlaz, doduše na pogrešnim vratima i u sve težim i većim pogreškama. Ali, pokušava se ne pomiriti s tim da je neznanje i nekompetencija – korisna i dobra. S druge strane, Maras recimo, ili Grčić, nije uopće pomišljao da je njegova dužnost znati, realizirati, nešto uraditi ili odgovoriti na očekivanja širega kruga ljudi. Oni su jednostavno polazili od toga da ono što jesu – netko plaća. I, točka.

Božo Petrov ne misli tako i to je moralni kvalitet i osobni potencijal.

Problem kod držim- Bože je što on to ne razumije i što upravo svojim postupcima isprovociran medijskim antifa aktivistima u službi štetočina koje sam naveo, zapravo bježeći od ravni s tim tipovima, urušava poziciju koja mu jedina omogućava dokazati da nisu isti. Ruši Vladu u kojoj jedino to može pokazati. I, naspram čovjeka od koga su najviše upravo te štetočine napravili javnu sablazan, iako ni sam nije previše doprinio razbijanju ili obrani od toga stereotipa. Karamarka.

Točno to držim – Božo radi svakom svojom izjavom.

A što je po njega najgore, neće čak ni uspjeti srušiti ovu Vladu, jer ljudi oko njega ne dijele njegove strahove, mišljenja, nemaju zajedničku stranačku integrativnu nit, niti će stati iza njega. A oni koji stanu, neće to napraviti iz sličnih razloga i sa sličnim obrazloženjima.

Držim-Božo će po nekim ocjenama ljudi koji ga znaju kroz život od prije politike, pobjeći. Ti ljudi, a nisu nerazumni ni zlonamjerni, kažu da je on sklon zbog golemih misijskih tereta koje sam pred sebe postavlja da bi se nekome dokazao – odustati.

Pobjeći.

Naime, glasovanje o Karamarku koje je sam legalizirao nasjedajući na medijske antifa aktivističke provokacije može ga lako stajati novoga, puno ozbiljnijega pada od svih do sada. Čak ako bi on to uz pomoć takvih antifa aktivista uspio javno promovirati i kao nekakav uspjeh i dobiti koju pohvalu za to, jasno je i njemu i svakome dobronamjernome oko njega, da je ispao slabić- već sada.

To više nema nikakve veze s tim, valja li Karamarko ili ne valja, hoće li uspjeti srušiti Vladu ili neće, ili, kako će se i na koji način postaviti HDZ i koalicija prema tome.

To je postao presudan test osobnosti Bože Petrova.

Jer on sluti više nego što zna da te antifa tipove nikada neće zadovoljiti i da u njemu vide isključivo mulca iz provincije koji po svaku cijenu svoje provincijske strahove nastoji pobjediti penjući se na najviše točke društva, i, da ga nikada te strukture neće prihvatiti kao sebi ravnoga i svoga. Umjesto da mu ta činjenica bude prednost i radost, njega silno opterećuje, jer – bez certifikata „velikih“ tipova iz „grada“ on se ne može vratiti u svoje „selo“. A nikako da shvati da su ti „veliki“ tipovi kao Maras i ostatak političkih klošara- zapravo društvene nule, bezvrijedne čak i u svome najužem okolišu bez funkcija i naslikavanja u medijima. I, što je najlošije za držim-Božu, nije uspio svladati temeljnu mudrost običnih ljudi među kojima je odrastao, a to je da oni, samo iz odgojne pristojnosti poštuju te „ veličine“ ali ih nimalo ne cijene.

Koliko god karikaturalno, to je tako, kad dečko s provincijom u glavi, traži mudrost svijetom, zanemarujući da je nastao na njenim – izvorištima.

Držim- Božo je za te „veličine“ kojima se klanja iako misli da nije na koljenima, ako je na guzici, vertikala vrijednosti, a upravo to ruši svakodnevno da bi njima tako bezvrijednima pokazao da – vrijedi.

Ironija do neba.

Upravo u ovome pomalo zafrkantskom, ali jako ozbiljnom političkom profilu držim- Bože leži sva ironija atmosfere presudnosti koju je uspjela isprovocirati antifa mašinerija oko glasovanja o povjerenju Karamarku.

Ne znam dopire li do držim – Bože pokoji put pitanje koje se gotovo svakodnevno na tisuće mjesta u Hrvatskoj postavlja među dobronamjernim ljudima – Čime su ga ucijenili i čime ga tjeraju na ovo što radi? Mnogi ljudi bi se recimo najviše upravo zbog toga zabrinuli, jer to pitanje može eskalirati i biti plodno tlo za tisuće vrlo zloćudnih interpretacija i izraslina koje ni dragi Bog kasnije neće moći poništiti.

Ne znam vidi li on da se o tome izjašnjavaju članovi Mosta točno po principu prepoznate osobne odgovornosti i zrelosti, odnosno nezrelosti. Kladim se po sve da ljudi kao što je Lovrinović, Martinović, Mišić, kao doktorica Strelja Linić, i većina sličnih zrelih i uravnoteženih ličnosti, već odavno društveno pozicioniranih ljudi sa sređenim osobnim profilima – neće stati iza držim – Bože.

A više je nego znakovito da će stati Ivan Kovačič, zatim Miro Bulj, zatim Ružica Vukovac i možda još ponetko iz te strukture, i glasovati protiv Karamarka. U svim tim slučajevima, nije i neće biti Karamarko i njegova zlodjela ili djela, bitan razlog.

Svi oni će prije svega izraziti na taj način nekakvu kompenzaciju za osobna razočaranja, neispunjena očekivanja i prilike nakon iznenađujućeg izbornoga uspjeha. Neki jer nisu uspjeli završiti lokalne ratove, neki jer nisu ispunili osobna očekivanja od vlasti u kojoj sudjeluju, postati ministri, doministri, funkcioneri različitog tpa i zvučnosti funkcija. A neki će glasovati jer su povrijeđeni, kao Bulj.

A svi će zapravo time potvrditi, ako držim-Božo ne iznese neopoziva svjedočanstva da Karamarka valja smijeniti, da im je osobni interes jedino što znaju i mogu vidjeti, te da je floskula o „nacionalnim interesima“ ono što ih – odaje kao žicare u visokim igrama.

I to je to.

Držim Božo će na taj način zapravo sebe predstaviti kao vođu čopora, a ne odgovornih ljudi, jer će bez odgovornih ljudi trajno – ostati. Izložen – čoporu!

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.