fbpx
Davor Puklavec/PIXSELL

Ima li Hrvatska odgovor na slovensko-srpsku politiku – otmi pa pregovaraj?

Autor: Marko Ljubić

Slovenija nam doslovno pred očima otima terotorij, dok Srbija godinama ima samoproglašenu pravnu nadležnost nad našim državljanima i događajima na našem državnom teritoriju.

Događaji u Bruxellesu, stanje u hrvatskom sustavu nacionalne sigurnosti, tisuću kilometara granice s Bosnom i Hercegovinom u kojoj više od pedeset ilegalnih vehabijskih islamskih centara na trošak Saudijske Arabije, Katara i Kuvajta i uz suglasnost SAD-a odgaja „Božje ratnike“, neprekinuta svakovrsna agresivnost Srbije, te ponašanje i slabosti aktualne Vlade, ne šalju poruku sigurnosti i povjerenja hrvatskom narodu.

U tom kaosu koji je vidljiv na svakom koraku, poticanje nereda u Hrvatskoj smatra se – demokracijom, namjerne sabotaže – politikom, a nositelji tih inicijativa i aktivnosti – aktivistima i političarima.

U takvim realnostima danas je Kovač posjetio Sloveniju.


Očekuje se odgovor na pitanje – hoće li Slovenci ukloniti žicu s granice?

Po običaju, u Hrvatskoj se nikada jasno ne razlikuju prava od lažnih pitanja.

Hoće li Cerar ukloniti žicu sa svojega teritorija, želi li izgraditi zid visok pet metara, kule za obranu ili kopati duboke kanale, to je slovenski problem, koji, ako njima ne smeta, ne bi trebao bitno ometati ni Hrvatsku.

Hrvatski je problem slovenska nezakonita žica na hrvatskom državnom teritoriju. A nju ne bi smjeli ni u kojem slučaju – uklanjati Slovenci, bez obzira na to što su je nezakonito postavljali. Kako je nezakonita žica, još je nezakonitija vojna ili policijska noga na tuđem teritoriju.

A Hrvatska izgleda upravo to traži.

Slovenci će žicu ukloniti na dijelu granice koji prema njihovu mišljenju nije sporan, a ako još i tako utrže neki ustupak od Hrvatske, puna šaka brade. To nije daleko od realnosti jer hrvatskoj Vladi trebaju uspjesi kao kruh. U senzibiliziranoj javnosti, to bi se moglo predstaviti kao ozbiljan uspjeh i poboljšanje odnosa dvije države. Međutim, ni pod kakvim okolnostima, izuzev silom naravno, Slovenci neće ukloniti žicu koju su postavili na hrvatskom teritoriju. Jer, žica po slovenskom teritoriju bila je samo maska za otimačinu hrvatske zemlje.




Slovenci su žicu razvlačili radi definiranja granice i neće je skloniti dok se to ne legalizira. Takav je slučaj sa Svetom Gerom, to svjedoči ponašanje i agresivnost slovenskih državnih institucija od prvih dana samostalnosti obje države.

Ta taktika se može nazvati – otmi pa pregovaraj.

Slovenci su žicu postavili na sedam katastarskih jedinica u Hrvatskoj, određujući samovoljno na taj način graničnu crtu. Potpuno su zapriječili niz elementa Sporazuma o pograničnoj suradnji i normalnom pograničnom funkcioniranju ljudi s obje strane granice, a to je Hrvatska gledala radeći policijske zabilješke i pišući – prosvjedne note.




Milanovićeva Vlada je tjednima unaprijed znala da Slovenci nabavljaju žicu, da ju namjeravaju postaviti na hrvatske granice, znali su i za taktiku – otmi i pregovaraj, do detalja. Za potpunu sigurnost u slovenske namjere nije trebalo imati ni obavještajne službe ni državu. Dovoljno je bilo biti punoljetan i koliko toliko zdrava razuma tijekom zadnjih dvadeset i pet godina.

Usprkos svemu tome, Milanovićeva Vlada i njegov prvi pendrek Ostojić, dopustili su otimanje hrvatskoga državnog teritorija. Točno se o tome radi kad je žica u pitanju, ni o kakvim emigrantima.

To je u svim državama svijeta posao policijskih i oružanih snaga.

U obrani svoga teritorija se i – puca.

Možete li zamisliti kako bi na takvu namjeru reagirali hrvatski antifašisti, notorne i opskurne nevladine udruge, gomila antihrvatskih plaćenika od Gordana Bosanca, Zelića, Pusića do Teršeličke?

Ima li više ikakvih iluzija bilo koji intelektualni slijepac u ovoj zemlji što je posao tih tipova i s kakvim se posljedicama „narodne“ Vlade Zorana Milanovića danas suočavamo?

Ali, oni više nisu rješenje, oni su problem, koji radi vjerodostojnosti države mora rješavati – nova vlast.

Zbog toga treba adresirati sva pitanja upravo Oreškoviću i njegovoj Vladi.

Samo površnim uvidom u stanje ponašanja hrvatske države u kontekstu događaja koje sam naveo u uvodnoj rečenici, više je nego jasno što je minimum očekivanja od nove državne vlasti.

Program nameću okolnosti.

Ne možeš razbojniku i agresoru, po matrici ponašanja i poltronstva prema Srbiji pod nekakvom floskulom susjedstva i prijateljske suradnje dopuštati da ti radi što hoće, zauzima teritorij, progoni ljude, nameće državnu jurisdikciju i posve neprirodne zahtjeve, a onda s tih pozicija – diplomatski pregovarati.

Razbojstvo se sprječava silom, a ne pregovorima.

Sve ostalo je kapitulanstvo, koje vodi smjerom daljnjega rastakanja hrvatske države i njezina svođenja na praznu formu, od koje hrvatski državljani ne mogu očekivati ništa već – nesigurnost i nevolje u svakom pogledu.

Dopuštajući Slovencima zauzimanje hrvatskog državnog teritorija, Milanovićeva Vlada je grubo narušila ustavni poredak zemlje, koji počiva na bezuvjetnoj obavezi državne vlasti u obrani i zaštiti državnoga teritorija i državljana Hrvatske. Važnijih interesa od tih nema ni za jednu državu.

A Slovenija nam doslovno pred očima otima teritorij, dok Srbija godinama ima samoproglašenu pravnu nadležnost nad našim državljanima i događajima na našem državnom teritoriju.

Uz Harmicu, Slovenci su žicu postavili u području hrvatskih općina Zagorska Sela, u katastarskoj općini Poljana Sutlanska na području mjesta Harina Zlaka – Podčetrtek, i Huma na Sutli, u katastarskoj općini Lupinjak na području mjesta Strmec Humski – Dobovec i u katastarskoj općini Prišlin na području mjesta Mali Tabor – Rjavica.

Na hrvatske prosvjedne note ministar vanjskih poslova Slovenije je rekao: „Treba reći da granica između Hrvatske i Slovenije nije odlučena i ne znamo kuda ide i zato za cijelu granicu traje arbitražni postupak. I zato je naivno što govore da je žica postavljena na njihovu teritoriju. To ćemo vidjeti kada arbitražni sud odluči“.

Treba li boljega dokaza o razlozima postavljanja žice?

Srbijanski državni vrh nam na zahtjev ukidanja samoproglašene jurisdikcije nad našim teritorijem i državljanima, točno kao i Slovenci, odgovara napadom i pozivom na – diplomatsko bilateralno rješavanje otvorenih pitanja.

Tko je tu kreten?

Mi, hrvatski državljani koji sve to vidimo, pa i znamo kako bi se država morala bezuvjetno ponašati, ako je već imamo, ili državni dužnosnici, koji na te agresivne postupke reagiraju polemikom i pozivima na dobrosusjedstvo i suradnju.

U svakom slučaju, to mora odmah prestati, jer u kontekstu tmurnih oblaka nad Europom, prvorazredno je važno da država svojim državljanima bar donekle ulijeva sigurnost i povjerenje. A to ne može slaba država.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.