fbpx

Dva Plenkovića

Autor: Marko Ljubić

Ne znam osluškuje li i koliko Andrej Plenković odjeke svojih riječi. Ako osluškuje, bilo bi mu jako vrijedno saznanje analizirati odjeke njegovih riječi oko nekih vanjsko-političkih pitanja zadnjih desetak dana, neobično jasno izrečene i s jasnim porukama, i s druge strane odjeke njegovih poruka oko vratolomija s koalicijskim partnerima vezano za ucjene oko HOS-ovoga spomenika i reforme obrazovanja.

Razlika nebo i zemlja.

Koji je Plenković pravi?

Plenković za dva istupa zaslužuje ozbiljan respekt. Prije desetak dana u Zagrebu je prvi put nakon predsjednika Tuđmana održan sastanak državnog vrha i velikog broja veleposlanika, konzularnoga i diplomatskoga osoblja iz hrvatskih veleposlanstava i konzulata diljem svijeta.

Nakon tog sastanka Plenković je novinarima rekao da su „neke europske države blokirale Hrvatsku tri godine“, zatim „Slovenija dvije godine“, te su tako „oduzele Hrvatskoj punih pet godina razvoja“. Naglasio je da se to više neće tolerirati i da će hrvatska diplomacija odgovoriti na takve izazove.

Ta izjava nije samo važna u kontekstu poprilično histeričnih poruka najavljenih iz Slovenije, čije državne dužnosnike kao da su jata obada ubola pod rep, pa kao Erjavec divljaju kao goveda u kukuruzištima. Plenkovićeva izjava signal je da je Hrvatska odlučila postati sudionik međunarodnih procesa, a ne, kao u javnoj percepciji, samo slušač i poslušnik.

Taj signal, makar još nedorečen, hrvatskom narodu treba kao kruh i to je temeljna vrijednost dobre političke komunikacije.

Iskaz odlučnosti i spremnosti.




Plenkovićeva jasna kritika na ponašanje „nekih europskih država“ u odnosu na Republiku Hrvatsku također znači da je hrvatska država spremna snažno inzistirati na – načelima na kojima počiva međunarodni poredak, jer jedino tako može zaštititi svoje interese.

Jer bez toga nam nema spasa, kao ni jednoj maloj nacionalnoj državi.

Danas se Plenković neuobičajeno kritički osvrće na realno drsku i ciničnu izjavu potpredsjednika Europske komisije, bivšega nizozemskoga ministra vanjskih poslova Timmermansa o nužnosti provođenja presude nelegalne arbitraže, riječima: „Izjave koje daje potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, da je malo bilo kontaminirano, pa su sve očistili, pa je sad sve dobro – siguran sam da ne bi govorio tako da je bila riječ o njegovoj Nizozemskoj. Pitao bih kako bi u tom slučaju govorio kao bivši nizozemski ministar vanjskih poslova. Što se toga tiče – case closed”.

Izvrsna izjava, pogotovo u diplomatskoj komunikaciji.




Ali i izjava koja obavezuje.

Uočimo da je Plenković jasno naglasio princip da se svatko drugačije odnosi prema svome nacionalnom interesu, da često nije praksa da univerzalna pravila vrijede za sve podjednako, upirući prstom u Timmermansovo nizozemsko političko podrijetlo s otvorenom sumnjom da bi njegova današnja poruka bila ista da se radi o Nizozemskoj.

Izjava je izvrsna jer konačno sluti bar minimalno novoga Plenkovića. Percepcija o njemu, velikim dijelom zaslugom njegova načina komunikacije, u Hrvatskoj javnosti do sada je bila, prvo Europa, a tek onda, ako i kada, nacionalne države. Ova izjava je suprotnost tomu. Ta njegova izjava danas ukazuje, kao i ona nazad nekoliko dana, da za službeni Zagreb Europska unija više ne počiva primarno na politikama administracije u Bruxellesu ili „nekih država“, nego na načelima udruživanja nacionalnih država.

Taj stav je pitanje opstanka Hrvatske.

Nema sumnje da se Plenković osjeća politički sigurniji na vanjsko-političkom terenu, jer se na njemu i profilirao. Ali, nema sumnje da on zna da je nemoguće imati respektabilna stajališta i pozicije u rješavanju vanjsko-političkih problema, ako nema bar jednako tako dobra, čvrsta i neupitna stajališta te političku potporu u Hrvatskoj, ne samo ovakve ili onakve koalicije u Saboru, nego i u – javnosti.

Plenković se doveo u ciničnu situaciju u Hrvatskoj.

Ovu njegovu izjavu prema Sloveniji i Europskoj komisiji mainstream neće napadati, neće ju, i nije bar do večeras, Bog zna kako ni podržao, iako to nije isključeno tu i tamo, ali da je takvu izjavu, s daleko većim opravdanjem, uputio Europskoj komisiji vezano za odnose sa Srbijom, čak i prema Sarajevu, onome bošnjačkome – e to bi bio urnebes i lavina kritika.

Čak i iz vladajuće koalicije.

Preferira mainstream, a to znači i mainstream javnost kao predsoblje i preduvjet mainstream politike, a izravno mu mandat i politički legitimitet ovisi od – nemainstreama.

Zato bi morao voditi računa o jednako jasnim političkim porukama u zemlji koje bi morale doprijeti do najvećega broja hrvatskih ljudi, a to mu nikako ne uspijeva. Je li razlog tome svijest da se mainstream koji ističe, želi i preferira, nikada neće suglasiti s političkim vrednotama nemainstreama, a to je većinska Hrvatska, ili je tomu razlog nužda različitoga tipa i veći ulozi, teško je reći.

Plenković bi za početak morao jasnije komunicirati i tu javno prisutnu dvojbu, koja je duboko prisutna i u njegovu HDZ-u.

Načelno rješevanje međunarodnih pitanja prema Sloveniji ili Europskoj komisiji, nužno nameće načelno rješavanje otvorenih pitanja sa Srbijom i u Bosni i Hercegovini, a to ima izrazito određujući utjecaj na unutarnju državnu i društvenu stvarnost u Hrvatskoj.

Odnosi prema Srbiji na međunarodno usvojenim načelima ili odustajanje od načela su duboko unutarnjo-političko pitanje u Hrvatskoj, koje potpuno određuje pozicije i raspored stvarne moći u zemlji.

Koja su to načelna pitanja?

To su sva moguća pitanja, koja upravo Europska komisija, povjerenik Hahn, Timmermansov kolega u Komisiji i vodeće europske države zanemaruju ili se otvoreno posve suprotno ponašaju, iako na njima počiva vrijednosno i pravno suvremeni europski poredak. Od preuzimanja odgovornosti za agresiju na Hrvatsku, naplate golemih ratnih šteta, neovisno i univerzalno prihvatljivo rješavanje nametnutih spornih pitanja, većinom teških srpskih krivotvorina iz neposredne i dalje prošlosti, jer su to načelne vrednote bez kojih Srbija ne bi smjela ni pomisliti na EU.

U suprotnom EU ništa ne vrijedi.

Zbog toga raduje Plenkovićevo podizanje glave i očita spremnost da se drugačije razgovara, koju je pokazao i načinom organizacije i izborom mjesta svoga posjeta Bosni i Hercegovini bez Sarajeva, čime je izravno poslao poruku Izetbegoviću, ali i svijetu, da je za Hrvatsku Bosna i Hercegovina prvenstveno – hrvatski narod i njegovi interesi. Te poruke i postupci raduju, ali morali bi biti Plenkovićeva konstanta u svemu.

Jer trenutno nije, a uvjet je opstanka.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.