fbpx
Patrik Macek/PIXSELL

Može li se batina INA, koju SDP drži iznad Karamarka, upotrijebiti protiv njih?

Autor: Marko Ljubić

Može li konačno javno Karamarko prekoračiti zid koji mu u nacionalnoj Hrvatskoj radi – prošlost uz Mesića? I, je li nedužan u njoj?

Ne znam zna li Orsat Miljenić da batina ima dva kraja. Slutim da zna, ali i to da on polazi od činjenice da je batina u njegovim rukama, nije zabrinut. Šteta je da HDZ-ov stranački vrh ne gleda koji put akcijske filmove Stevena Seagala, koji nisu preporučljivi mladim detektivima i policajcima, ali za političare u političkim sukobima – jesu. Itekako.

Da vidimo u čemu su to ranjivi Miljenić i njegova partijska ekipa.

Miljenić, svjestan da je sama sintagma i zakonska forma sukoba interesa smišljena u Hrvatskoj kao političko pokriće za tisuće zloupotreba (sjetimo se „pilotiranja“ Ante Kotromanovića onako usput), pri čemu to potpuno odgovara i njemu i aktualnoj vlasti, stvari izvodi na političku razinu. I, naravno pametno izbjegava proces dokazivanja nečije krivnje, jet to u politici nije nužno.


Kad je stvar na političkoj ravni, primjenjuje se posve dopušteno elementarna logika, koja s banalnim povodom može dostići razinu Velebita.

I, dostigla je.

Milanović je danas najavio, da će sutra SDP pokrenuti postupak opoziva Tomislava Karamarka.

Sad će se na desnici ubijati razmišljanjem o tome, hoće li ili neće uspjeti, što će se dogoditi i po dobrom starom običaju – navalit će se braniti kao ludi.

Da se kladimo?

Miljenić je apostrofirajući Karamarkovu političku odgovornost, ističući strateški značaj INA za Hrvatsku, naglašavajući odgovornost vlasti prema interesima građana i poreznih obveznika, istakao i elementarne zakonitosti političkog djelovanja. Prije svega – percepciju, koja, kako je korektno naveo, može biti i neutemeljena, ali je materijalna činjenica za ponašanje političara.




Ima potpuno pravo.

Karamarka je suradnja njegove supruge, koliko god moguće bila benigna, čista, neopasna i bilo kakva, s Jozom Petrovićem, bliskim suradnikom MOL-a i njegovim dugogodišnjim prijateljem, dovela u politički defanzivan položaj.

Međutim, logika je kao batina. Ima dva kraja i nikada nisi siguran je li onaj s druge strane može biti  – pametniji. Pogotovo ako mu je najveći krimen sporazum supruge s Jozom Petrovićem.




Mene primjera radi, zbog hrvatskih interesa daleko više brine dugogodišnja bliska suradnja njegove supruge s Ninom Pavićem, jer je on i njegova kamarila napravio više štete i još uvijek njegove zasade rade Hrvatskoj, nego Srbija agresijom.

Ali, o tom, po tom.

Kako iskoristiti drugi kraj batine?

Miljenić poluprijeteći, očito prilično nadmoćno i samouvjereno, s pravom kolegama u Hadezeu drži svojevrsnu lekciju o – bitnosti javne percepcije.

Ali, mi ovdje nismo HDZ.

Pa smijemo pitati.

Zašto Miljenić misli da je njegova percepcijska slika u javnosti takva da ima bilo kakav kredibilitet razvijati logiku političke odgovornosti Tomislava Karamarka?

Toliko je katastrofalna da bi morao šutjeti kao zaliven.

On je naime predlagač lex Perković, pa bi svugdje u svijetu bilo nevjerojatno da se takav čovjek usudi zucnuti o političkoj odgovornosti, interesima nacije, građana, te pogotovo o javnoj percepciji. S druge strane sjedio je u Vladi, koja je pristajući na bespogovorne sankcije Siriji, najmanje dvije godine dok rat nije potpuno zahvatio tu zemlju, ostavila Republiku Hrvatsku, odnosno njenu INA, bez stotinu i deset milijuna dolara mjesečno. A u zemlji je divljala recesija.

Kako?

Neka Miljenić kaže, je li Vlada donijela odluku o politici prema Siriji.

Jer Vesna Pusić je na sastanku ministara vanjskih poslova EU, pristala na sankcije bez da zatraži kompenzaciju nacionalnih interesa, a to je primjera radi, iako se radi o stostruko manjim interesima bez ikakvih problema dobio Shell. Za istim stolom i po posve uobičajenoj proceduri i logici.

Oni su dobili kompenzaciju u Saudijskoj Arabiji, a Pusić nije ništa tražila.

Ne znam što je dobila. Možda pravo na kandidaturu za UN i Boga pitaj što još? Slijedimo logiku, zar ne?

Da usporedimo sad iznose o kojima se govori u sporazumima Karamarkove supruge i Petrovića, sve moguće i nemoguće optužbene iznose Sanaderu, sav kriminal zbog koje se tuži HDZ, s ovom štetom koju je napravila Vlada, a u kojoj dio odgovornosti snosi – Miljenić.

Štetom, koja se nije ni pokušala – spriječiti.

Teško, radi se o neusporedivim iznosima.

Zna li to Miljenić?

Naravno da zna.

Kao što zna i da je u temeljima prodaje INA potencijalni zastrašujući kriminal vrijedan milijarde dolara.

I, zna da percepciju stvaraju mediji, te da svačija percepcija samo manjim dijelom ovisi od stvarnih obilježja javne osobe, a daleko više od namjera i mogućnosti medijske prezentacije. Dakle, on se oslanja na činjenicu da u Hrvatskoj kakva je danas, lex Perković i čitav niz sličnih svinjarija prvorazrednoga ranga, jednostavno nisu – negativnosti.

Iako jesu do nebesa.

Miljenić je očito želeći impresionirati HDZ zaprijetio institutom saborskog povjerenstva, otvoreno ukazujući na mogućnost da se iza jednoga provaljenoga poslovnog ugovora, krije Boga pitaj što.

I, naizgled nije glupa ideja, jer, i oni u SDP-u očito računaju na Karamarkovu katastrofalnu nesposobnost komuniciranja i upravljanja kriznim stanjima u javnosti. A i znaju dosta toga.

Bošnjaković je dao naslutiti pravac.

U ovom slučaju spasonosan za HDZ, a u svakom slučaju – nužan za Hrvatsku.

Opet, jedini problem u takvom razvoju stvari može biti Karamarko.

Kako?

Vidjet ćemo na kraju.

Da je HDZ pametan, kako nažalost najčešće i previše nije, upravo bi oni inicirali istoga trenutka formiranje saborskog povjerenstva, koje ima poprilične ovlasti, za analizu kompletnog procesa privatizacije INA. Od 2000. godine, prve prodaje, do danas.

Zašto ovo ističem?

Naime podvala je u tome što je upravo SDP i Račan osakatio INA-u sječom kompletnoga menadžmenta pri dolasku na vlast 2000. godine, što je sinoć još jednom posvjedočio Štern, iznoseći broj od stotinu šezdeset (160) smijenjenih rukovodilaca. To, takav udar, ne bi podnio ni div svjetskih razmjera, bez teških posljedica.  Zatim su pripremili i uradili prodaju, a u njoj se krije golema svinjarija.

A insajder u INA je je bio Mesićev pobratim Dragičević, koga je Račanova Vlada imenovala generalnim direktorom 2000. godine.

Tada je namjerno, planski i izravnom odlukom najviših državnih dužnosnika Račanove Vlade, golemi kapital u energetskim poljima u Siriji, procijenjen na više od dvadeset milijardi dolara – ostao izvan osnove za tržišnu procjenu vrijednosti INA. Ljudima u kompaniji zapovjeđena je šutnja, pri čemu se nisu izbjegavale i teške prijetnje.

Koji bi mogao biti razlog skrivanja vrijednosti sirijskih polja kao potvrđenoga bogatstva INA u tom trenutku?

Ne znam. Ali može li biti bilo što drugo izuzev planirana teška prijevara s golemim štetama za Hrvatsku? Jer, koji bi kretenski prodavatelj sakrio golemu vrijednost svoje imovine koju prodaje na tržištu?

Takvoga nema.

Naravno izuzev lopova, ako prodaje tuđu imovinu.

To je posvjedočio više puta tadašnji rukovoditelj sirijskih postrojenja Kandija, to je svjedočio bivši ministar za financije sirijske Vlade, koji je eksplicitno rekao da je svakoga mjeseca potpisivao isplatu od sto deset milijuna dolara za INA po isporučenoj energiji.

Zašto sirijska polja nisu ušla u procjenu vrijednosti INA prilikom prodaje MOL-u?

Je li sto pedeset milijuna dolara niža ponuda Austrijanaca u odnosu na MOL-ovu ponudu tada, bila znak da MOL nešto zna što Austrijanci – ne znaju?

Naravno. Jer Austrijanci nisu diletanti, niti donose odluke bez posve mjerodavnih procjena prema dostupnim, obaveznim elementima vrijednosti ponuđene tvrtke. Ali, nisu sve znali, odnosno, netko im je nešto zatajio, a konkurenciji nije.

Da bi hrvatski narod konačno dobio istinit i potpun odgovor i da bi se prestalo mrcvariti mrvicama nakon toga, da bi se znalo tko je lopov, a tko nacionalni izdajnik prvog, drugog, trećeg ili veleizdajničkog reda – nužno je u paketu raspraviti na državnoj razini kompletnu privatizaciju INA.

E, to bi mogao biti izazov za Karamarka.

Naime, Dragičević nije takvu stvar radio bez blagoslova Stjepana Mesića, ako ćemo se držati Miljenićeve logike. A trebali bi, jer logika nema stranačku pripadnost.

Jer, logika je logika.

Može li konačno javno Karamarko prekoračiti zid koji mu u nacionalnoj Hrvatskoj radi – prošlost uz Mesića?

I, je li nedužan u njoj?

To je pitanje u ovom kontekstu stotinu puta važnije od bliskosti s Jozom Petrovićem, a utoliko znakovitije jer ga nitko s antifa medijske scene ni ne pokušava potaknuti.

Zašto?

HDZ mora odmah potaknuti, inicirati povjerenstvo, zaposliti SDP i zadati im posla, jer su, kao i u stotine slučajeva privatizacije, uvaljeni do grla upravo u muljaže kojima i za koje, optužuju banalnom nadmoćnošću u medijima – hrvatske nacionaliste i u konačnici tromi HDZ.

Puno toga mi govori da bi  batina, filmskom fintom Stevena Seagala, razbila tintaru nasilniku.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.