fbpx
Patrik Macek/PIXSELL

Hasanbegović kao Prljavi Harry: ‘Desant na Drvar’

Autor: Marko Ljubić

Da pogađamo dakle, kako će nakon današnjih suza, cendranja i sramnog ponižavanja dojučerašnji nasilnici i tabadžije, Hribar i kompanija završiti? Ja se nadam da su Hasanbegović i Orešković gledali – Prljavog Harryja.

„Maaaajke mi, Kraljevina Danska nam nije neprijatelj“, zavapio je Hribar danas na konferenciji za novinare, u biti, u kamere još uvijek radmaniziranoga HTV-a.

Pa tko mu ne bi vjerovao zaboga?

Ne može čovjek, ako ima imalo duše, ne rasplakati se. Gledaš stvorenje duge kose, ležerno umjetnički odjeveno, s intelektualnim naočalama, molećivog tona, kome nije nimalo stalo do sebe, koji poručuje svakim treptajem oka i pokretom glave – „Fuck mene ljudi, spasimo našu prijateljicu Dansku, nemojte da dođe do rata zaboga, kako ću Stvoritelju pred oči“.


Pa se ne rasplači.

Hribar je danas pokazao svu bijedu bešćutnika koji drmaju milijunima, besramno i otvoreno varaju i Boga i čovjeka i još im se cerekaju dok su na vlasti „njihovi“, osmišljavaju strategije svojim kompanjonima i sebi kako ih volja, a sve po zakonu kako bi Pupovac rekao.

Hribar se kune da je poštovao Zakon, ali, upozorava sve dobričine kakav je i sam, u što valjda nitko normalan ne sumnja, da usprkos svoj njegovoj i svačijoj dobroti i poštivanju zakona, postoje i oni drugi. Oni zločesti.

Pa je nesretni Hribar plačnim tonom rekao da su ga prevarili oni koji su „izgubili rat“ poučavajući hrvatski narod kako takvi mogu biti ili pokajnici, ili tvrdokorno zli.

E, ovi drugi se ga prevarili.

Nije Hribar htio otkrivati kakve to jezive namjere ima, a nekako tako je ispalo, da se nešto u njegovoj i još nečijoj kreaciji valja iza brda, valjda iza Medvednice, ali naglasio je da im ne bi bio u koži. Naravno, ratnim gubitnicima i varalicama.




Hribar je rekao da je zahvalan „jednom prijatelju“ koji ga je obavijestio o nevolji, da će se vratiti novci od neprijatelja, rekao je jadan čovjek svašta.

Nije ga vrijeme pitati, a hoće li natjerati onda sve sudionike festivala u Sarajevu, te televiziju Srbije i ostale televizije da ponovo prikažu film na hrvatski način, te da pročitaju obavijest koju će potpisati osobno Hribar – da su ratni gubitnici zli i da su varali?

Nismo mu htjeli soliti rane ljute.




Hribar je nježno prijetio, valjda utoliko odlučnije, „onima“. Nisu doduše smrtonosne te prijetnje ako gledamo njegovu nevinu facu, dobrodušni i dobričasti izgled, nježnu kosicu i intelektualne naočale, popraćene ljupkim gestikulacijama licem i ručicama, te prije svega mekanim tonom, ali tko će ga znati. Ne bih varalicama bio u koži, jer, kažu, takvi znaju izgledom prevariti.

-Sami mi ne dirajte Kraljevinu Dansku-, odzvanja vapaj nesretnog Hribara.

Ja molim Boga da ga je Predsjednica čula, da nije pokrenula trupe.

Jadni nesretni i prevareni Hribar, tuga naša svakodnevna i povelika, srce naše ratnopobjedničko, koga su gubitnici rata prevarili, istakao je svoje mučeništvo u foteljama, mučeništvo i ropstvo, jer sa samo sedam suradnika radi i žrtvuje se za epohalne stvari dijeleći milijune „zakonskih novaca“ kako bi rekao Jaroslav antifašistički Pecnik. Spominjao je Hribar i Zrinka (valjda Ogrestu), opet valjda, kao svjedoka koji će se, ako je nužno, zakleti majkom, ćaćom, Hrvatskom i Savom zagrebačkom.

Opet sam se rasplakao.

Evo, pozivam i sve čitatelje da puste suzu, vrijeme je.

Jeste?

Dobro, idemo dalje.

Nekako u isto vrijeme drugi mučenik, gotovo džihadist, borac za slobodu, mišljenje, borac protiv svega zlog, naročito protiv hrvatskoga zla, koga kad nestane moraju čak egzemplarno i izmišljati da bi ostali vjerodostojni, Saša Leković je također jaukao.

Čudi se čovjek kako ova fašistoidna vlast ne shvati da je vrijeme postati bolji od onih prije njih. Ne ide mi baš u glavu kako je moguće da fašisti mogu biti bolji od antifašista, ali Leković je prenoseći isprike i pozdrave od svoje prijateljice iz PEN-a Nadežde (Čačinović, čije misli i razgovijetne bistre poruke pamti cijela Hrvatska iz „Petoga dana“) vapio zbog nerazumnosti Hasanbegovića i najnovije vlasti.

Kako je moguće da se oni sada ponašaju kao Milanović i njegovi, koji su gotovo jučer, samo nazad četiri godine donijeli Zakon o HRT-u i doveli Radmana usprkos tadašnjim gromoglasnim jaucima Saše Lekovića i GONG-a, od kojih su i Leković i Zelić bili na terapiji grla i usne šupljine?

Pa se ovi danas, najnovija vlast i to filoustaška, ponaša kao i oni prije njih?

Vapi li, vapi Saša.

A pogotovo Jelena Berković iz Gonga, kojoj se srce cijepa od brige za Hrvatsku, nerazumnosti najnovije vlasti i zbog toga što nitko ne čuje poruke koje oni šalju.

A oni kažu – ljudi moji, ne smije se bez našega odobrenja vladati Hrvatskom, moglo bi doći do rata, ne samo s Danskom, nego i s Norveškom ili ne dao Bog s Englezima.

Jer, tko zna, evo, Hribar je molio da ne zamjeramo našoj „prijateljskoj Kraljevini Danskoj“.

Saša i još uz to Leković se čudom čudio da se pokreće postupak smjene i raspuštanja ovoga saziva Vijeća za elektroničke medije, a ljudi dobri, da takvih nema. Sve antifašist do antifašista, sve rana na rani. Imaju čak i potvrde za to.

Pa se Saša i još uz to Leković čudi da usprkos pisama njegovih pajdaša iz međunarodnih novinarskih, televizijskih i inih udruženja, nitko iz Vlade ne oglašava.

Zamislite molim Vas, Sašin i još uz to Lekovićev frend iz Europe piše, a ovi divljaci ne odgovaraju.

Pa to je za ubiti se.

Kako se ponašati suočen s nasilnikom na koljenima, s rijekom suza i zaklinjanjem na majku?

Ništa lakše.

Otići pogledati „Prljavog Harryja“.

Stjeran u kut sociopatski ubojica sjedi, prilazi mu ranjeni Harry.

Tip se cereka. – He, he, ne smiješ me ubiti, policajac si – reći će naš Hribar, odnosno Saša i još Leković, pardon, zločinac iz filma.

A Clint, svjestan goleme barijere pred njim, mirno ugura metak u Colt, procijedi onako filoustaški: „Vidi majku mu, imaš pravo. Imam sto razloga da te ne ubijem, ali ni jednoga se ne mogu sjetiti“.

Pogodite nastavak.

Da pogađamo dakle, kako će nakon današnjih suza, cendranja i sramnog ponižavanja dojučerašnji nasilnici i tabadžije, Hribar i kompanija završiti?

Ja se nadam da su Hasanbegović i Orešković gledali – Prljavog Harryja.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.